Du_an Gojkov ALBUM FOTOGRAFIJA Knjiga prva SLEPI PUTNIK 1991-1992. Ovo nije literatura. To je moja rupa za kozje u_i cara Trojana. Nihil actvm repvtans Beograd S vizom u d_epu, izlazim iz gr_ke ambasade. Po_inje da pada ki_a. _ekam poznanicu na Terazijama, izme_u Moskve i Balkana. Asocijacije. Nebo nad Beogradom sivo. Ki_a hladna. Postup u restoran_i_u u pasa_u. Na televizijskim vestima prilog o ajkuli, koju su uhvatili bokeljski ribari. Izvu_ena na _ljunak, ba_ena na bok, poku_ava da se okrene pravilno, na trbuh, bezuspe_no. Oko nje me_tani i turisti. Bockaju je prutovima. Ispred Radija susre_em mladi_a, bez noge. Obu_en u d_ins pantalone, o_igledno sve_e presavijene da ne vise ispod patrljka, hoda uz pomo_ novih, aluminijumskih _taka, strahovito polako. Tek tad shvatam, u stomaku. _ak i sama re_ patrljak izaziva bolove. U trolejbusu. Penzioner u punoj snazi, uhva_en bez karte. Kontrolori mladi. Besan, osramo_en, nemo_an, pita ih: A za_to niste na frontu? No_ pred polazak. Ne vodimo ljubav. Izgledalo bi kao poslednji put. _utimo. Le_imo u mraku, umorni. Gledam Srbiju, kako promi_e kroz prozor. Strah pred prelazak srpsko makedonske granice. Gr_ki carinik me, _ini se, posmatra nekako _udno, dok prelistava paso_. Sve uz osmeh. Pita: Ho_ete da vam dam jednu dobru adresu u Solunu? Brat mi tamo dr_i hotel, _ist, jeftin, znate. Where burning Sappho loved and sung... Gr_ka Male stvari. Kao osmeh prodavca vo_a, s crvenom bejzbol kapom, dok mu pru_am jednu narand_u da je izmeri. Stan u Mitropoleos ulici. Pi_em na balkonu, dok slu_benici osiguravaju_eg dru_tva iz zgrade preko puta zure u mene. Nazdravljamo jedni drugima. Ja njima recinom, oni meni kafom. San, koji iz mene izvla_i se_anje na tri mala ma_eta, mrtva, u podrumu zgrade na Dor_olu, koje je neko dete potopilo u stiroporsku _iniju punu mleda da piju. Nisu ni o_i stigli da otvore. Sveti Stefan. Sedim na kamenoj klupici odmah do crkvene priprate, gledam u sve_u _to gori, uz zvuk usisiva_a iz crkve i automobila s ulice. Mirisi. Anastasija, gleda me preko stola i podi_e _a_u Tsantalijevog crvenog. U drugoj ruci dr_i ru_u. Dobro do_ao ku_i. Balkan, kao stanje svesti. D_ilijan, ro_ena Engleskinja (njen brat je _ak i_ao u _kolu sa mnom, ako se dobro se_am), koja je za _ivot izabrala Gr_ku, vi_e i bolje me razume nego neki pravi Grci _to zure u CNN i MTV. Portir, koji pretr_ava ulicu i kuca na prozor kafea u kojem _itam popodnevne novine: - Tilefono, kirie Lazare! Slika Save _umanovi_a u Georgiosovom salonu. Drvored. _idski period. Pijemo francusku kafu i uzo, razgovaramo o poeziji. Georgios recituje Vaska Popu na svom divnom, mekanom, aleksandrijskom gr_kom. Doru_kujem u ba_ti restoran_i_a na Aristotelovom trgu. U luci oko dvadeset velikih brodova, ne_to _amaca. Lepo miri_e, na more, na masline. Jedan galeb sle_e na moj sto, malo se _eta, bez straha, proba kajganu iz mog tanjira, odlepr_a. Pojavljuju se dva _oveka i za manje od pola sata na sredinu pjacete postavljaju jednu u_asno ru_nu metalnu skulpturu. Po_inje da duva Borej, nosi novine i razne otpatke po luci. Ispred crkve Sv. Dimitrija sre_em _oveka za kojeg se po Beogradu ve_ _est meseci pri_a da je mrtav. Trgne se, malo, kad me prepozna. Pijem Imiglykos poluslatko, boca od pet litara gledam neku idiotsku porodi_nu komediju na ANT1, tri stotine i ne znam koju epizodu, u_ivam u mirisu suvog gro__a i smokava iz _a_e. No_ tiha, topla. MiG Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva obara helikopter evropskih posmatra_a. Kod _an Lika ostajem do pono_i. Un menu... c'est le plus adorable pome... Kasnije, uz Chablis, dok konobari pripremaju stolove za sutra, poku_avam da mu objasnim situaciju u Jugoslaviji, gubim _ivce. Da me odobrovolji, obe_ava: - Lazare, sutra _u napraviti langoustines grammont, posebno za tebe. - Bez paprike? - Bez. Borej mi obara _e_ir u more. Jedan de_ak bez razmi_ljanja zagazi u vodu i dohvati ga. Januar. Istina, video sam je na samrti. Ali, na sre_u, oti_ao sam pre nego _to je u mukama preminula. Pamti_u je _ivu, ne kao truplo koje valja _to pre zatrpati, pre nego _to po_ne da zaudara. Danas je Evropa priznala Sloveniju i Hrvatsku. Ve_e sa D_ilijan. D_on Koltrejn Violets For Your Furs, tuniski tabac gris cigarete Bousetta, uzo. Sedim na terasi, u ko_ulji, gledam zaliv. U Beogradu pada sneg, ka_u na vestima. Prime_ujem da ve_ danima zaboravljam da popijem lekove za srce i ni_ta se ne de_ava. Natpis u izlogu: Govorimo jugoslovenski. Da li je pripadnost naciji pozitivno ose_anje, ili mo_da fiziolo_ki ose_aj? _opor? Sigurnost krda? Nacionalna svest, nacionalni interesi... Ne dugujem im ni_ta. Oni meni duguju. Sedim u taverni napravljenoj u nekada_njem turskom kupatilu. Oko _etrdeset buradi vina, pore_anih horizontalno, jedno preko drugog. Sve pri_vr__eno _eli_nom, gra_evinskom skelom. Iz kuhinje, u talasima, dopiru mirisi suvlakija, sucukakija, pe_ene ribe i kalamara u maslinovom ulju. Na svakom stolu _ist pak papir, korpica s hlebom, tanjiri_ s maslinama, tanjiri_ s morskom solju. Recina s Atosa, sipana direktno iz bureta u plehani bokal_i_. Miris atoskih _empresa, hilandarskog sunca... Poissons retourns sur le gril... noircis ingalement par le feu et assaisonns et l du craquement d'un grain de sable... Jedemo polako, u ti_ini. Na kraju, uz makedonsku alvu, palim Gauloise, otupljujem... Ne razmi_ljam ni o _emu. Izlet u Sunion: ...Place me on Sunium's marble steep... ...There, swan like let me sing and die... U jednom podrumu pronalazim, me_u gomilama starih, pra_njavih knjiga, staro, bro_irano izdanje Kavafija. Sanjam: Le_im preko puta Rikyua, Majstora _aja. On muti zeleni prah u zdelici, dugo, dugo... Zeleno. Neko udara u gong. Ne vidim ga, samo _ujem zvonjavu. Glas iz beograda, uz _u_tanje i pucketanje telefonske linije. ...Fill high the bowl with Samian wine... ...We will not think of themes like these... Budim se i znam gde sam, za promenu. Svakodnevni iscrpni komentari ju_noslovenske situacije u Elefterotipiji i Kiriakatiki Elefterotipiji. Nedostaje mi vr_a_ki drvored. Jedna staza, prekrivena li__em. Na kraju staze klupa, obojena u belo. _imon Kor_ulan, mornar poslednji put smo se, isto slu_ajno, sreli pre dve tri godine u Bankoku. Sedimo u malom uzeriju na ivici luke, razgovaramo o na_oj Kor_uli, lumbardskom vinu, doti_emo se teme, pa se srdimo na sebe, na nemo_. Pla_emo, pomalo. Jo_ devet hiljada drahmi u nov_aniku. Li_na karta, zdravstvena knji_ica, voza_ka dozvola, novinarska legitimacija, kartica _iro ra_una Ljubljanske banke. Artichauts la grecque: boutons d' artichauts avec feuilles cuits dans une marinade _ vin blanc, _ eau. Faire suer avec carottes, oignons, huile, jus de citron. Aromatiser ca cuisson avec fenouil, coriandre, cleri, poivre en grains, thym et laurier. Laisser refrodir dans la cuisson. Servir sur ravier. Prime_ujem prve sede u kosi i bradi, nove bore oko o_iju i usana... Solunska promenada, koja vodi od Srpske luke do Bele kule, uz more, pre gra_anskog rata zvala se _etali_te kralja Konstantina, po onom sirotanu iz nema_ke ta_nije, bavarske dinastije. Sad se zove Leoforos Nikis - Promenada Pobede. U _etnji otkrivam tablu s starim imenom na jednoj zgradi. Podi_em glavu: ogromna nema_ka zastava. Kulturni centar Savezne Republike Nema_ke i Goethe Institut. Sve se uklapa. Uostalom, sutra letim za Minhen. Schnee Germanske zemlje U Minhenu sneg. Autobus od aerodroma vozi polagano, oprezno, po potpuno o_i__enom autoputu. _ekaonica _elezni_ke stanice. Grupa dece, lepe, vesele, preplanule, _to dolazi s skijanja; desetak narkomana; japanski turisti. Najglasniji jugoslovenski emigranti. Psuju jedni drugima majku srpsku/hrvatsku/koznakakvu. Ipak, piju zajedno. Kasnim na poslednji voz do Fisena, gde me _eka posao, i trupkam nogama ispred zaklju_ane stanice u Kaufberenu, visoko u Alpima. Sedamnaest ispod nule. Do ujutru. Pred zoru, pronalaze me policajci i sme_taju u jedinu toplu prostoriju koju imaju u zatvorsku _eliju. Sad mogu da se hvalim kako sam bio po nema_kim zatvorima. Wiesbauer, ku_a na obali gorskog jezera. Kroz prozor vidim Cug_pic i sav venac planina, nekako _udno reckast, prekriven snegom. U radnoj sobi pisa_a ma_ina, gomila papira. Dobra vila? Fasching. _ovek, koji uz pratnju harmonika_a svira na dve ka_ike. Niko nikome ne pla_a pi_e, _ak ni mladi_i svojim devojkama, ni mu_evi svojim _enama. Proslava Armenijeve ili Hermanove pobede, kako Armenija ovde zovu u Teutobur_koj _umi. Mi smo to uvek kao izdaju tuma_ili. Siroti Kvintilije Var. Demonstracije egejskih Makedonaca u Solunu. Povla_enje JNA iz Republike Makedonije. Dugo le_im u sobi, osvetljenoj samo skalom pozajmljenog radio aparata. Povremeno se me_aju stanice, tako da umesto Radio Beograda _ujem Prag, Pariz, nekog Arapina kako dugo i otegnuto peva... Pada sneg, ve_ nedeljama. Kontakti sa Srbima u Minhenu pokazuju da divide et impera, teza koja se potura ve_ izvesno vreme, ima dosta uspeha. Jedan, na prvi pogled sasvim ozbiljan _ovek pokvario mi je prili_no pristojnu ve_eru pri_aju_i o me_unarodnoj kominternovsko vatikansko masonsko velikonema_ko genocidnoj zaveri protiv Srba. Dani boje sepije. Don _ovani u Operi. Nakon toga, ve_era u autenti_nom bavarskom restoranu. Krupna devojka s lepim osmehom. Tetovirana ru_a na levoj dojci dubok dekolte omogu_ava dobar pogled na crte_. Docnije se ispostavlja da je iz Zagorja: Za_retje, Sveti Kri_. Svi zidovi u restoranu prekriveni ukrasnim tanjirima. Izuzetak je zid na kojem visi raspelo i slika lokalnog fudbalskog tima. Na polici iznad Stammtischa kolekcija krigli. Na jednoj, staklenoj, grb Crvene Zvezde. Progonstvo? Gr_ka je bila blizu. Dom. Linija manjeg otpora? No, dobro. I spava_eva udica hvata ribu. Civilizacija po_inje onog trenutka kad su ljudi poku_ali da svoju hranu u_ine ukusnijom. Za_in, kao nosilac napretka? Narod, koji ima velike filosofe, umetnike, ratnike i diplomate i tako bezukusnu hranu. Za_u_uju_e. Schweinenbrate, Schlachatplatt mit Sauerkarut... Lo_a vina, uvezena iz _itavog sveta. Ne. Karikature vina. Marinade. Nema svrhe da se govori o kulturi jednog naroda ako hrana i pi_e nisu dostojni. Amerika je, zapravo, jasniji primer. U antikvarijatu ispod fisenske tvr_ave nalazim gravuru D_ord_a Holisa, kopiju skice za Tarnerov Rim sa vatikanske lo_e, ali bez figura Rafaela i Fornarine. Samo arhitektonska studija stubova s arkadama Majstora iz Urbina, na Trgu Sv. Petra. Nema vi_e Peki_a. ... A i ja bih _eleo, kao i svaki pravi putnik, da imam bar stolicu napravljenu po svojoj meri. Pa da je nosim, kud god da idem... Haricots verts l'allemande: plonger dans l'eau bouillante sale. Cuire grande bullition environ un _ d'heure s'ils sont bien frais. goutter. Mese_ina kroz moj prozor. Vrhovi plavi_asti, oblaci sivkasto ru_i_asti, izgledaju tako blizu... Kako li mene vide Nemci? Balkansko srednjeevropska me_avina: kosmopolitizam i otomansko K.u.K. konzervativizam. Dajana iz Zagreba sedi na podu moje radne sobe, jede kompot od marelica direktno iz konzerve, _ita Vreme. _ekam vesti, jo_ uvek traje emisija Radio Beograda, Pesmarica. Dajana nesvesno pevu_i: Nogom stani, maramicom ma'ni, neka puknu svi na_i du_mani... Smenjuju rukovodstvo u Krajini, titre d'exemple. Umotan u dugi grombi, sedim na klupi ispred jezera Hopfen. Na naslon je prikucana plo_ica koja obave_tava putnika namernika da je to bilo omiljeno mesto A. Hitlera. Tu je voleo da sedi i razmi_lja. U pozadini vidi se zamak Neuschwanschtein. Na dan ne _elim ni_ta da menjam ekspozea predsednika moje male zemlje, ZDF obljavjuje prvo informaciju o demobilizaciji dvadeset hiljada rezervista Zbora Narodne Garde, potom Milo_evi_evu re_enicu Rat je zavr_en - i slike Osijeka pod artiljerijskom vatrom. Mira iz Slavonskog Broda: - Kolju i na_i i va_i. Na isti, neljudski na_in. Kopaju o_i, fronclaju u_i, seku udove, prosipaju utrobu... - Zar ti to nije dovoljan dokaz i razlog da vidi_ da smo isti narod? U veri je stvar, kako izgleda. Bez samostalnog logi_kog rasu_ivanja. Fath as a digesting process. Ako nas je stvorio po svom liku, onda je i On agresivan, surov... Da li ja to naslu_ujem u sebi prvi nagove_taj ga_enja? Onog ga_enja? *** Nikad i nigde u restoranima toliko parova koji _ute, ispijaju svoja pi_a ili jedu, _ak se ni ne gledaju_i. Nema_ki referendum: previ_e stranaca. Emigracioni promiskuitet skre_e pa_nju na neke gre_ke kod ku_e. Kasno je za kajanje. U stvari: spero, ergo sum. Ko _e da ustane da okrene plo_u? Bolovi. Izgeda da se ipak valja dr_ati uputstva lekara i redovno piti pilule. Odvratnog ukusa, by the way. Hodam i obema rukama pridr_avam stomak i grudi. Refleksni bol, ka_e doktor Imler. Ruka me jo_ uvek ne boli, samo trne. Ali. Setih se Kjuhulejna, kako skuplja sopstvenu utrobu i moli vozara da ga prive_e za drvo da bi umro uspravan. - Smanjite vino, konjak i viski. Pre_ite na neke normalne cigarete. Odbacite lulu i Gauloises. Znate li koliko ko_ta, makar kremacija u Nema_koj? lekar poku_ava da se na_ali. Bo_e. Kremacija u Nema_koj. Ve_ dugo samo sneg. Jutros, pogled kroz prozor: zavejani smo. Prvi put u _ivotu. Interesantno. Ptice _ute. Jezero se uop_te ne vidi. Belo, belo, belo. Stammheim. Zrnasto prodire kroz Sutra izlazi poslednja Pravda, pi_u nema_ke novine. San: jednog jutra / travnato maglovitog / sergej aleksandrovi_, vladimir vladimirovi_, federico garcia / i grand matre / _ta _e on tu / sede / _aj piju, jasno / u sali luksor hotela, moskva / a kroz prozor / otvoren / sneg za susednim stolom / gabriele d'annunzio, james joyce, filip filipovi_, heinrich bll / palinku piju, jasno / a bruno venturini / peva / peva / peva / dok ljubomir mici_ me_a karte / za jednu finu / popodnevnu / partiju brid_a Za_to je Zaratustra uop_te silazio? U dolini su ga ionako _ekali samo magarac na kaldrmi i lave_ u du_evnoj bolnici. Potom: falsifikati, tuma_enja... To, uostalom, _eka svakoga ko imalo vredi... Ono _to u_asava je koliko lo_a retorika dobro uspeva svuda, ne samo kod nas. No_u duva vetar. _itava ku_a trese se i drhti. Sneg pr_ti kroz prozorske okvire. Staro drve_e ispred _kripi kao da _e se polomiti. A ispred mog stola Kor_ula, fotografisana iz aviona. Da li _ene privla_i idealizam, koji laicima izbija iz pojma politi_ke emigracije? Izlet u Insbruk. Isti jezik, ista hrana, isto pi_e, iste fizionomije, leder hozne... Ein Volk... Ali, Austrijanci imaju neki _udan carski ponos koji kod Nemaca ne postoji. _ta je to _to _oveka gura u monarhiju? _ta daje ponos podanicima? Uve_e, _kolski program, BRF. Hitler na starim filmovima. Glas obi_an, mo_da malo napuknut. Austrijski naglasak, uz poneki bavarski idiom. Trideset _etiri partije na izborima! To cepa Nema_ku! Moj cilj je da sve Nemce ujedinim! (aplauz) Da izbacim... Di_e dlanove, malo, u visini ramena. Kao orans, ili koptska molitva. Name_ta revere, gladi kosu. SA trupe mar_iraju. Zastave. Masa. Izlozi jevrejskih du_ana, ispisani parolama, upozorenjima. Ponos. Okre_em kanal. Vesti. U Lajpcigu demonstracije neonacista. Nakon toga, opet neki Milo_evi_ev govor. Narod u publici ushi_en. Na policama u vinarijama jo_ uvek boce s starim etiketama: Krim Rotwein aus dem UdSSR; Plavac Jugoslawische Rotwein... Sedim na krevetu i trudim se da mi stopala budu unutar sun_ane trake koja se probija kroz zavese. Leva ruka potpuno utrnula. U_im da pi_em desnom. Bolest potpuno menja moje predstave o svetu. Ili, dobro umotan u _ebe, na balkonu s pogledom na Alpe: Der Zauberberg. Po hitnom postupku doneti Odluku o zabrani povratka gra_anima Srbije koji su zemlju napustili zbog ratnih neprilika u susednim secesionisti_kim republikama. U Narodnoj skup_tini Republike Srbije osamdeset za, osamdeset protiv, dvadeset troje uzdr_anih. Gradska kafana, Fisen. Uz kafu i armanjak _itam Forderungen des Tages Maksa Fri_a. Ispred mene NIN, otvoren na intervjuu najnovijeg dobitnika nagrade za roman godine. Za stolom pored, momak jede tortu. Iz d_epa kaputa preba_enog preko stolice viri Ve_ernji list. Razgovaramo, na nema_kom: Zaista lepo vreme danas / Da, ima ve_ _etvrt metra snega / Mogu li da dobijem jednu va_u cigaretu, meni je ponestalo / Pravo vreme za izlet / Samo da ne po_ne ponovo da pada.../ Pri odlasku nagne se ka meni, tiho _apne na na_em jeziku: Sretno. Odgovaram Hvala, sre_no i Vama. Danas, osim novina i uobi_ajene po_te, sti_e i paket novoizdate srpske poezije, _etiri knjige. Toga jo_ uvek ima? Pu_im u mraku, sede_i za pisa_im stolom. Odjednom, implozija u glavi: daleko sam. Ne nostalgija, toga nema. I smanjim se, nekako. Bosna tinja, ispresecana barikadama. U Brodu se naveliko puca. A u Beogradu menjaju imena ulica. Bulevar Oktobarske revolucije od sada _e se zvati Bulevar mira. No_ni program Radio Sarajeva uveo je emisiju u koju se javljaju roditelji, ro_aci, prijatelji nestalih ljudi, i slu_aoci im poma_u daju podatke o izgubljenima u ovom ratu. Ru_am sa Lidijom, Nemicom iz Ta_kenta, pre dva meseca doseljenom iz Rusije u Vaterland njenih pra pradedova. Govorimo ruski, jednostavnije je nema_ki joj jo_ uvek ne ide tako dobro. A i meni je prijatnije. Sused za stolom, stariji gospodin: - Russisch? Ja sam bio tamo, znate. Divna zemlja, divna. Ali su me kod Staljingrada ranili u nogu, evo ovde, vidite, to je ortopedska cipela... Da, da... Pa su me onda demobilisali. Divna zemlja! Detalj: visoki funkcioner Socijalisti_ke partije izjavljuje da SPS ne mo_e snositi odgovornost za ekonomsku _tetu, nastalu delovanjem opozicije. Crnogorci i Srbi sastali su se na _abljaku. Pi_u ustav Tre_e Jugoslavije. Pisa_e ga nedelju dana. Voleo bih malo prole_a. Sa ki_ama, travom, cve_em. Poslednji deli_ sna: sa Velikog ratnog ostrva uzle_u jata ptica. Njihovi krici _uju se sve do Dor_ola. Stojim kraj otvorenog prozora, sunce nestaje u _umi. Novinari Drugog programa Radio Beograda _trajkuju. Komitet nacionalnog spasa u Sarajevu. Pronalazim jedan vr_a_ki kamen_i_ u svom koferu, pun svetlucavog silicijuma. Moj prvi mikrokosmos. Orden Sv. Save I reda u vitrini zamka Hochenschwangau. Nema_ki smisao za humor: pastuv, kojeg ja_em povremeno po prtinama, kad mi je bolje, zove se Laura. Ponovo bolovi. Lekari. EKG, rentgen, ultrazvuk. Balkanska oluja? Glas iz Beograda, upla_en. Uz konstantan bol u ruci, grudima, stomaku, zatvorenih o_iju, slu_am zvukove: radio, sat, ptice ispod prozora. Vrlo sam svestan svega, a sanjam. R.E.M. U mojoj budnosti ima mesta i za san. Komanda JNA spremna je da pusti sto osamdeset civila iz Bosne i Hercegovine koje je za_titila pre izvesnog vremena. (Tanjug). Sneg se polako topi. Edelweiss. Pinakoteka. Zapanjujem svog vodi_a jer nezainteresovano prolazim pored Brojgela, Direra, Altdorfera: Der Alexanderschlacht. Divno, ali nemam vremena. _urim da jo_ jednom vidim zlatnu ki_u nad bedrima Danaje. Dugo gledam u Mabizovu sliku, upijam svetlost. Treba_e mi. Vozovi su uvek depresivni. Moja glava nije ovde, znate. Ovo _to vidite, zapravo je imitacija, napravljena od impregniranog platna i kau_uka. Izvinite. Poslednji konjak pred polazak. Il n'y a personne qui puisse me faire rire _vajcarska Neka magla iznad _enevskog jezera, izjutra. Dugo _etam nare_enje doktora Imlera odmaram se. In labore requies. _ta je to, ustvari? Skribomanija? Bolest? Proizvodim dnevno po _etvrt kilograma ispisanog papira, uve_e ga, nepro_itanog, bacim. Te_i me P.V.: knji_evnost kao sredstvo, ne kao glavni cilj, kao glavni predmet. Ne znam. Mistifikujem. Verovatno sam samo malo du_evno oboleo. A i to se le_i. Valjda. Iznajmljujem stan s pogledom na banku (na _ta bi). Fascinantan. Ekumenski. Na dovratku prikucana mezuza, odmah s leve unutra_nje strane vrata _kropionica, na isto_nom zidu ikona Sv. _or_a, gr_ka, namalana na brzinu, za turiste, s kandilom ispred, na podu serd_ada. U radnoj sobi mala biblioteka. Osim Biblije _tampane goticom, Mi_ne Tora Mo_e Ben Majmona, Fama Fraternitatis, reprint iz 1848, Etika _ila Pajoa, Preverove Paroles, Sto koktela na hiljadu na_ina od nepoznatog autora, s slikama i uputstvima. Raspitujem se kod gazdarice ko je bio u stanu pre mene. Pri_a jo_ neverovatnija od izbora knjiga u biblioteci: stari, slepi _iit, koji se doselio u _vajcarsku s veoma bolesnom _enom. Kad je umrla u nekom sanatorijumu u blizini _eneve, izgubio je razum, i kako gazdarica ka_e Drao se sa terase pet puta na dan. A ina_e je bio ba_ fini i miran stari gospodin. Zami_ljam kako odjekuje _enevskim ulicama: Hayya 'alla s salaat. Hayya 'alla hairri l'amal. Zabavlja me ta ideja. Listam Pravopis srpskohrvatskog jezika, _kolsko izdanje dveju Matica iz 1960. Pa onda slu_am Hrvatski radio i Radio Beograd. Ako nastave ovako, uskoro ne_u razumeti ni jedne ni druge. Ustvari, i to se sla_e. Zemlju ve_ nemam, za_to bi mi ostavili maternji jezik? La patrie est un pays o nous sommes ns. Samo toliko. A jezik kojim _u govoriti... a m'est gal. Valeri: maternji jezik strani jezik mi_ljenje metajezik govor (redukovan) mi_ljenje (redukovano) Opro_tajna ve_era s Konstancom pred njen polazak u Bosnu i Hercegovinu, u misiji Crvenog krsta. Bar de la navigation, _u_kasta sve_a na stolu, usoljene ribice, i neki gusti, doma_i bo_ole. Preko puta dva Engleza, prijatelji, ube_uju je da ne ide. Ja sam ve_ odustao. O_i joj imaju onu mat boju... Welch einen Traum entsetzenvoll... A i meni je vreme da se ponovo krenem In adventvm veris Belgija Marsel ne_to obja_njava, uzbu_en. Klimam glavom, odobravam. Iza njegovog ramena, posmatram _ozefin (nismo se videli jo_ od Pariza, pre neku godinu, kad smo re_ili da ipak ne_emo _iveti zajedno). Osmehujemo se jedno drugom. Sram me bilo. _ozefin mi pokazuje sedi_te EEZ. Najmirniji restoran na svetu (u_asna hrana riba iz zamrziva_a, fabri_ki majonez, margarin u kola_ima...), najlep_u klupu u parku. Delimo jedan Gauloise. Poma_em joj da se popne na konja. Ona, s mojim _e_irom na glavi, ogrnuta mojim sakoom od sme_eg tvida. Na pole_ini fotografije, _irilicom: Brisel, 1992. La Manche / The English Channel Na la_i Na brodu upoznajem Almira, iz Novog Pazara: - Aman, kakva politi_ka situacija, ja idem pare da zaradim! Insvla (The Piano Has Been Drinking Not Me) Engleska Vozim se od Dovera do Londona, ki_a pada u talasima, kao u tropskoj d_ungli, ali hladna, blatnjava, prozor na krovu automobila ne mo_e da se zatvori, nemam cigarete, sako mi je potpuno mokar... Razgovaram (pravim se u mislima) sa beogradskim Prijateljem. _alim mu se. *** Sad sve ispo_etka. Dakle, preko ulice prvo desno, pa levo. Fish and chips umotani u novine. Kupatilo u mom stanu bez tu_a, samo one dve glupave slavinice za toplu i hladnu vodu na ivici kade. Ki_a, ki_a, ki_a. Restorani i pabovi koji rade samo u vreme kad nikao nije ni gladan ni _edan. Dru_tvo iz _kole Scott's old fashioned porage oats. Sunday Alcohol Law. The Times izjutra, Evening Standard s ve_eri, TLS nedeljom. Ki_a, pa zapara. Onda ponovo ki_a. Kidney and Shepherd's pie. Portobello Road. BBC. Tarner u Tejt galeriji. Predstavnik bosanskih Muslimana uhap_en pri povratku s lisabonskih pregovora. A Srbi, znadete, imaju slavnu artileriju... Ode i Ba__ar_ija. D_ek i ja sedimo do prozora, gledamo kako promi_u automobili; ki_a; ljudi u ki_nim mantilima. Kontaktiram sa svojim organizmom. Oslu_kujem. Kucka. Razgovaramo. Sru_ena je prodavnica duvana na Lester Skveru gde sam kupovao cigare, francuske cigarete, kiparsku latakiju. Progla_ena SRJ. Na fotografiji policajac ipred Savezne sku_tine s beretkom na glavi, osmehuje se iznad stare zastave, ba_ene na zemlju. Kao slika sa safarija. Trofej iz lova. Miki, jedan od onih koji su nastavili studije u inostranstvu, dok sedimo u njegovom ateljeu (miris terpentina, uljanih boja, Claret i d_ez): - Znam da treba nau_iti onaj zanatski, logi_ki, civilizacijski deo umetnosti i onda ga odbaciti. Zato i idem na Akademiju. Da bi posle ostalo ono pravo, ono iznad. Eskpresija. - Lako _emo s bojama, oblicima, linijama. Zamisli odbacivanje sintakse, morfologije? ka_e njegova prijateljica, iz Makedonije. - Marineti. Ili Dada. Pih. Posle razmi_ljam: a ako bi knji_evnost zaista odbacila jezik? Da li bi prestala da bude literatura, pretvorila se u _ivot? Ma gluposti. Previ_e vina, o_igledno. Vote Communist na zidu _oping centra usred Londona. Navike, koje nam prvobitno olak_avaju _ivot, postepeno ali neumitno nas preuzimaju. _ta onda ostane? Kretati se. U raznim pravcima. Menjati. - Posisao si previ_e Jugoslavije za sve ove godine ka_e Miki odlepi se od toga. Nema vi_e, nikad. Shvati! Od toga si i postao sr_ani bolesnik s dvadeset sedam godina. Ubi_e te na daljinu, bre! Erik Sati, uz _aj na Serpentinama, patka sa osam pa_i_a, kao pufnice, sunce koje povremeno izlazi iz oblaka. Dru_tvena bi_a? Ima ne_to u tome _to se u Hajd Parku stalno ose_a kako bruji London, okolo. No_u se vra_am ulicom Alfreda Tenisona. Jedan du_an non stop prodaje narand_e iz Jafe, kafu iz Kenije, viski iz Kentakija... kako se to be_e zove? Kolonijalna radnja? Ulazim da kupim cigarete. Prodavac ubija dosadu _itanjem TLS-a. Novi pesnici. - Ni_ta ovo ne vredi, dragi moj gospodine. Ovo je _ongliranje re_ima, ne poezija. Evropska zajednica povla_i ambasadore iz Beograda. Imena vetrova pisati velikim slovom. Miki: - Danas se pripremi za iznena_enje! Spolja uobi_ajen engleski pab iznutra kafana, kao s Ibarske magistrale. Tu se sastaju srpski emigranti. I Hrvati imaju sli_an lokal, ali manji. Dimljiva, prljava prostorija. Nad _ankom uramljene slike Dra_e Mihajlovi_a i Slobodana Milo_evi_a. Za jednim duga_kim stolom sede stalni gosti oni koji su u Englesku do_li jo_ 1941 1947. Veoma su bu_ni. Stalno vi_u jedni na druge, lupaju _akama po stolu. Ne _uju dobro, valjda. Drugi sto ekonomska emigracija. Ovi su bezna_ajni - ka_u mi. Napiju se pa pla_u. Zavi_aj. Hleb namazan ma__u s malo aleve paprike o'zgo... Sve je lep_e, bolje, ve_e tamo. _ovek bi pomislio da su zaboravili na siroma_tvo od kojeg su pobegli... Ipak, retki se vra_aju. Najinteresantniji su izbegli kriminalci. Jedan biv_i bokser, ubio policajca u kafanskoj tu_i. Otkinutom nogom od astala. Pored njega visok, crn _ovek pla_eni ubica _apu_u. Zaista izgleda zastra_uju_e. Za zasebnim stolom lep, plav de_ak. Silovao _erku nekog funkcionera Socijalisti_ke partije. Nas ne vole ni jedni, ni drugi, ni tre_i. Zovu nas politi_ki, dezerteri, izdajnici. Vadim nov_anik iz unutra_njeg d_epa sakoa, da platim. Konobar: - Ne nosi_ oru_je? Za_to? Jutro. Pe_ice na posao. *** Ve_e. Pe_ice s posla. *** Jutro. Pe_ice na posao. *** Ve_e. Pe_ice s posla. le_im / valjda spavam / pulsiram / e, to da: / pulsiram / kao da neko s vremena na vreme kuca na vrata stana za_to ne zazvoni ne ustajem sigurno niko nije na vratima a i ko bi meni kucao za_to bi meni kucali nikome vi_e ne kucaju Insvla (Deux fascistes ensemble) Engleska Magrit, otvaranje izlo_be. D_on me predstavlja kolegama - novinarima. Sedam puta isto pitanje: - Za_to bombardujete Sarajevo? Upoznajem N. - I Vi ste novinar? - Ne. Radijski reditelj. Pravio sam radio drame. I pisao knji_evne kritike. Sad sam kuvar u jednom francuskom restoranu. A Vi? - Foto model. Re_avamo da pobegnemo s koktela. Dugo _etamo. Prvi put u Londonu? - pokazujem joj svoja omiljena mesta uz Temzu. Potom, ve_era u Sohou: Govinda's. Njena kosa, mokra, miri_e na cimet. ...He aprendido la vida de la vida El amor lo aprendi de un solo beso... Portret: u beloj ko_ulji, zavrnutih rukava. Sedi na ber_eri, _ita novine. Ma_ka na naslonu fotelje, spava. Na sto_i_u pored, moje dve lule i duvan u drvenoj kutiji. U pozadini prozor, otvoren. Piknik u Grini_u, s pravom pletenom korpom punom hrane, porculanskim tanjirima, staklenim _a_ama. Mot et Chandon. Rumenih braza nakon dve _a_e vina, N. Ka_e: - Kod ku_e, u Ju_noj Africi, ovo sebi ne bih mogla da dopustim. Kod nas Mot ko_ta vi_e od... pa, pedeset funti, u britanskom novcu. - _udno ka_em ja u Jugoslaviji je uobi_ajeno da svaka porodica bar jednom nedeljno ima ovaj _ampanjac na trpezi. U prvom trenutku je poverovala, a onda se smejemo zajedno. Malo kiselo, istina. Danas su u mojoj zemlji uvedeni bonovi za benzin. Dvadeset litara mese_no. N. posmatra divni nered na mom pisa_em stolu. Uzima malog, zgodnog Tacita u zelenim Loeb Heinemannovim koricama, prelistava. - A koji je ovo jezik? Jugoslovenski? A ja sam bio uveren da je ameri_ko _kolstvo najgore na svetu. *** Tek jutros sam shvatio kako se do sada odr_ao na vlasti. Narod veruje samo onome ko o_igledno la_e. *** _ekam N. Sede_i na stepenicama muzeja. Japanski turisti prilaze, uz blagi naklon. Pitaju me gde je muzej. Ona ma_e jo_ izdaleka. Ja se pravim da ne vidim, ustvari, volim da gledan kako prilazi, kako mi ma_e. Drvored. Vetar duva, uporno, ve_ par dana. Polako hodamo, njena ruka u d_epu mog mantila. No_ za digresije: Pri_am joj o Parizu. Ne_to drugo od onog _to o tom gradu ve_ zna, _to je nau_ila kao manekenka. O mirisu grada, ulicama, krovovima, Pernodu u Cafe de la Paix, s pogledom na Operu, o kroasanima, umo_enim u jutarnju kafu... Pri_am joj o izgubljenoj generaciji, Anas, Henriju, dadaistima, nadrealistima... pa, ne znam kako, pre_em na Marka Risti_a, Milana Dedinca, Ko_u Popovi_a, na Miroslava Krle_u i Ognjena Pricu, sukob na knji_evnoj ljevici, Kominternu, Kopini_a, Kerestinec... Ona uskoro putuje u Pariz. Slu_a me odsutno, me_aju_i ka_i_icom svoj tisane. Ja pri_am dalje, zapetljavam se... Ona uskoro putuje u Pariz. Ve_era sa D_onom. La Cloche. Choux de crabe, Saumon Amiral Courbet avec sauce Normande, Chablis. Uz konjak, D_on pita: - Stvarno, _ta je to opet u Sarajevu? Da. Ime grada izaziva asocijacije na nesre_nog Gavrila. Odavde stvari zaista tako izgledaju. Uz ovu recesiju... repriza? Kod Mikija seansa _itanja Kavafijeve poezije. Po_ta sti_e sa zaka_njenjem od dve nedelje u proseku. No_u, uz Herbija Henkoka s gramofona, sedim i zurim u prazan papir. Povremeno neko pro_e ulicom. _uju se koraci i drve_e kako _u_ti. Poku_avam da ne mislim. Izbegavam temu, neprestano. U Klubu razgovaram sa D_onom, o na_im _kolskim danima, setimo se lekcija o Julijanu Apostati, _u_no raspravljamo _ta bi bilo sa evropskom civilizacijom da nije tako rano umro... Ipak, ne znam kako, D_on se doti_e dana_njeg govora Ser Rasela D_onstona preko televizije (perfektan retor, govori prema svim Kvintilijanovim pravilima). Na kraju besede zaklju_ak: Po_to g. Milo_evi_ ne razume ni_ta osim sile, izgleda da je do_lo vreme da je primenimo. Srbija, kao d_angrizava, ru_na supruga, koja, osim toga, tro_i i previ_e novaca. _ena koju je mu_ napustio nakon toliko vremena braka (najzad), a s njim su oti_la i deca, zajedni_ki prijatelji... Ona sad ogor_eno, svima koji _ele da slu_aju, govori da je on za nju mrtav, opanjkava ga i vre_a. A ako ga slu_ajno vidi na ulici, obavezno pritr_i da mu bar _amar dva lupi, izgu_va ga i po_upa. Ili: Mlada emigracija, kao dobro dresiran, rasni pas, izba_en iz ku_e jer vlasnici vi_e ne mogu ili ne _ele da ga hrane. I pseto danima sedi ispred vrata, o_ekuju_i da _e se otvoriti, iz njih pru_iti ne_ija ruka da pomiluje, ponudi komad hleba... Pateti_na, tu_na slika. To ku_e ispred ulaza. Lester Skver, italijanski restoran. Prilazi nam mladi_, turista, i videv_i moj Gauloises pita: - Vous tes Franais? - Non, je suis Yougoslave, et Madmoiseille est Sud-Africaine. - Logique. Deux fascistes ensemble. Mikijev crte_ kako polako, stra_no polako klizi sa _tafelaja. Stakleni bokal na podu, pun narand_astog cve_a. Rano jutro. Teturam se iz kupatila. N. u mojoj majici s _irili_nim natpisom Univerzitet u Beogradu pravi kafu: - You are looking soggy today. Soggy. Izraz koji se koristi za kukuruzne pahuljice koje su predugo stajale u mleku. Dolazim po N. na posao. Vrata otvara simpati_an debelju_kasti crnac s svilenom e_arpom oko vrata, sme_ta me u ko_nu fotelju s dobrim pogledom na _itav studio, nudi me pi_em (_aj, hvala). N. u sredini prostorije, u nju upereno pet _est reflektora, oko nje _minkeri i garderoberi. Nervozni fotograf svaki _as prilazi da joj pomeri kosu par centimetara, popravi kragnu na haljini... Tek nakon petnaest minuta, N. me primeti ili oseti miris moje lule osmehne se, mahne. Fotograf uzvikne: - Taj izraz lica tra_im _itav dan! Ne mrdaj! Milan, koji je pravo iz Vukovara do_ao u Britaniju. Pokazuje mi tri la_na jugoslovenska paso_a. Smeje se: - Ho_e_ ti nekoliko komada? Za svaki slu_aj? Nacionalna galerija. Odjednom, N. se okre_e prema meni: - Stani! popravlja mi kravatu, zate_e revere sakoa: - Sad ulazimo kod Tarnera. Rolly Pudding. Abaisse rectangulaire de pte pudding. Etaler une couche de confiture. Rouler comme une galantine. Emballer. Cuire 1 heure _ l'eau bouillante. Pet praznih boca Valpolicelle. Miki svira skadarlijske pesme. N. pla_e. Klavir u Luisovom studiju. _ekaj, ko je ovde crnac, zapravo? U_im N. da jede _tapi_ima. La nuit. Une toile caresse le sein d'une Sud-Africaine. Na televiziji jezuita ili franjevac, bi_e pre da je franjevac, isusovci sede u Beogradu, ne u Bosni: - Nema veze za zgrade, tvornice, umjetnine... Ljudi ginu. Nedelja pre podne. Pijem _aj. N. prepri_ava, kao duhovitu storiju, kako su joj ga_ali automobil kamenjem kad je gre_kom zalutala u predgra_e Kejptauna. Ponovo bomba u podzemnoj _eleznici. (Oh my dear paws, oh my ears and whiskers, how late is getting! muttered the White Rabbit trottin along in a great hurry.) Ne uzbu_ujem se, ovog jutra _itav London kasni. *** Sedim na ber_eri N. spava, pokrivena preko glave. Vire joj samo _uperak kose i jedna ruka nobody, not even the rain has such small hands s druge strane stopalo, u pid_ami na medvede. U boci Blanc de Blanc Chais Vinicoles 1990 duga_ka, crvena ru_a. Belo platno na _tafelaju, prazno. Promaja duva kroz stan. Predrag radi Mikijev horoskop, ja _ekam da se N. vrati s posla i kuliram: Lambrusco. N. u vodi. Fotografisano sa skakaonice, odozgo. Lice uhva_eno u uzviku. Pismo od poznanice iz Obrenovca, danas: Tata je u subotu i_ao na pijacu da prodaje krastavce, luk, _argarepu, jaja, pasulj... i jo_ pone_to. Dru_tvo su mu pravile kolege s posla jedan profesor fizike koji je prodavao samo krastavce, jedan profesor matematike s _argarepom... Nisu lo_e pro_li tata je ku_i doneo 20.000 dinara. Sedam funti. Violina, naslonjena na zid. Zapara. Kroz _aluzine, svetlo pada samo na njene o_i. Grizem lulu, praznu. No_no kupanje. Gledamo nebo kroz stakleni krov. N. pliva do ivice, donosi _a_u vina. Plutam po povr_ini. Nikolaj Rimski Korsakov, _eherezada N. otkriva Slovene: izlazi iz koncertne dvorane poluzatvorenih o_iju, skoro hipnotisana, uz povremeno Oh... I tako nekoliko sati. Grafit na stanici Lui_am: Be cool, but care. Dobrica _osi_. Oj, Srbijo moja. A ko je taj Pani_? Posmrtna maska D_. B. _oa u Galeriji portreta. Tako si_u_no lice... N. povla_i dim iz moje lule. Ka_lje. Unov_avam _ek u banci, daju_i li_nu kartu kao dokaz identiteta (_irilica). Slu_benica dugo gleda, odmahuju_i glavom, na kraju ka_e: - U redu. Fotografija li_i na vas. Mali Jugosloveni, s komadi_em papira na kojem pi_e na engleskom odakle su i da im je cela porodica propala u ratu, _partaju Londonom. Ljudi im pokatkad daju novac. Se_am se Rumuna po Beogradu i Vr_cu, sa sli_nim papiri_ima u rukama. Poku_avam da prevedem Kavafijeve Sve_e na engleski, za N. A _ta ako ipak budu bombardovali? Nema vi_e starog / _ardaka ni _erma / ni debelog hlada / od bagrema... Splitska _urka u Brajtonu. Vi_e Beogra_ana nego Spli_ana. U kolima, na povratku u London, N. pita: - A za_to vi uop_te ratujete? Na Trafalgar skveru, prelaze_i ulicu, s lulom u ruci mahnem poznaniku u taksiju. Lula ispadne, taksi pre_e preko nje i smrvi je. Otvaram bocu ne_eg posebnog. Chenin Blanc, Coteaux du Layon 1984. Prise_amo se _ta je ko radio te godine. N. je imala _etrnaest godina i i_la je u osnovnu _kolu u Kejptaunu. Ja sam se vratio iz vojske, po_eo da radim na Radiju, kupovao posteljinu i posu_e za svoj novi stan... No, sve u svemu, izuzetno vino. Crnac, go do pojasa, s nigerijskom kapom i vencem kauri _koljki oko vrata i poslovni _ovek u Bancroftovom odelu i Bali cipelama sviraju konge na Kovent Gardenu. Sladoled_ijski kamionet koji muzikom elektri_nog vergla mami decu. N, probu_ena iz popodnevnog dreme_a procedi: - Crk'o dabogda! na _istom srpskohrvatskom. Poslednji zajedni_ki dani u Londonu: N. odlazi prvo za Frankfurt, na kratko, potom za Pariz, gde treba da radi nekoliko modnih revija. Sedim na ivici kreveta dok pakuje kofere, _utim. D_on, skoro uvre_en: - _ta, sad kad ona odlazi, ni tebi Engleska nije dovoljno dobra? 1. _u_tanje. Beli _um, zapravo. 2. Jack Daniel's. 3. Koraci, na_e disanje. N.: - I nisi mi pokazao Oksford! Aerodrom Hitrou. Posle, otisci prstiju na nao_arima za sunce koje je zaboravila. Slike: ona, s glavom nadole, _e_lja kosu. Ona, u lepr_avom mantilu, na korak iza mene, dok u hodu punim lulu. Ona, kako ma_e iz taksija, ona, nalak_ena na sto, ka_i_icom me_a svoj dupli espreso, _u_i na obali jezera i pru_a labudu komad kroasana. I've been alive for 75 years Yet, I only remember one hour In the little town Vejer de la Frontera During which nothing happened but life. Pripaljujem Davidoff. Idemo dalje. Terra Nova Ex Machina Amerika Devojka sa sedi_ta pored mojeg u avionu: - Kakvim se poslom bavite? - Pi_em. - I mislila sam da je tako ne_to, neformalno nisam mogla da pove_em va_e konzervativno odelo i min_u_e u levom uhu. Nakon pet minuta: - A _ta pi_ete? - Izve_taje o sto_nim sajmovima. - Oh, kako je to interesantno! Amerika jo_ iznad Atlantika. Kalifornijski kaberne, ohla_en do nepitkosti, kafa nepodno_ljiva, hrana potpuno bezukusna. _ak i bez mirisa. Stjuardesa _va_e _vaku. Prvi la_ni paso_ je _ok, prevara, moralni problem. Posle se _ovek navikne. U Mineapolisu ki_a. _ekamo tri sata u aerodromskoj zgradi da nam dozvole ukrcavanje. Onda jo_ sat i po u avionu pre nego _to poletimo za _ikago. Pijem valjda dvadesetu kafu pu_enje zabranjeno - _itam The Times, koji sam kupio ovog jutra, pre dvadesetak sati na aerodromu Getvik. Jedna devojka, studentkinja muzike, uzima violinu i svira popularne melodije da zabavi decu u avionu. Svi pevaju. N. je sada u nekom hotelu u Frankfurtu, verovatno spava. Tamo je ve_ sedam izjutra. Ne poznajem dobro Frankfurt. U _ikagu ki_a. I vetar. Windy City. Podse_a na ko_avu. Gledam kroz prozor na kule Dauntauna, pu_im, zamotan u krevetski _ar_av. Ako napregnem o_i, mogu da vidim jezero Mi_igen kako svetluca u mraku. Snovi. Momenti pred san. Strah. Tek sad _to me _udi. Bojim se da zaspim. _ak samo i da za_murim. Slike: glava, do pola potopljena u crnu vodu koja se zadr_ala u tragu gusenica. Smrznuto blato, fantasti_nih oblika. U njega utopljena jedna _aka, uko_ena, plavi_asto _uta. I miris. I pored zime. Slatkast. Poznat. Moje torbe, spu_tene na sredinu sobe. Na njima adresa hotela u Solunu. Posle toliko zemalja kroz koje sam pro_ao, ku_a je negde, usput, ispala iz prtljaga. I to moje kofere nije u_inilo ni_ta lak_im. Naprotiv. Nosim sa sobom slike koje ka_im na zidove iznajmljenih soba, knjige, omiljenu muziku snimljenu na kasetama... Ni_ta to ne vredi. Zatvorenih o_iju mogu da nacrtam plan Dor_ola od Kopitareve gradine do Kalemegdana. Ali, Beograd vi_e nije moj. Terra incognita. Svodim ra_une. Od napu_tanja zemlje: Posao: pet restorana u pet zemalja; jedan prevodila_ki posao (to se ne ra_una, bilo je kratko); jedan lektorski posao. Novac: ima pa nema pa ima pa nema pa ima pa nema pa nema _i_anje: dvanaest puta, uvek u drugom gradu. Kupovina: trideset dve knjige; tri lule, jedna pukla odmah; jedan sako; jedne pantalone; papir za pisanje; traka za pisa_u ma_inu. Po_ta: primio dvadeset osam pisama, _etiri paketa po_te (novine i knjige); poslao _etrnaest pisama. Ameri_ki doru_ak: vafli, kukuruzne pahuljice, jaja sa slaninom, sve _udnog ukusa. Docnije se ispostavlja da su jaja bez holesterola (!), slanina je napravljena od svetlog i tamnog presovanog _ure_eg mesa. Dodat ve_ta_ki ukus svinjetine. Ko_er? Ba_ me zanima. Vo_ni sok, blaga dekofeinirana kafa (dobro za srce), s mlekom u prahu, napravljenim od sojinog _tirka. Vrhunac je buter bez masno_e. I Pismo se ispunilo: Ad mensam nemo agnoscet quid manducet. _itav kontinent Der Ersatz. Poslovni razgovor. _ovek s Rolexom na ruci upadljivo gleda moju rusku Raketu, sat kupljen pre dve godine na Bajlonijevoj pijaci za tri _rvene. Posle britanske deklamacije i tradicionalnog ponosa, Amerika deluje vulgarno otvorena. Samo zato _to je sve la_no. Osmesi prodavaca u du_anima, policajci... Svi govore dobar dan, pitaju za zdravlje... Ali zato mladi_i s _o_ka, susedi... Ne distanca... Strah, imam utisak. Na televiziji prilog od petnaestak minuta: bombardovanje Sarajeva. Prvo zasvetli trag projektila, nejasno se vide zgrade, samo na trenutak, onda slika zatreperi, _uje se potmuli tutanj. Sarajevo! Spr_ila te munja! To mene opet neko upomo_ zove... U automobilu radi klima ure_aj, tako da ne prime_ujem koliko je, zapravo, vru_e i sparno, ali, _im iza_em iz kola, po_ne gu_enje, bolovi u grudima, levoj ruci... Od ju_e mi i leva noga trne. - Da si zvao pre dva minuta, ne bi me na_ao, upravo sam do_la s jutarnjeg tr_anja. Zatvaram o_i: tanki, ne_ni lan_i_ oko vrata, blago pada preko klju_nih kosiju, kapljice znoja na gornjoj usni, kosa skupljena u rep. Jedan pramen, mokar, pada preko _ela. vidi_ li me kako sedim s glavom u _akama dok ki_a dok ptice a sunce Bogoljub me vodi u kafanu Skadarlija na severu _ikaga, da upoznam Savu, Jelenu i njihove de_ake. Divan svet, emigrirali pre dve nedelje. Vlasnik kafane Slovenac. _evap_i_i, pljeskavice, ra_nji_i, starogradska muzika. Na zidovima slike: restoran Ima dana, Tri _e_ira. Egzoti_no. Na polasku, u hodniku primetim jo_ dve slike: pokojni Ambrozije i skadarlijski dobo_ar _obot. I remember quiet evenings trembling close to you. se_am se / gledam je dok spava / usana nekako napu_enih / di_e duboko / oslu_kujem / interesantno / ne mogu da se setim / kakve su joj obrve Pani_ na CNN. Grozno govori engleski. Ne zna naziv svoje funkcije _as ka_e predsednik Jugoslavije, _as premijer. Eh. Zatvorenik u narand_astom, s lisicama na rukama i okovima na nogama izlazi iz patrolnih kola i ide ka op_tinskoj zgradi uz pratnju policajca koji ne skida ruku s revolvera. Dolazim na sahranu D_. K. u_urbano, gologlav. Kasnim. Evica me grli: - Kad si se vratio u Ameriku? Otvara torbicu i vadi malu pletenu jarmulku. Crnu, s belom _arom po rubu. - Njegova. Bio bi sre_an da zna da je kod tebe. Stajem u minjan. Yitgaddal..., mehani_ki. Vetar prestaje. Samo jedna ptica leti, klepe_u_i glasno krilima. _est servijeta. U Parizu to su tanjiri_i, u Gr_koj recke na tablici, kredom, u Nema_koj hemijskom olovkom, na podmeta_u za _a_u. Mirne demonstracije na aveniji Mi_igen. Srpske. U suprotnoj traci bela limuzina iz koje se vijore dve hrvatske zastave. U kolima mladi_i, u maskirnim uniformama. Dovikuju ne_to. Iz kolone Srba izdvaja se desetak ljudi, tako_e obu_enih poluvojni_ki, tr_e k automobilu s trobojnim, crnim i crkvenim zastavama u rukama... Zastave, u motke pretvorene. Policija smiruje situaciju u roku od dva minuta. Ne pendrecima. Neobi_nom metodom. Re_ima. Jedan hidrant _alje duga_ki, paraboli_ni mlaz u reku. (Ma koliko zvu_alo glupo, voleo bih da je i nama holesterol najve_i nacionalni neprijatelj.) The Little Emotional Dictionary of Current American English: refrigerate, refugee, refusal, regain, regenerate, regim. Ako mi i_ta bude zadr_alo u Americi, bi_e to nebo. Divno, ogromno. Budim se sa ose_anjem da sam jo_ uvek u svom stanu u Londonu, da je zid s desne strane kreveta, a ne s leve, kao ovde, da je miris Rouzhil Parka _to dopire kroz prozor zapravo miris Hajd Parka... Ose_am nju pored sebe. Di_e. Dugo le_im, zatvorenih o_iju, produ_avam iluziju. A onda zazvoni telefon. Gledam svoje _ake: o_iljci. Ve_inu sam napravio u poslednje vreme, seckaju_i povr_e, salate, meso po kuhinjama. Opet, za neke ne mogu da se setim otkud mi. A verujem da je posekotina bolela. Ali, ne mogu da se setim. Isto: Pasternakovi Stihovi, koje vu_em ve_ kroz _est dr_ava, s mrljama od vina na stranicama. Kad sam ih napravio? Gde? Koje vino je to bilo? Po Beogradu ponovo mobili_u. Moji prijatelji, sakriveni po stanovima. Ana Frank. _etiri izjutra. Nakon no_i provedene u d_ez klubu na jugu _ikaga, idem ku_i. Na spavanje. Uzimam jedan Chicago Tribune sa gomile. Miri_e kao Politika za provinciju, oko pola devet uve_e. Madeleine (Prust, naravno): Chemiser amande. Intrieur bombe vanille et kirsch additionn fruits confits. Televizija (fifty seven channels and nothing on): ne dao Bog da sedne_ ispred televizora, izgubljen si za ve_ita vremena. Ostade u fotelji, glupavog izraza, grickaju_i koje_ta. Na_i nepoverljivi, oprezni. Za koga li radim? SDB, KOS, CIA, MOSSAD... Ostali me, hteli ne hteli, gledaju kao zver pu_tenu s lanca, iz kaveza. Pripadnik naroda koji podi_e konc logore, mesecima bombarduje gradove pune civila... Predve_e se pro_etam po obali Mi_igena, posmatram sivu vodu i galebove. Da jezero nije tako sterilno mirno, podse_alo bi na Baltik. Dru_im se s _erkicom _uvara _amaca. Plava, kovrd_ava, rumena kao s omota sapuna, stara oko sedam godina. Ba_ nju briga da li sam Jugosloven ili Kinez. Takmi_imo se ko _e da pogodi kamen_i_em metalnu bovu na petnaestak metara od obale. Hodamo po pesku. Za_to sunce zalazi? Obja_njavam. Posmatram, s terase Savinog i Jeleninog stana: u zgradi preko puta, jedna _ena u kuhinji otvara konzervu za veliku belu ma_ku koja uzdignutog repa uzbu_eno _eka na prozorskom simsu. U stanu pored nje neko gleda televiziju. Prozor zra_i plavi_asto. Jedan krupni _ovek sedi za stolom, _ita knjigu i jede. Ali to je sprat ni_e. Kopi Cafe u Klark Stitu. (A first decent cup of tea, since.) Na zidovima satovi, pokazuju vreme u razli_itim delovima sveta. U Parizu je sada pola dva. Isto tako u Pago Pagou. Ali, u Evropi je no_ (ona spava), a Bog da me ubije ako znam gde je Pago- Pago. Mora_u da pogledam u atlasu. Ve_e je. Sunce zalazi i _itav Klark se presijava u nijansama crveno zlatnog. Embargo. Predsednik srpske vlade tvrdi da o kolapsu privrede u vreme sankcija ne mo_e biti ni govora. Uf. U Sarajevu bra_no na kartice. Kad ga ima. U Beogradu je na svakom uglu mogu_e kupiti oru_je, ka_u novoprido_li. Pu_ke, pi_tolji, bombe... ako kupi_ tri, daju jeftinije. Preko puta zgrade u kojoj _ivim crkva. Izlgeda kao obi_an stambeni blok. Jedina razlika je svetle_a reklama Jesus Saves koje na mojoj ku_i nema. U Politika International Weekly reporta_a o francuskom novinaru _an-Pjer _ileu. Fotografija s potpisom: _an-Pjer _ile je poznavalac i ljubitelj vina, pa su mu njegovi doma_ini u Ulcinju pru_ili priliku da proba najbolja vina koja se proizvode u ovoj oblasti. Na slici debelju_kasti, dobro_udni _ovek, dr_i _a_u, nazdravlja. Ispred njega boca Venerinog mleka, najboljeg slovena_kog belog vina. Sa pokojnim Milanom provodio sam duga, letnja popodneva uz to vino, na jednoj terasi s koje se vide Terazijski plato i Savamala. Jezero. Oblaci na drugoj strani zaliva seku zgrade po polovini. Jahte, jedna mrtva riba na povr_ini, crte_i i ljubavne poruke na stenama, galebovi, Kineskinja _to _ita Balzaka na francuskom. Lopta u vodi. Jedan mladi_, obu_en u crno, lep, visok, plav kao Schutzstaffel Offizier peca. Na sastanku s ljudima koji _ele da prekriju Isto_nu Evropu restoranima brze hrane ameri_kog tipa. Propast evropske civilizacije. Ali, tako banalnom metodom... Ne _pengler, ne... na_i praunuci ne_e ni znati _ta su izgubili. Demokratska Srbija _trajkuje. Studenti pozivaju Milo_evi_a da odstupi. Kao odgovor na to, sti_u telegrami podr_ke iz zemlje i sveta. Ma treba nama jedan Apis. Za doru_kom Voja i ja vadimo kutijice s lekovima. On ima neke lepe _ute koje meni doktor nije dao, a ja imam narand_aste kapsule koje on nema. Svih ostalih sedam lekova (puna _aka) su isti. Jedina razlika je _to je on stariji _etrdesetak godina od mene, i ima dva bajpasa za sobom. Veverice na tri minuta vo_nje od centra _ikaga pretr_avaju ulicu. Kao ma_ke kod nas. Pre dve godine zapanjile su me _ene na Menhetnu u dugim, skupim bundama i tenis patikama. Sad su najpopularnije safari bermude u kombinaciji s prslukom od smokinga ili fraka. I etikete s cenom koje se ne skidaju posle kupovine. Ne radi erkondi_n. Sedim za stolom, goli_av, pi_em. U stanu 98 Farenhajtovih stepeni. Natpis na ulazu u staklenu ba_tu: Dirt for sale. Memorandum Srpske pravoslavne crkve. Depos. Etni_ko _i__enje. Sr_an i Drakula iz Direktora uhap_eni posle koncerta u Zaje_aru, navodno zbog posedovanja droge. Bando crvena. Na slavi kod srpskih prijatelja. Dr_im malo dete u krilu i razgovaram s njim. _ovek od preko puta s zlatnim lancem i krstom s ocilima od najmanje _etvrt kile oko vrata (ko_ulja otkop_ana do pupka, maljave grudi): - _uj, to dete ti ba_ dobro stoji. A i vreme ti je. Bogati, ho_e_ da te upoznam s nekom devojkom iz dobre ku_e? Srpkinjom, svakako. *** Amaterska fotografija. Mutna, sivkasta. Pada ki_a. Ona dr_i _a_u u jednoj ruci, drugom pridr_ava _e_ir (moj) da ga ne oduva vetar. Bezizra_ajnog lica, gleda pravo u objektiv kamere. Crveni sjaj u o_ima, od blica. *** Hrvatski kulturni centar: velika, _etvrtasta zgrada, obojena kao nacionalna zastava: crveno belo plavo. Svake no_i neko se pri_unja s bo_icom spreja i po sredini nacrta veliki krst s ocilima, crn. Onda poslu_itelji jutrom, s kanticom boje... Vatromet s prozora. Uz sav ve_, polumokar, ra_iren po sobi, sedim na prozorskom simsu (28. sprat, vrtoglavica... ako se samo malo nagnem...). Ka zapadu, nad Viskonsinom, ki_a. Popodne u Savinom i Jeleninom stanu. Jelena sa decom na bazenu. Mi gledamo bejzbol utakmicu, uz pivo. Zurim u svoju cervezu bez kalorija. Danas je _esta flota u_la u Jadran. Po_tanska karta. Blassblaufrauenschrift. Nedostaje mi tvoje ve_ernje gun_anje. Na slici Cafe de la Paix na Place de L'Opera. Po modelima automogila vidi se da je fotografija na_injena krajem pedesetih. Hodam. Vru_ina. Vazduh treperi. Pesak, vreo. Sapli_em se o stakleni pritiska_ za papir s komadom ru_i_astog korala unutra, isti onaj koji sam kao mali, igraju_i se, prona_ao u tada napu_tenoj Krsmanovi_a ku_i na Terazijama. Ku_i u kojoj je osamnaeste potpisano Ujedinjenje. Ili je to pritiska_ za papir iz Orvelove 1984? Budim se _edan. _ar_avi prosto zalepljeni za moje telo. Jo_ nije svanulo. Paket _tampe iz Beograda. Pridevi. Se_am se N. / kako tr_i za mnom po ulici / s kravatom u ruci / jer sam stavio pogre_nu / onu _to se ne sla_e uz odelo _ezdeset lustera osamdeset trombona dva kom. orgulja i parkirani automobili kamioni prolaze li__e opada i lepi se po blatu crnom _mi_kavom ej / gde je dor_ol / a u prozoru na drugom spratu _ute ku_e broj tri saksija i ru_a procvetala i onda ne_ija ruka bela navu_e zavesu Vo_a srpskih neofa_ista mlatara pi_toljem po Beogradu. U kancelariju dolazi Ervin, moj sarajevski prijatelj. Sa pri_om - Majku su mi zaklali u po' no_i, u krevetu. Nije stigla ni medet da ka_e. Na_le su je kom_ije i pokopale u trap za jabuke. Pla_em u krevetu, sam. Mrak Ne mogu da se pomerim. Kao da su mi ruke i noge vezane u falake. _ekam jutro. Aktivistkinja Kola srpskih sestara pokazuje prolaznicima fotografije usta_kih zlo_ina u ovom ratu. Ako primeti da je neko iz restorana pored kojih prolazi zainteresovan, pribli_i se, prisloni plakat na izlog, da i oni, uz ru_ak, osmotre. Na slikama iskasapljeni ljudi: raspolu_enih lobanja, iskopanih o_iju, creva prosuta po dvori_tu. Pored glave jedne mrtve _ene prazna kesica Di-Go kvasca. Bogoljub me upoznaje sa emigrantima velikim borcima za srpstvo. Oni su u nekoj vrsti limba, _eola. Ni tamo, ni 'vamo. Strani jezik nikad nisu nau_ili, a svoj su zaboravili: Karovi s leva, basovi s desna, a ja u bitvinu. Ili: Badruje me kar, izgleda da je brokio, lika ojl. Sinteza ozna_ava stanje. Pijem Jack Daniel's iz _a_e za vodu, buljim u prozor (spu_tene roletne), recitujem u sebi gr_ke nepravilne glagole: tithemi, hiemi, didomi, histemi. Kao mantra. kako da prazninu novom prazninom popunim kako da ne mislim _ito se talasa negde miri_e na leto i mentu tamo gde sam sada vremena nema samo svetlost i tama Odre_i _u se. Promeni_u ime, dokumenta, zaboravi_u jezik, pobe_i _u negde daleko. Trla baba lan. Junaci Iljfa i Petrova. Ima tu svega, i Ostapa Bendera. Na njega se naj_e__e i naleti, ustvari. Bogoljub: Pogledaj ovu ku_u. _ta vidi_? Ru_no sklepanu stambenu zgradu, gomilu betona i _perplo_e, sa tu_nim i siroma_nim ljudima u njoj, sigurno punu mi_eva, pacova, buba. Vidi_ nezaposlenost, nedostatak obrazovanja, bolesti. Sva_e, tu_e, alkoholizam, narkomaniju, kriminal. A srpski emigrant koji je 'uspeo' tu vidi: oko sedamdeset stanova, svaki po tri stotine dolara mese_no, uz zajedni_ko grejanje. Zna_i, mo_e da se otplati za tri godine. Putujem. Vozovi svuda isto miri_u. New Orleans Jazz Heritage Festival Wynton Marsalis and friends: A Tribute to Louis Armstrong. *** se_am se njene ruke u d_epu mog mantila prsti glatki hladni kao smaragdi ali to je neka druga pri_a venecijanska se_am se *** U njenom stanu u Parizu niko ne di_e slu_alicu. Davim se ameri_kim krofnama, crven od stida. Dobijam na kila_i. Malo od pi_a, malo od hrane, malo od lekova, malo od sedenja u kancelariji i automobilu. U restoranima mladi pesnici recituju svoje stihove, stoje_i na stolu ili _anku. Kao Vladimir Vladimirovi_. Samo, _ute bluze vi_e nisu u modi. O_ekujem da uskoro vidim u prodavnicama toalet papir s likom Slobodana Milo_evi_a, sli_an onome kojeg sam video u Njujorku u vreme Zalivskog rata, s osmehnutim Sadamom Huseinom. Zvukovi. Susetka na istom spratu _to _itave no_i ve_ba saksofon. Pucnji, policijske sirene, _kripa ko_nica. Moj budilnik, na kojem pi_e Robne ku_e Beograd, kuca. Lift. MTV iz nekog stana. Ja, kako polako pomeram poklopac na upalja_u, to_ki_ stru_e kremen, palim cigaretu (kanadski Gitanes), poklopac koji naglo pada. Crnkinja iz zgrade preko puta vi_e na mu_a, ne pu_ta ga u ku_u, jer se vratio kasno, pripit. Moje srce. Ve_era sa poslovnim prijateljima. Amerikanci prvo iseku hranu na komadi_e, prebace vilju_ku u desnu ruku i jedu tako, kao deca. Vino se pije posle ru_ka. Uz jelo kafa i voda, zapravo led, preliven vodom. Nije nimalo neobi_no da svakih desetak minuta poneko ustane od stola da bi odgovorio na bi-bi-bi svog pejd_era ili da, jedu_i, govori u celularni telefon. Pored mene supruga poslovnog prijatelja. Klasi_na Amerikanka. Srednja _kola, uz sve _to to zna_i: lo_e obrazovanje, peting na parkinzima, mahanje loptama od perja na sportskim utakmicama... Onda, udaja, deca, gojaznost, televizija, i gotova hrana za mikrotalasnu pe_nicu (tv dinner). Na kraju dana, pred spavanje, uz suze, tiho na jastuku: Telma i Luiz. Dok mu_ odlazi na telefon, priznaje mi, pripita od pola _a_e blusha: - Pobe_i _u jednog dana od njega. Ostavi_u ga sa decom. Onda se kiko_e, histeri_no. Dok je ona u toaletu, on na brzinu vadi kutijicu kokaina, u_mrkava: - Ho_e_ da napravim tebi liniju dve? Pravim se da nisam _uo. - Zna_, to je da bi se lak_e pre_ivelo ve_e. Ili to, ili da zaspim ispred uklju_enog televizora. Tu_man pobe_uje na izborima u Hrvatskoj. Budim se, nemam cigareta. Zamotavam _istu latakiju za lulu u komadi_ stranice telefonskog imenika (najtanji papir). Pu_im, slova Chong Weng i telefonski broj polako nestaju. Za_to stalno donosim sociolo_ke zaklju_ke? Za_to ne mogu da normalno _ivim u ovoj zemlji kao bilo gde drugde? U vojsci prinudna izolacija danima sam razmi_ljao o _enskim le_ima. O potpuno neodre_enim, ali finim i ne_nim _enskim le_ima. Je ne regrette rien. Mo_da samo _to neke stvari nisam uradio na vreme i do kraja. Popodne slu_ajno uhvatim radio emisiju hrvatske emigracije. Zavr_avaju program himnom. Uve_e odlazim na slavlje povodom kr_tenja prijateljevog sina. Tridesetak Srba u ba_ti, za duga_kim stolom. Sve_tenici. Crveno plavo bele zastavice. Pevu_im u sebi poslednju melodiju koju sam _uo: Lijepa na_a domovino... Telefon: - Divno je _to si se javio, ali... zna_ li ti koliko je sati? - Deset uve_e. - Ne, nego pet izjutra. - Izvini, zva_u te kasnije... - Dobro sad, budna sam. Ka_i, _ta ti treba iz Evrope? - ? - Dolazim u petak u _ikago. Spu_tam slu_alicu. Poku_avam da smirim lupanje srca jednim duplim burbonom. Selim se u novi stan, ve_i, bli_i jezeru. (A i plata mi se pove_ala). Ovaj stan ne bi bio dovoljan za dvoje. Knjige pakujem u kartonske kutije od kalifornijskog burgundca. Sedim na podu, poneku prelistam. Prestale su da ozna_avaju korake mog duhovnog puta, pretvorile su se u autenti_ne emigracione suvenire. Kavafija sam kupio u jednom solunskom podrumu, Maksa Fri_a u austrijskim Alpima, Euripida u Briselu. Ili ne. Se_anje me ne slu_i dobro. Ustvari, nisam siguran. Mislim da je bilo tada. Kamings... da. Njega sam prona_ao preturaju_i po tezgi iza crkve Sv. Martina u Londonu, jednog vla_nog jutra. (mala simpati_na irkinja tek je otvorila tezgu dugo se premi_ljam izme_u bajrona i ove zbirke ranije sam imao istu ovakvu _ak je bila isto ukori_ena ali je nestala zajedno s koferom u kojem je bila kad sam se vra_ao iz amana ili bankoka zaboravio sam ve_ dobro je pokatkad zaboravljati u tom koferu bila je kolekcija mojih lula britva koju sam nasledio od pokojnog dede nekoliko dobrih kravata prelistavam knjigu pamtim kako smo _itali zajedno izme_u zalogaja pice koju smo kupili u kiosku nekoliko ulica dalje za poneti) Novi stan: daljinski upravlja_ kojim se kontroli_u tri televizora, muzi_ki stub, video rikorder, brave na vratima (_est komada, plus jedna reza, jedan lanac). Kamere, postavljene u ba_ti, na parkingu, u ulazu u zgradu, hodniku, liftu. Fotelja ispred televizora Laz-y-boy _iji se naslon pritiskom na dugme spu_ta i podi_e. Art Dco stolice i sto u trpezariji. Na pisa_em stolu dva telefona, mali televizor, elektri_ni reza_ za olovke. Dodajem pepeljaru, dr_a_ za lule, kutije duvana, _istilice za lulu, drvenu kutiju Davidoff cigara, malog pli_anog medu kupljenog u Zagrebu pre pet godina, njenu sliku. Kompletna batterie de cuisine, _ak i dva povezana lonca za kus-kus. U salonu sekreter od orahovine. Odmah ga nazivam 'epistolar'. Curre per immensum subito, mea littera, pontum. Dovoljno velika garderoba. Stala su sva moja odela sivo bi valjalo odneti na _i__enje i ima jo_ mesta. Pored prozora jedna palmica u saksiji, potpuno suva. Prizemna Amerika: A Trip Amerika Danas je palma pustila nove, svetlozelene listi_e, dva komada.. Pateti_no. _ekam na aerodromu. Sre_om, ima samo jedan izlaz iz paso_ke kontrole. Avion kasni, jasno. *** *** *** Sedimo u kafeu hotela Day's Inn na obali Mi_igena. Ameri_ko rano jutro devet sati. Prinosim _olju usnama, N. uzvikne: - Stani! Dlaka! Onda zove _efa sale, sva_a se, tra_i nov _aj, odbija da platimo... A mene ba_ briga. Samo se osmehujem. Otkrivamo mi_a. Sivi, veliki kao ka_iprst, sve s repom. Beba, kako izgleda. Verovatno usamljen. N. ga hrani ostavi mu pone_to u tanjiri_u na podu. Obi_no do_e do hrane, dugo nju_ka, poku_a da je odnese ispod komode (tamo stanuje), ispostavi se da je prete_ko, pa posle du_eg razmi_ljanja ipak odlu_i da obeduje na licu mesta. Pazimo da ga sprema_ica ne primeti. Sigurno bi poslala nekog da ga otruju. Arlingtonsko trkali_te, sun_an dan. Sedimo u kafeu, gledamo konje u manje_u. Preko razglasa ameri_ka himna. Svi staju mirno. N, naviknuta, ustaje kao i ostali, okre_e se prema zastavi sa rukom na srcu. - Vi ne ustajete na himnu? - Kod nas se stajalo u stavu mirno samo kad je Tito umro. - A ko je Tito? Barbecue, la Americain: mu_karci sede u ba_ti, piju aperitiv i razgovaraju o sportu (Olimpijada), politici (ameri_ka predizborna kampanja, Irak, Ju_na Afrika, Jugoslavija, Somalija). Doma_in okre_e meso na pokretnom ro_tilju, _ene za to vreme u ku_i, postavljaju sto, prave salate... Po_injem konjakom. Ho_e_ jednu rakijicu kod na_ih emigranata zna_i Courvoisier. Posle prelazim na Singa pivo s Tajlanda. Izlet do Nove Gra_anice, Ilinois. Lepo imanje. Na njemu sagra_ena crkva skoro pa identi_na kopija kosovske Gra_anice u razmeri 1:1. Posle _evap_i_a (miny hamburgers) na kajmaku (neprevodivo) i Manastirke (monastery brandy), govorancija, prikupljanja novaca za napa_enu bra_u i sestre u otad_bini, po_inje narodno veselje. Kolo. Dve veoma lepe, visoke devojke igraju upravo ispred nas. N. hvata moj pogled, pita: - Krv nije voda, ha? Neprijatno mi je. Sad upadljivo gledam na drugu stranu, u kro_nju jednog drveta. Na vrhu gnezdo, valjda prazno. Ptice ne vidim. Bogoljub pita N: - Kako Vam se svi_a na_a nacionalna muzika? - Interesantna je. Podse_a me na neke Zulu ritmove. Smejem se. Tako mu i treba. *** Putujemo po Americi. Priroda divna, ali sve je toliko veliko da brzo postane monotono. Gradi_i pokraj puta gomila _perplo_a, monta_nog lima, plastike i stakla. Jasno mi je za_to su u vreme straha od ruskih bombi imali toliko apokalipti_nih pisaca koji su govorili o spr_enoj Americi, prekrivenoj sr_om, izuvijanim armaturama i istopljenim asfaltom. Dok N. vozi, _itam naglas divni Velakotov prevod Orestije, tuma_im Lak_e je, nekako, prihvatiti tragediju ako je tako davna. Opet, ne smem previ_e da se upu_tam u misli o sudbini, hibrisu... Balkan. Ipak, unutra_njost Sjedinjenih Dr_ava ima svojih prednosti. Kod berberina ljudi razgovaraju o normalnim stvarima, o pecanju, lovu, novim automobilima. Treba pose_i ono drvo, sru_i_e se na _erifovu kancelariju. Imam utisak da je hotel_i_ u kojem smo odseli ne tako davno bio maison de tolerance. Purpurne tapete i name_taj, svuda ki_anke. N. je toliko umorna da ni_ta ne prime_uje. Ne mogu da spavam. Gledam neku komediju na televiziji s tonom potpuno uti_anim. Nemam pojma o _emu je re_, ali se _ini da je sme_no. Popodne u Hot Springsu: ... trohej zagu_ljivi... zvu_ni te_ki jamb Podne je kao voda ti_inom razljeva se Sun_ani ditiramb Natpis na zgradi, uz put: For sale rabbits. All colors. $5 ea. Na barskoj stolici u automehani_arskoj radionici. Majstor le_i pod na_im automobilom, pada ki_a. Letnja. Napolju toplo, sva vrata su otvorena. N. pu_i i gleda u oblake iznad _ume. Ja kao _itam novine, a u stvari gledam njenu podignutu kosu, njen vrat. Slu_amo Okud_avu. Prevodim stihove koliko mogu da stignem. Odjednom, s trake, glas Arsena Dedi_a. _utim, slu_am. Kvaziengleska zabava. S _oljom _aja u jednoj ruci, tanjirom kola_a u drugoj, lulom u ustima, delujem zaista glupavo. N, zauzeta razgovorom s nekim generalom me primeti, prite_njenog u ugao, prisiljenog da povremeno klimam glavom na politi_ke opaske o balkanskoj situaciji, po_ne da se smeje iz glasa. Pri_e, prihvati kola_e i _aj, okrene se ka mom sagovorniku - diskretno na_minkanom mladi_u plave kose, osmehnutom ameri_ki - s protezom u ustima. - Pridr_ite mi ovo, budite tako ljubazni, molim. Uhvati me pod ruku i izvede napolje. U motelu, dok se _e_lja pred ogledalom, seti se: - _ta misli_, da li onaj majmun jo_ uvek dr_i tvoj _aj i kola_e? Ogromni _oping centar na sred autoputa. Stajemo. N. odu_evljena kupuje bluzu, jedne pantalone, tri para mekanih cipela, belu _okoladu za mene, kilogram Earl Grey _aja, tako_e za mene, afri_ku kafu za filter aparat za sebe. Odeljenje ku_nih potrep_tina: - Ove zavese _e nam divno stajati u radnoj sobi, ovaj prekriva_ je kao pravljen za na_ krevet, vidi ovaj divni pribor za kafu... ili _aj... Pojavljuju se palme pored puta. Pospana ruka na dojku, malu i _vrstu, ne_no polo_ena. Okrenut ka zelenoj d_ungli, uz zvuk zrikavaca i krike ptica, udi_em duboko. Vlaga. Jedan ma_or, _ut, le_i pokraj mene. Povremeno lizne _apu, ne di_u_i glavu. Le_im u kadi punoj pene. N. ulazi u kupatilo da uzme jedan Advil iz nesesera, pogleda moju mokru kosu: - Pa ti si skoro _elav! Dok je N. u banci, sedim na toplom trotoaru, pu_im, _itam kratke pri_e Suzan Sontag. A valjalo bi da osmatram, pa da ubacim _etvrt dolara u parking sat ako se pojavi policajac. Vrata automobila su otvorena, slu_am muziku. Mano Negra. Spustila se strahovita sparina, kao da _emo imati oluju. Ve_ je 96 Farenhajtovih stepeni. Tampa. Na jednoj viktorijanskoj zgradi natpis: Saznajte svoju budu_nost. N. insistira, ulazimo. Vra_ara je iz Persije. Ne_to u njenom licu mi je poznato. Gleda budu_nost iz kafenog taloga. A onda se setim: - Oprostite, da li se vi zovete Ferzana? (Zapanjen pogled.) - I studirali ste medicinu u Beogradu? Ki Vest. Okean kao da bubri, nadima se. Ka istoku crvena pruga. Dolazi tornado, bi_e ovde sutra nave_e. N. tr_i kao devoj_ica po pla_i, skuplja _koljke i lepe kamen_i_e. Posle se hvali njima, pokazuje. Sedimo na verandi, uz leden _aj. Ja _itam novine. Skida cipelu da istrese pesak s pla_e a njena noga / mala / oh Bo_e / kakvo je to stopalo Gubim nerve. Drhtim. N. me grli kao veliku bebu. Ka severu. U Kentakiju bi bilo lepo _iveti. Mirno. Mislim na svog prijatelja Drakulu, kako bi se njemu sve ovo svidelo. Popodne ljudi sede na verandama u stolicama za ljuljanje i gledaju ko prolazi. Niko ne prolazi. Ve_era u ribljem restoranu preko puta va_ingtonskog IRS. Jedna gospo_a po_inje monolog o mladim generacijama i napu_tanju porodi_nih vrednosti, morala, tradicije. Ne smetaju joj konobari u bermudama. Ali, govori ne skidaju_i pogled s mogu uha gde su min_u_e. - I eto, objasnite mi, mladi _ove_e, za_to vi ne nosite ven_anu burmu kad ona mo_e? i poka_e na N. - Zato _to nisam o_enjen, gospo_o. N. doti_e moje koleno ispod stola, miluje me, ali tako da svi primete. Kad iza_emo iz restorana, veselo skaku_e. - Nije zabavno ka_em da li si razmi_ljala da ja... da bih... Ne dovr_avam re_enicu. Motel Vagabund. Ona spava. U mraku sedim pred ogledalom, pu_im cigarete. Povremeno, kroz prozor, svetlost neonske reklame. Na stolu cve_e u kerami_koj vazi. Plasti_no. Karanfili. Na dvadesetak milja od _ikaga po_inje miris na izgorelu gumu. A onda se _ovek navikne, i prestane da prime_uje. U stanu tako_e neki _udan miris. Imam utisak da je neko menjao raspored papira po pisa_em stolu. Paranoja, verovatno. Ka_im nove zavese na prozore. - Vidi_, odmah ti je lep_e u sobi. A i sto bi mogao da promeni_. Radim. N. gleda preko mog ramena _irili_na slova _to se pojavljuju na ekranu. - Trebalo bi da po_ne_ da pi_e_ na engleskom. Muzej Umetni_kog instituta, _ikago. N. dugo stoji ispred jedne svetlozelene d_ungle, oboga_ene lavovima, tigrovima, nagim lepoticama. Le Douanier. Ja, fasciniran rozikasto sivim svetlom na Moneovim vedutama Londona, slikanim iz bolnice Sv. Tome. U sali srpskog manastira na Redvud Drajvu satelitski prenos Drugog dnevnika Radio Televizije Srbije. Na pola ustajem, odlazimo. N. vozi autoputem broj 90, ka jugu. Ja palim cigarete jednu na drugu, _utim, zalazi sunce, negde sa desne strane. _etiri asocijacije: Nebo iznad Vara_dina, zima 1983. Sneg, _ekanje. Nebo s jednog beogradskog krova, Po_ip, ti_ina. To je valjda 1982. Nebo na Tarnerovim slikama, na flamanskim slikama. Banat, Crnjanski. N. uzima moju cigaretu, gasi je: - Dosta. Sedimo na obali jezerca (patke, guske, _ta li mrak je, ne vidim). Zrikavci. Za ve_eru karbonare. Prelistavam novine. N. pi_e pismo. Mami. Letnje ki_e. Vazduh pun vlage, otu_an. Imam utisak da N. strepi da _u svakog _asa po_eti da se bunim _to smo, prema njenoj _elji, uzeli kabriolet. Istina, sedi_ta su izjutra malo vla_na... Subota. Obavezan golf sa gazdom. Kod _este rupe po_inje ki_a, pravi hladni pljusak. Ipak, on insistira da igramo do kraja. Kod ku_e s mukom i uz gun_anje skidam mokar pulover, polo majicu. N.: - Za_to se buni_? Voli_ li golf? - Ne. Mrzim golf. A i ne znam da ga igram. - Pa za_to ga onda igra_? - Zato _to... - Zato _to si se prilagodio. Postao si njihov. Pravi Amerikanac. O, Bo_e, odvratnih li ljudi... Golf _e ti koristiti u poslu, u dru_tvu... Postaje_ snob. Disgusting. Sedimo na terasi, uz ljubostinjsko vino, kupljeno na Irving Parku. Avioni, po _est svakog minuta, prolaze nebom. Oblaci idu preko meseca. U pozadini zvuk ma_ine za pranje sudova. Crk'o kabl. Televizor sad hvata samo kanal s crtanim filmovima, nekog histeri_nog propovednika i CNN na _panskom Udubljen, sedim sav napet, poku_avam da shvatim _ta govore i o _emu govore na vestima. Li_i na italijanski, ali... Vra_am se ku_i. N. gleda Wayne's World, s ogromnom kesom kokica u krilu, dve otvorene bombonjere pored sebe. Na glavi bejzbol kapa, okrenuta naopako. Goli_ava, ogrnuta pe_kirom. Na pramenu kose skuplja se, polako, jedna kap vode... Spavamo zagrljeni, stegnuti. Jutrom / ja se budim ranije / - uspomena iz vojske - / udi_em / miris njen Diner's. Crvene visoke stolice, presvu_ene ve_ta_kom ko_om, pri_vr__ene za pod, pore_ane uz _ank. Jedem. Jaja i slaninu, sok, kafu, burbon. Dupli. Budim N. velikim espresom u stiroporskoj _olji iz kafea. Spusti to pored. Odlazi da se tu_ira. Prestaje ki_a. Otvaram prozor, postaje hladno, zatvaram ga, name_tam krevet, praznim pepeljare, grejem mleko za kukuruzne pahuljice, bri_em rukavom sakoa pra_inu s pisa_eg stola, zalivam palmicu, pronalazim jednu prljavu _arapu izme_u dva jastuka na sofi, gledam televiziju, slu_am radio, ona se jo_ uvek tu_ira. Telefon. Mama. _ta se to de_ava u Beogradu, zapravo? - Mislim da ne treba da se vra_a_. Nikada. Telefon. Njena mama. _ta se to desilo u Boipatongu, zapravo? - Mislim da ne treba da se vra_a_. Jo_ ne. Duva neka promaja kroz stan. Uop_te ne mogu da prona_em odakle vu_e cug, kako bi rekao Vuk Karad_i_. _itam Les profits de guerre Ri_ara Luinsona. Popodne mi jedan ra__injeni sve_tenik, zakleti antikomunista, pokazuje lep ru_ni sat koji je dobio od sestri_a, junaka s rati_ta. Plen. Doxa. Zlatna. Vadi iz d_epa ise_ak iz Ekspres Politike, otvoreno pismo u kojem hvali predsednika Srbije. N. saginje se da dospe mleko u moj _aj. Meki pregib njenog vrata, zlatasto rame. Topao miris. San: N. i ja sedimo u Gr_koj kraljici, ali ne u Knez Mihailovoj, nego na St. Placide u Parizu, kod Monparnasa. Ona pije neki koktel, gleda nekako pored mene, negde iza... Sipam vodu u svoj uzo, polako postaje sve beljli i belji, onda neko, kao filmsko ili televizijsko pretapanja iz belog u belo u parku smo, _etamo drvoredom. Jablanovi. Vr_ac? Beograd? u kupatilu curi voda treba zvati majstora Vozim se s posla, na radiju gr_ka emisija. Kirie eleison. dok me nema / porazbija_ po kuhinji / _a_e / tanjire / _olje / _istimo pod zajedno / rukama / a sitni komadi_i se zabijaju pod ko_u / onda _utimo / jer _ta da se ka_e / pijemo iz papirnih _a_a/ jedemo iz tiganja. stojim dugo pred ogledalom ne prepoznajem ustajem no_u odlazim u duge _etnje kao po cigarete a ulice vla_ne hladne Izjutra se budim sam. N. je ve_ negde oti_la. Nema poruke na fri_ideru, kako je uobi_ajeno. Dolazi tek uve_e, _utljiva. Kuvam kakao. Mo_da bi trebalo da pitam gde je bila, _ta je radila. U kuhinji, pijemo recinu Ahaa-Klaus, _utimo. Gledam u plinski _poret, na njemu pi_e Magic Chef, polako rotiram vino u _a_i. Ona naglo ustaje, odlazi da telefonira, ali iz spava_e sobe. Onda uzima jaknu, izlazi, s osmehom na licu. Vide_emo se. gledam te kako odlazi_ niz prazni north clark street hodaju_i ko zna, mo_da voli_ drugog _oveka (eto, upravo, pre pet minuta si ga, mislim, zvala mo_da probudila vratila se s osmehom sa telefona) istina nisam ga nikada video mora da je mnogo bolji bo_e bojim se da ti se ne_to ne desi u ovoj ulici ima svakakvih tipova se_am se ogromne _inije pune gro__a na stolu otkud mi ta uspomena to je valjda bila neka proslava ne znam bilo je i _a_a s vinom moja lula ona kerami_ka jedan fotoaparat amaterski ne_iji gomila prljavih tanjiri_a ka_i_ica moj pulover preba_en preko naslona stolice reket za tenis pa_ljivo naslonjen na zid pegla_ moje ko_ulje gola do pojasa prebacuje_ kosu iza uha hranim ptice mrvicama sipam ih na prozorski sims ptice u gomili bore se za hranu ska_u jedna preko druge gugu_u gu_u gu_u di_em duboko Vodim N. na ve_eru kod Save i Jelene. Predstavljam je: - Ovo je N, - moja... moja prijateljica. Vozim ku_i. Pospan. N. se igra pretincem za rukavice, otvara ga i zatvara. Pa onda s prozorima. Elektri_ni, otvaraju se na pritisak dugmeta. Menja stanice na radiju, isklju_uje ga, uklju_uje. - _ta ti je? - Ti to mene pita_? A _ta je s tobom? I prestani da govori_ francuski. Imam utisak da kad god _eli_ da me uvredi_ govori_ francuski. Za_to? Sa svojima govori_ engleski, nisi primetio? Gubi_ se. Kosmopolita! Ha! To je pri_a koju sebi pri_a_, _apu_e_ za laku no_. Ti si opsednut svojom zemljom. Nau_ila sam imena svih va_ih politi_ara. Zato _to me to zanima? Usput, valjalo bi da vidi_ svoje lice kad govori_ o njima. Za_to nisi ostao da se bori_ protiv njih odande? Emigracija nije borba. I ja sam u emigraciji, znam. A ja/mi bar znamo _ta je to nacionalna odgovornost na le_ima jedne osobe. Misli_ da mene do sad niko nije pitao da li kod ku_e ugnjetavam crnce, da li imam planta_u... Poslednje re_i izgovara u drhtavom jecaju. Zaustavljam automobil pored trotoara, grlim je. Trese se u mom naru_ju, sna_no me ste_e. Policajac s baterijskom lampom prilazi, osvetljava. Dajem voza_ku dozvolu, odmi_e se, proverava. Za to vreme, N. i dalje pla_e. Policajac je pita: - Da li je sve u redu, ma'am? Ona odgovara da jeste, on vra_a dozvolu, odlazimo. U liftu bri_e nos, gleda u ogledalu razlivenu _minku na svom licu. - Putujem sutra u London. U podne. Danas sam kupila kartu. Sedim za pisa_im stolom, _istim sve lule, jednu po jednu. *** *** *** Libertivil. Neki blag povetarac, mirisan. Dodirujem rukom kameni krst nad Du_i_evim grobom, sa strane hrapav, spreda izgla_an, topao. Ne znam ni kako ni za_to prelilo se, valjda uglavnom, u_asno pateti_no, raspla_em se. A ni ne volim Du_i_a. Posmatram groblje. Dug, vri_te_i _aren red srpskih grobova ali opet ameri_ki, bez humki, samo nadgrobni spomenici. _itam natpise. _irilica, uz poneku gre_ku u pravopisu ili ortografiji, imena na_ih sela mesta ro_enja pokojnika milozvu_na, grcava. Izgovaram: Pavli_, Galibabinac, Vlajkovac, Lipolist... Pokopane nade. Jednog dana... A kmetu je sejeno jel krepa totu, tam Il v katedrale v Zagrebu Kad drugog spomenka na grebu mu ne bu Neg pasji brabonjek na boge_kem grebu... Na kraju krajeva, i Pre Lachaise je obi_na ledina. Na bre_uljku, ali ipak ledina. *** Ponekad se probudim s _estokom, prosto fiziolo_kom _eljom da se vratim u Beograd Ali to me brzo pro_e. Sedim u ba_ti restorana na Veker Drajvu, prelistavam _etiristoti broj Knji_evne re_i, pristigao jutro_njom po_tom. Li__e pliva po povr_ini bazena u sredini kafea. Sa Mi_igena duva vetar. Platno suncobrana nad mojim stolom lepr_a. Pomalo je hladno. Dolazi jesen. Knjiga druga GODINE MRMOTA 1992 1993. Terra incognita _ikago me ispra_a vetrom. I zaparom. Na neizgovoreno pitanje prijatelja odgovaram: Ne znam za_to se vra_am. On me gleda, klima glavom, kao da razume. Vidim da me, nekako, _ali. Samo_a dobiva novo ime Preko no_i su izmijenjeni Dragi i mrski krajobrazi pod prozorom... Mladi_, crni lekar, visok, kao da je iz Sudana, pita me kuda putujem. Prvo ga ne razumem, njegov engleski je neobi_an, posle prelazimo na francuski koji govori s te_kim kanadskim akcentom, odgovaram: u svoju zemlju. Ka_em i u koju. On dugo _uti, onda pita od kojih sam. Od napada_a ili napadnutih? Od napadnutih, svakako, svi smo mi napadnuti odgovaram. Ka_e, _ao mu je. Sle_emo u London. Tu sad valja provesti _itav dan, _ekaju_i. Avioni vi_e u moju zemlju ne lete. U restoran_i_u na Sohou, punom mirisa u_eglog piva, koji se me_a s mirisom moje lule, slu_am tri pripita mladi_a kako pevaju: Aj ki_a pada, Srbija propada... Aj vjetar piri, Hrvatska se _iri... (op sa sa, diri diri da) Poku_avam da se setim otkud znam tu pesmu. Ne odlazim do svog londonskog stana. Nikome se ne javljam. I ne poku_avam. Samo u_em u telefonsku govornicu, zagledam se u nalepnice Specialised Servide by Busty 18 year old Mistress Lola 235-0418, Madame Diana 727-1990, Lisa 370-5817 (Local), Top Class Black Mistress 258-3592 i uputstvo o rukovanju telefonom marke Mercury, pa se polagano okrenem i iza_em. N. je u Londonu. U crkvi Sv. Martina slu_am Vivaldija. Divne horne i oboe. Ali sve li_i na neku tugaljivu jutarnju septembarsku ki_u u Beogradu. Posle, u hotelskoj sobi (moj prtljag na aerodromu, le_im u donjem ve_u gledaju_i u vrhove svojih stopala, jedem odsutno Sugar Puffs rastvoren u pinti mleka), razmi_ljam: Zaista, za_to se vra_am? Uostalom, ja jesam sumatraista. Bolje: Sumatraista. Velikim slovom. Kao _ovek. Kao _ovek. Dakle, _emu povratak? *** Volim stvari izdaleka, kako se _ini. Ma_tao sam, poku_avaju_i da to ni sam sebi ne priznam, o putovanju natrag, ali sad prezirem ovaj prastari Tupoljev koji se trese kao fijaker, i koji me nosi k Temi_varu. I sebe, jer sedim u njemu, skupljenih kolena, s nekakvom gvaljom stegnutom u stomaku. Ose_am svoje srce tako sna_no, da imam utisak da ga svi oko mene _uju. Kako tutnji. Tum, tum, tum. Tum, tum, tum. Kao koraci Hamletovog oca, sprat iznad. Kad _e jutro? Mo_da... Zato je i ku_a na Kor_uli, sa svojim divnim zidovima i anti_kom ti_inom, nekad davno, bila savr_ena. Kao i Vr_ac, s jablanovima _to _u_te kroz prozor _ute sobe. Pre samo nedelju dve stajao sam sa N. na obali okeana. (More sivo, vetar mi nosi _al, gledam u daljinu, pu_im...) Se_am se _ta sam rekao: Nikad, nikad vi_e tamo. _ak ni u posetu. Ta zemlja za mene vi_e ne postoji. _ak ni kao geografski pojam. Bela mrlja na mapi Evrope. Terra incognita. Pa su letele neke ptice, odmah iznad na_ih glava. Tu i tamo videli smo po busen trave, izme_u kamenja. Neki mir. Iznutra. Isto: gajiti gro__e, pisati, _etati s decom, svojom decom, sedeti pred kaminom, slu_ati jablanove kako _u_te na povetarcu... Mirno, mirno. Danas, to su sve samo slike. Kao Rembrant ili Rubens. Ne_to iz muzeja. Lepo, ali visi na ekseru, zabodenom u zid. I tako. Morao bih da zatvorim o_i i poku_am da spavam, ovo je besmisleno. I avion, uostalom, ule_e u neku oluju, ljulja se i krcka, kao da _e se svakog _asa raspu_i po sredini. To bi bilo najjednostavnije i najelegantnije re_enje. Temi_var iz vazduha deluje kao ne_to moje. Ali samo iz vazduha. Znam, polovina na_e familije ostala je u tom delu Banata jo_ od osamnaeste. I vi_e se skoro ni ne poznajemo. Nismo se odrodili, jednostavno smo _iveli u dvema skoro pa razli_itim dr_avama, pa se ne razumemo ba_ najbolje. Veoma dobro znam za_to se u Jugoslaviji, kad je trebalo, nije pojavila zastava s rupom u sredini. I stid me je toga. A displaced person. There is, restless, tremble, deep in a man. Ipak, ho_u ku_i nije zna_ilo ni_ta. Mo_da samo ho_u ku_u. A nje nema. Jugoslovenski carinici i policajci, sad ve_ bez petokrake na kapama. Gledaju nas nepoverljivo, nju_kaju da li, kojim slu_ajem, u koferima nosimo po kanister benzina. Pod rukom milujem Bompicinijev Re_nik, kupljen u Londonu. Ne otvaram ga. Nema tu vi_e _ta da se pro_ita. Vr_a_ki breg izdaleka, odmah po prelasku rumunsko jugoslovenske granice, ve_ zelenkasto sme_. Poku_avam, dok se pribli_avamo gradu, da nazrem Ku_u jablanova. Jablanovi slovenske sentimentalnosti. Ipak, nastavljam k Beogradu. Vr_ac _e morati da sa_eka. Posmatram svoj odraz u tamnom prozoru autobusa _to juri kroz banatsku ravnicu. _udno je kako su se u meni pome_ali jezici. Kako vi_e ni jednim jezikom zaista ne govorim. I ne razmi_ljam na jednom jeziku posebno. Ve_ tako, u slikama. Bez gramatike, koliko god to bilo nemogu_e. Pa onda shvatim: vi_e nikad ne_u videti London. Koferi? Ortografski pristup metafizici: k o f e r i. Ne znam da li je povratak prava re_. Jer, ne vra_am se u ono iz _ega sam iza_ao. A ono od _ega sam pobegao jo_ uvek je tu, samo jo_ ve_e, te_e, masnije... Nemam snage da odem do svoje ku_e ulazim u prvi hotel pored autobuske stanice. Soba mala, kao _pajz u nekoj boljoj ku_i pre onog rata. Grejanje ne radi. Dugo stojim pod prohladnim tu_em, posle, mokar, blago dr__u_i kraj prozora, posmatram svoj grad: pogled na jedno hotelsko dvori_te. Kuhinja, magacin praznih boca, prljava fasada preko puta. Na ulici, rano izjutra, _enske noge, vire iz prepunog kontejnera. Ruke, duboko unutra, prona_u komad hleba i odmah ga stavljaju u vre_u. Plasti_nu, s natpisom UNHCR. Bo_e, kakav Weltanschauung! Beograd je i dalje blatnjav, mutnosiv, grisaille. Samo, miri_u parkovi. Kao da sam u Berlinu, u Makedonskoj miri_u lipe. Kako nikad ranije nisu mirisale. Nema vi_e toliko saobra_aja. Svuda naokolo _uju se ga_ci. Sa moje leve i desne strane dva solitera, dve kule Politika i Radio B92, kao Quiqenparle i Quiqengrogne, Brbljivac i Gun_alo, Gog i Magog Beograda samo, ne znam koji je koji... Nad krovorima neka izmaglica, trag aviona, verovatno vojnog, bioskopska reklama za film koji se davao pre nekoliko godina... Konobarica u praznom restoranu (_trika), sedi za stolom, najbli_em vratima, povremeno uz _irok osmeh pogleda k meni, da li sam zavr_io _a_u, da mi donese drugu. Dva _oveka na ulici ga_aju se divljim kestenjem. A odrasli ljudi. (Jesen, i _ivot bez smisla.) San: Rade, le_erno zgu_van, pevu_e_i uzgred, drhtavo, pi_e poeziju na marginama novina. Borba, ako se dobro se_am. Ona stara, velika. Kad se snovi zavr_e, se_anja su mutna, nepovezana. To je, verovatno, na_in odbrane ovog sveta od onog. Ili obrnuto. U Klubu Radija, u Kamenoj sali, kao da se ni_ta nije promenilo. Samo, umesto Titove slike, na zidu visi stiroporski znak RTS. Milka bez pitanja donosi tri deci crnog. Ka_e maslina nema. Ve_ dugo. Ne pita me gde sam bio. Ali, kad donese drugu turu, ima vi_e vremena, pa me pita: Ja sam dobila _e_er, a _ta si ti navuk'o? Nema to veze sa N. Nema to veze s nostalgijom. Mislim da znam za_to sam se vratio. Ali to ne smem da izgovorim. Vi_e od bilo _ega bojim se patetike. Samo mi jo_ groblje slonova fali. REKA DUNAV: LINC 412, BRATISLAVA 440, KOMORAN 446, BUDIMPE_TA 500, BAJA 625, MOHA_ 631, BEZDAN 442, APATIN 491, BOGOJEVO 430, VUKOVAR 374, NOVI SAD 357, ZEMUN 348, PAN_EVO 357, SMEDEREVO... Zapisivati, povremeno, dugi niz godina. Posmatrati sopstveni rukopis kako se menja kroz vreme. Uz promene unutar. Naravno da mi na pamet ne pada da izigravam Edmona i _ila u jednoj osobi. Samo, mora se raditi. Ili plakati nad ve_alima _to ni_u negde. Ne zanosim se da moje prisustvo i delovanje mogu i_ta promeniti. Ranije sam u to bio _ak i uveren. Ja sam tad bio mlad i velika budala. Sad, pokatkad mislim da _u _ak i radom na radiju delovati kao mali, malecni _raf, ili deli_ sigurnosnog ventila u njihovoj ma_ini. Ipak, ne _elim da pratim, kao toliki drugi, potom da pi_em memoare, embahade, la_em, pravdam sebe, prljam ruke. Totalitarni re_im je, kako vidim, _itavu zemlju, vrlo perfidno, uostalom, pretvorio u jedan veliki Hajd Park Korner. Dakle, protiv vlasti mo_e se re_i sve. I to mogu vikati sve dok glas ne izgubim svejedno. Da imitiram Jana Palaha? Dakle, vox clamantis in deserto - ne_e _uti niko. Na kraju krajeva, ionako radim skoro pa pro bono. Mo_da mi je to nekakva vrsta izgovora. Radio - Izgleda_ grozno. - Hvala ti lepo. A ti si se usvinjio, dru_e uredni_e. - Gospodine uredni_e. Slu_aj, ja sam ti dobro situiran _ovek. Imam divnu decu, dobru _enu, mladu ljubavnicu, posao koji volim, stan, auto... Jebi ga, jedem svakog dana i kod _ene i kod ljubavnice, dva puta nedeljno kod majke ne sme_ ni jednu da uvredi_... Plus ovo pivo... Ho_e_ jedno? Ne? _uj, le_i_ li se ti? - Jok. Ni_ta meni ne fali. Samo sam ru_an, kao i obi_no. Ne_u pivo, izvadi onaj viski iz fijoke. - Otkud mi viski, zna_ li ti da smo mi pod sankcijama? - Znam da smo pod sankcijama. A otkud ti viski, nemam pojma, ali znam da ga ima_. - Pokvarenjaku jedan. Evo ti _a_a. Da ti ka_em pravo, Lazare, seda kosa ti stoji veoma interesantno. Deluje_... interesantno... Ba_ interesantno. - Aha. I sipaj malo vi_e, cicijo jedna. - Dakle, ne_e_ u informativnu. To ve_ i razumem. Ovako: ima_e_ svoju staru emisiju o knji_evnosti ponedeljkom, sredom i petkom. Dok te nije bilo pu_tali smo samo muziku. Ali, hajde objasni mi: za_to Krle_a danas? - Ba_ zato. - Ma daj, _ove_e, samo _emo iznervirati slu_aoce. - Ne_emo. Uostalom, to ne_e biti Krle_ina drama. To je moj tekst, hommage sklopljen od materijala koji samo podse_a na na_in pisanja Krle_e i Crnjanskog. - Postmoderna. Pih. - Nemoj da me psuje_. Ne znam ti ja _ta je to, post-kako-li-ve_-re_e. - Dobro, dobro... Ma, za Crnjanskog me je ba_ briga, iako je i on _kakljiv... - _ta je ovo, cenzura? - Ne daj bo_e. Samo mislim da nije trenutak. - E, jeste trenutak. Devedeset tre_e pada stota obljetnica Crnjanskog i stota godi_njica Krle_e. Za_to mi to ne bismo obele_ili? To su na_a dva najve_a pisca. - Slu_aj, nema te skoro dve godine, i onda bane_ nenajavljen, u sred rata bi snimao radio dramu po piscu koji pripada neprijateljskom narodu... - Ho_e_ da te udarim ovom pikslom? Uostalom, Srbija nije u ratu. - Ne seri. To _e cela _ar_ija da pri_a, to ne mislim ja, budalo preispoljna. - Ba_ me boli za _ar_iju. A i tebe, koliko znam. Da se ti ne brine_ _ta _e da ka_e neki Komitet? - Slu_aj: skini mi se. Snimaj _ta god ho_e_. Ka_i mi _ta ti treba i ne_u da te gledam neko vreme. - Moj stari tonac, moji stari studijski termini, lektor, pet hiljada metara LGR 50, dvadesetak kernova, lepak, malo blanka... - LGR 50 nisam video dve godine. Taman koliko tebe nije bilo. Dobi_e_ u najboljem slu_aju SPR 50. Ona crna traka. Nivo _uma nula, ali se brzo razmagneti_e. Pa sa SPR-a prebaci na digitalni snimak, da ti ne propadne. I to ti je to. Kernova ima koliko ho_e_. Za blank i lepak se sna_i sam. Jebi ga, nemoj me maltretirati s takvim sitnicama. Kod sekretarice upi_i studijske termine. A kakav lektor ti treba? - Za zagreba_ki izgovor. - Ima_ ti vi_e sre_e nego pameti. Pre mesec dana dobili smo neku curu iz Zagreba, lingvista... Otac Hrvat, majka Srpkinja... Poznata ti je ta pri_a... Sofija se zove. _ekaj, imam tu negde njen telefon. Terra incognita Potopi_, tako, mozak u alkohol, sa_eka_ malo, godinu, dve, desetak, i eto. Kako je bolest napredovala, gubio sam vreme u besmislenim sva_ama sa sobom i drugima, umesto da u_inim ne_to. Bilo _ta. Dug je to put. Dugo je i trebalo da shvatim za sam za svoj _ivot kriv ja sam, ne genetika, drugi ljudi, okolnosti. Sistemati_no zarezujem _etiri olovke Koh-I-Noor 1500 B. Bez gumice na vrhu. Ne bri_em ni_ta. Precrtavam. Davno sam ve_ razumeo da se stvari ne mogu obrisati, naro_ito doga_aji iz pro_losti. Njih samo mogu da precrtam, tako da pri ponovnom pro_itavanju ne obra_am pa_nju. Razmi_ljam o N. Lirika, svakako, hemoroidna, ali lirika. Ipak. Najzad se useljavam u svoj stan, oronulu ku_u u srcu Dor_ola. Ku_u istoriju propasti jedne civilizacije, rekao bih da sam egocentri_niji. U ku_u punjenu sovu. (Ku_a kao kulise, ba_ene u ugao pozori_nog magacina, kulise za neku predstavu koja se dugo, dugo ve_ ne prikazuje, koju su svi, _ak i glumci, pozaboravljali, ku_a kao ostatak _ivota koji nikad nije postojao, ostatak sa_injen od pocepanog platna, papir ma_ea, slomljenih iverica, ispucale farbe... Ku_a, iluzija nepostoje_eg, naro_ito u ovom trenutku, kad smo svi za jednim velikim table d'hote, kad svi _ive od se_anja i malo suva 'leba...) Hodam prostorijama, posmatraju_i name_taj i slike, koje sam godinama sakupljao. Sve mi deluje strano, nekako. Police za knjige prazne. Samo Istorija Jevrejstva od Graetza, u jedanaest ko_om uvijenih svezaka i Vojna enciklopedija u deset tomova bile su prete_ke da bi ih pre mog putovanja preseljavali u Vr_ac. Dodirujem rukom glavu _ene od belog, bra_kog mermera. Hladno. Ove fotelje su iz Ku_e jablanova u Vr_cu. Samo sam ih ponovo tapacirao, 1991. godine. Ina_e su ta_no onakve kako su izgledale pre _itavog jednog veka, kad su kupljene u Pe_ti. Tapetar i ja sedimo uz pivo, okru_eni komadi_ima materijala za tapaciranje, koncima, heftalicama i ostalim alatom, gledamo televiziju. Pauza. Novinar usplahireno govori u kameru. U pozadini, vidi se dim, _uju se pucnji. Telefoniram. 041. - Ja sam, Igore. - Bok, Lazare. Nismo se dugo _uli. Kak si mi kaj? - Gleda_ li televiziju? - Gledam. - Ne_emo se valjda tu_i? - A _uj, izgleda da ho_emo. I tako je, kako izgleda, po_eo rat. U vazdu_nom prostoru Bosne i Hercegovine zabranjeni svi letovi. Posmatram fotografije na svom zidu. Fotografije neba. Nebo nad Cejlonom, nebo nad Samosom... i jedna slika nekog rumenog drve_a s ostrva Hios. Naravno da sam odmah shvatio da devojka s druge strane pe_a_kog prelaza nije N, ali, svejedno, u_asno duga_ak deli_ sekunde stajao sam smrznut na plo_niku. Praznik. Devedeset prve, u ovo vreme, ba_ pred odlazak iz zemlje, pisao sam za Yutel kojeg, uzgred budi re_eno, vi_e nema, komentar o Poslednjem Danu Republike. Prevario sam se, kako izgleda. Ju_e sam se, dakle, probudio uobi_ajeno rano, oko pet i ne_to, gledao kroz prozor ki_u, slu_ao kako se polako Zvezdara odlepljuje od Dunava... Svitanje. Uz _aj prelistavam prazni_ne pedeset_estostrani_ne novine: o svetskoj zaveri protiv na_eg naroda... REKA SAVA: RADE_E 310, ZAGREB MINUS 180, JASENOVAC 169, BROD 153, MITROVICA 161, _ABAC 156, BEOGRAD 222. Na televiziji reklama. Reklama za otira_e. Otira_e za cipele. One _to se stavljaju ispred vrata, da ljudi bri_u noge. Ovi, moderni, imaju duga_ke _rafove kojima se pri_vr__uju za pod, da ih neko ne ukrade. Predizborna kampanja. Dolgcajt. Ne. Meni nikad nije dosadno. Na_i dijalozi unutar mene _esto me _ak teraju da pobegnem, da se isklju_im, da blejim u prazno ili u bregove u daljini. A to je tirkizno plavo. San: Slavimo ne_to, verovatno nekakav verski praznik. U hotelskoj sobi, negde u provinciji. Ja sam bolestan, izgleda nepokretan. U sobi do nas moja prijateljica iz srednje _kole, s mu_em i decom. Slu_ajnost. Me_usobna _estitanja, telefonom, iz sobe u sobu. Sve vreme, neki ljudi ulaze, izlaze, pevaju, igraju... N. ih slu_i ratlukom i kafom u malim, bosanskim fild_anima. Telefon: D_on, veseo, pripit, iz neke londonske rupe (u pozadini _uje se d_ez), govori o nekoj pozori_noj premijeri na kojoj je bio, ako dobro shvatam, potom pominje na_e zajedni_ke poznanike iz _kole, kako se neko ponovo ven_ao, a neko ponovo razveo, ili obrnuto, kako je La Cloche dobila novog kuvara, nekog Jamaj_anina kojem stalno zagore i najjednostavnija jela, i kako vi_e tamo niko ne ide, da se _itav svet preselio u The Bridge... Ni_ta ne razumem. Nema struje, nema vode, gladan sam, hladno mi je, u nov_aniku imam debeo sve_anj jugoslovenskih nov_anica koji vredi oko pet _est funti, _itav dan sedim u ku_i jer gradski prevoz ne radi... Polako spu_tam slu_alicu pored telefona iz koje D_onov glas mrmori jo_ neko vreme, vra_am se u svoju fotelju da umotan u _ebe zurim u prazan kamin i lepo vidim: ni_ta, ni_ta ne postoji. Ni Karlton, ni Grid, ni Kaning klub. Nisu nikad ni postojali. Nema Oksforda, nema Londona, nema Britanskog Ostrvlja, nema _itavog sveta, postoji jo_ samo ovaj komadi_ zime i gladi... I ni_ta vi_e. Ni_ta. _ak ni knjiga na podu pokraj mene, Brideshead Revisited pi_e na _utim koricama, ne postoji. Ako sad krenem rukom da je dohvatim, moji prsti _e opipati samo prazninu. Vi_e ni_eg nema. Radio - Da vidimo. U radnom stanju su samo tri magnetofona, dva disk plejera, dek, bedas, SPX, gramofon ako nabavimo novu iglu. I magnetofonima moramo da _istimo kapstan, usporavaju i ubrzavaju kako im se nadigne. Ostalo mi je jo_ malo Studerovog ulja, iskoristi_emo ga. Mikrofoni imaju neki neverovatan nivo _uma... skoro su neupotrebljivi. - Pa ne traje ni_ta ve_no. - Znam da ne traje. Ali mi je ipak _ao. - I meni je _ao. Ja sam ih i kupovao za radio u _vajcarskoj, pre pet godina. - _to ne kupiste jednog Neumanna... - Da je baba tramvaj, imala bi trolu. Nije bilo para. - Imate li kod ku_e neki pokvareni banana telefon? - Mislim da imam. Ako ga nisam bacio. - Ni_ta ne treba bacati, Lazare. Ako prona_emo _etiri membrane od banana telefona, napravi_u vam mikrofon. Kondenzatorski, sa sopstvenim napajanjem. - Do_i kod mene ve_eras, na_i _u membrane. I odmah po_ni da pravi_ mikrofon. Sutra putujem. Kad se vratim, odmah _e nam trebati. - Putujete u inostranstvo? - Jo_ uvek to nije inostranstvo. Idem u Vr_ac, na nekoliko dana. Nisam bio u toj ku_i skoro dve godine. Ko zna, mo_da su se i pacovi zapatili. - Pacovi moraju da jedu ne_to. - Ima tamo knjiga koliko god ho_e_. - E, da: za M3 treba nam tanjir. - A _ta je sa originalnim? - Ukrao neko. - O, jebem li im majku... Terra incognita Putovanja po Jugoslaviji, danas, izgledaju kao ona iz sedamnaestog veka. Dugotrajne pripreme, _ekanja... Ipak, gospodo, jednu pijanu _a_u Banatu! San, u autobusu: Gledam kako Hiperid pred mudracima cepa haljinu Frine iz Tespije. A te grudi... Nedostaje mi N., malo. Cimetni oblak, koji ju je uvek pratio. Bude me vesti koje voza_ autobusa pu_ta glasno: izglasano nepoverenje saveznoj vladi. Kojoj vladi? Koje zemlje? Ni_ta mi nije jasno. Po_inje da pada ki_a. U Vr_cu sneg, u krpicama, tu i tamo. I ki_a, neka _udna, ledena. Ku_a jablanova hladna, zidovi smrznuti. Gasa za grejanje skoro nema. Sedim u _utoj sobi, u kaputu, dah koji se ledi. Iz mene izbija para. Po_ta, pristigla u ove dve godine, koliko me nije bilo: poneka _estitka za neke, davno pro_le praznike, onda _asopisi, besmislene literarne polemike, sva_e profesora i asistenata knji_evnosti... Novu godinu do_ekujem u novom krilu Ku_e. Toplije je, za nijansu. U pono_ rafali, rakete iz signalnih pi_tolja. _itav vatromet. Nakon toga ti_ina. Jablanovi kroz prozor. Svodim ra_une, preturam po 1991. i 1992.: Sa nesa_vakanom istinom u ustima, izvesno vreme, nestao sam iz sopstvenog _ivota... Sada radim na svom novom po_etku re_e Pesnik. Ne ponosim se svojim _ergarskim vremenom. Voleo bih da mi se poslednje dve godine nisu desile. Bar kad bih znao, _ta li sam to tra_io? Lepo ka_e Crnjanski: ...Topografska karta njegovog kretanja... li_i na seizmografski snimak, na kardiogram bolesnog srca, na tr_karanje mi_a po mi_olovkama. To, nije nimalo sramota. Luda_ko je samo kako taj _ovek tra_i ono, _ega nema, _to je izgubio, _to vi_e, nikad, ne mo_e na_i! Nema Novogodi_njeg koncerta iz Be_a. Za nas. Zbog sankcija. Ne_e biti ni FEST-a ove godine. A od pono_i, sve evropske granice su otvorene. Telefonom mi javljaju o spiskovima zaposlenih u Radio televiziji Srbije koje _eka prinudni odmor ili otkaz. Sre_ujem biblioteku sve _to je pred moj odlazak preneto iz ku_e na Dor_olu, samo je nabacano, bez reda. Poku_avam da uklopim svoje knjige s knjigama mojih prethodnika oca, dede, pradede, _ukundede. Neke odvajam: zatreba_e mi u Beogradu. Uglavnom, gomila _ubreta. Balast u ku_i, od kojeg _e se jednog dana _itava zgrada sru_iti. Ili zapaliti. Ka_u da se _ak i _amael na kolenima moli. Ali to ne poma_e. Bar ne meni. Jer u tako ne_to ne verujem. Ne vi_e. Hladno. U selima oko Studenice vukovi su, ka_u, kao doma_e _ivotinje. Silaze me_u ljude. Jedan _ovek prona_en smrznut u po_e_koj _ekaonici _elezni_ke stanice. _etnja po Bregu. Kom_ijski ku_i_i s lako_om, ja uz bolove u grudima, levoj ruci. Kod Crkvice stajemo da predahnemo. Skidam _e_ir i vidim: znoj je probio kroz traku. Hodaju_i po _umi, motam lulu, olovke, kamen_i_e, staro kestenje po rukama... Valjda to poma_e koncentraciji. Nije glupo dr_ati ni tu _olju _aja u ruci... Umro Nurejev. Zbog hladno_e narod se_e _ume i parkove. Ve_ su i vr_a_ki Gradski park po_eli da skrnave. A ona pesma Tadeu_a Ru_evi_a... Viski s malo vode, izjutra. Nekoliko dana bilo je toplo u Ku_i, sad nestaje plina. Mo_da se valja vratiti u Beograd. Ipak, svejedno je gde _u se smrzavati. zatreperi _ica / u uglu zablista komad stakla / bolest / visi na zidu / vi_e kao dekor / ne_an / plavi_ast dodir / puka slu_ajnost Jutro u Plavoj sobi. Uz _aj, bez mleka. Nemam cigarete nema ih nigde u gradu. Slavska sve_a, dogoreva jo_ u toku prepodneva. Ne znam ima li vi_e svrhe odr_avati... Polo_en kamen temeljac za prvo izbegli_ko naselje u Deliblatskoj pe__ari. Tu_no mi je saznanje da mojom zemljom ponovo kru_e ljudi s nekakvim novim Nanzenovim paso_ima. Jo_ tu_nije je _to shvatam da _e tih papira uvek biti. San: Zimovanje u nekom studentskom hostelu, kao na omladinskoj radnoj akciji. Svi su se lepo smestili, svi imaju krevete, samo ja idem od sobe do sobe. Tra_im. Za mene nema mesta. Spavam sede_i na tvrdoj, daktilografskoj stolici u hodniku hostela, svi me preska_u, poneko me i zgazi. Ponovo Beograd. Radio - I, kako vam se _ini tekst? - Dobar je, Lazare. Radiofonski. Moram da priznam da nisam sve razumeo. - Kad se to izgovori i upakuje, bi_e sasvim druga_ije. Da vidimo tu partituru. - Izvolite. - Ovo je interesantno... Klasi_an guda_ki kvartet? - Da. Dve violine, viola, _elo. - Hmmm... A ovde ide ponovo... Da. Imam nekoliko molbi. Sitnih. - Da _ujem. - Mo_ete li umesto uobi_ajene postave da uzmete violu, violon_elo i dva kontrabasa? Onda sve ide u ni_i registar. - Pa, ne znam... Moglo bi, svakako, samo gde da na_emo dva kontrabasista? - Ima ih na fakultetu, siguran sam. - Ali ne_e da rade za d_abe. - Pa pita_emo. _ta nas ko_ta. Ako ne, nasnimava_emo. Zna_i, to je, u na_elu, sre_eno. Idemo dalje. Ovde bih voleo da stanemo, vidite, kod ovog takta, tu ubacujemo jednu polovinu i jednu _etvrtinu pauze, sve ostaje valcer, pa ponavljamo od takta osam, tako, ali ovaj put kontrabasi idu razlo_eno, ne _elim da bude picikato, nego samo ise_eno. - Da vidimo... A finale? - _itava stvar se lupuje. To bi mogao da bude lajtmotiv broj jedan, kad ponovo do_u do ovog mesta, idu u kre_endo, bacamo ga u hol... - Mogu li da sednem za klavir? - Naravno, zato smo se i na_li ovde. - Da se neko ne naljuti? - _ta vam je, Jazzbina je na_a kafana. Moj kolega s radija ovde pravi knji_evne ve_eri. Uostalom, vidite da smo sami. - Koji kolega? - Gospar. - Onaj dubrova_ki _idov? - Aha. Ali, samo otac mu je Dubrov_anin. Majka je s _ubure. - Nisam znao da njega zanima i_ta osim alkohola. - Aha. - Nije ba_ na_timano... Zna_i, mislili ste ovo... pa ovo... i onda...! - Otprilike. Samo... dozvoljavate? Na ovom mestu idemo... i tek onda...! - Dobro zvu_i. - Jo_ bolje _e zvu_ati s guda_ima. Da popijemo jo_ po ne_to? Terra incognita Nema cigareta ni u Beogradu. _ak ni na crnoj berzi. Washington Post: _eneva je gubitak vremena. Re_enje je u energi_noj intervenciji. Jedna Svanova ljubav. I zaspim. Danas dolaze prvi legionari u Bosnu i Hercegovinu. jedan izve_ta_eno slobodan skok i ono _to je ostalo klati se na vetru vrlo neumesno u ovakvoj prilici ubrzo po_inje da smrdi nadaleko kroz vekove dugo razmi_ljam bez razo_arenja u su_tinu misli tek tako o puno_i boje na primer tvrdim da ne bi vaskrs'o da ga nisu izdali vaskrsavaju samo izdani U autobusu devojka sa _tenetom u krilu. Ne zna se ko ima upla_enije o_i. U SKC-u neki d_ez. Plakati s likovima politi_ara obe_eni visoko na banderama, grad jo_ uvek oki_en raznobojnim sijalicama. Danima pi_em, popravljam, glancam... Ipak, lo_a je to literatura, ma koliko se ja trudio. Bojim se da gubim i ono malo _lifa. Na granici oru_ani prepad na kombi koji je prevozio opremu NTV-Studija B. Samoubistvo u zgradi Radija, pri_a se. _ena sa spiska za prinudni odmor. Osam mrtvih u redu za vodu u Sarajevu. Da li postoji primarno ljudsko ose_anje? I ako postoji, da li je ono ljubav ili mr_nja? Ipak, lepo jutro. Sine ira, _to je dobro. _ivci su mi ionako ve_ propali. Najstra_nija fotografija u enciklopediji o Drugom svetskom ratu: _tuke iznad Akropolja. Uvek prvo zarumeni. Iznad golog drve_a. Mesec jo_ uvek na nebu. Prvi tramvaji puni radnika _kripe, _ujem ih. Na Trgu Republike jedan _ovek spava, le_e_i na ivici fontane ispred Gradske kafane. Red za kamate ispred privatne banke, od pozori_ta Bo_ko Buha skoro do Filozofskog fakulteta. Narod u redu _uti. Ne gledaju se me_usobno, ne gledaju van reda, u ljudi _to idu na posao i zainteresovano zure. Povremeno, penzioneri gun_aju, vi_e za sebe, neka _udna vrsta dijaloga ipak postoji. Nekoliko puta redom pro_e _amor. Neartikulisan. Niko ne govori, a opet... Natpis u izlogu: Die Echten Reder Mozart Kugeln. Pa onda zgrade dobijaju neku roze boju... Autobus br. 16 stoji na semaforu. Na pe_a_kom prelazu jedan mladi_ bije neku staru _enu. on: mlad, visok, lep ona: u sedmoj deceniji _ivota, le_i na trotoaru on: _utira je autobus: stoji svi gledamo pali se _uto pa zeleno odlazimo nikom ni_ta Ipak, izuzetno sre_an dan. Uspeo sam da prona_em mastilo za naliv-pero. Oh, kako smo pokatkad sebi_ni... Od dve stotine pedeset ku_a u jednom selu u Srbiji ovog prole_a seja_e samo osam. Nema novaca ni za seme, ni za _ubrivo... O nafti da ne govorimo. Reinkarnativna mitologija kao metod, religijska praksa (konstruisana spekulacija), kao politi_ki stav i propagandni materijal... Ne. Nisam shvatio. Funkcioni_u na magijskom principu, jer magija upravlja silama, religija je moljakanje. Budim se pre izlaska sunca. Jutarnji rituali, _i__enja, o_i__enja. Zapisujem snove. _ta je ono pravo? Ovo, ili ono, i kad zapravo sanjam? Na oba sveta postoje zakoni po kojima stvari funkcioni_u. I tamo zapisujem ono _to mi se ovde de_ava. Leptir ili kalu_er. Pa _itam. Melange. Uvek s nestrpljenjem pro_itam isprva novoprevedeni Valerijev tom odjednom, u brzini. Posle _itam polako, uz vra_anje. Uvek na dohvat ruke, sa mnom i na putovanjima, ovih nekoliko knji_ica Valerijeve Cahiers, Joneskovo La quete intermittente, Fri_ov Forderungen Des Tages. Preuze_u previ_e. Ova trojica su pisci sub speciae utilitatis, ali ne treba preterivati. Erudicija neizbe_no vodi ka nemogu_nosti izra_avanja sopstvenog talenta. Opet, kako sebi dopustiti, i propustiti ne_to tako lepo? Uostalom, _ovekovo se_anje je samo slika, ispisana jezikom nukleinskih kiselina na mnogomolekularnim asinhroni_nim kristalima. Dakle, ba_ me briga. _itam. Di_em ravnomerno. Zami_ljam da nisam sam u krevetu. Da pored mene neko spava. Kafa. I burbon, sa malo vode. Pa se pokatkad ve_ izjutra napijem. Biva i to. Uglavnom, _ekam da sunce obasja uzglavlje. Provu_e se kroz roletne, i tu je, sedam osam minuta, pa nestane. Za_e, za roletnu. Tad je jutro (complacencies of pegnoir) gotovo. Po_inje dan, radni. Svaki je dan, za nas koji bolujemo od bolesti pisanja, radni. A i radio mora da svira. Tu_ _e me bolno otrezniti, znam. Kao da promenom te svetlosti iz _u_kaste u sivkasto-plavi_asto- beli_asto-zimsko-hladnu, moj odnos prema danu... Predlog za novi grb Sereje. Orlu_ina. Ponosita, jasno. Na dana_nji dan pre tri godine Slovenci su napustili XIV Kongres SKJ. Se_am se da sam vest _uo preko radija, dok sam u Univerzitetskoj biblioteci pripremao esej o rimskoj retorici. Osnovano Javno preduze_e za odr_avanje skloni_ta od vazdu_nih udara. _eleznica ukinula sve vozove sa dizel vu_om. Srpski operetni fa_isti pozdravljaju s rado__u ukidanje, zbog sankcija, jezuitsko-jevrejsko-masonske propagandne tvorevine Trulog Zapada - Paje Patka. _ilnik pri_a iskustvo s italijanske granice: Kad je video moj crveni paso_, carinik me je poslao u posebnu sobu, mislim, pretresa_e me. Ulazi unutra, zaklju_ava vrata. Rekoh ovaj _e sad i da me bije ali on mi pojuri u zagrljaj: Serbo, Serbo, io sono fascista, tako_e, otac mi je bio fa_ista, deda mi je bio fa_ista, ti, jedan Srbin, i ja, sad se razumemo... Danas prve mimoze, uostalom jako skupe. Lazar. Sofija. Prvi sastanak s lektorkom skoro profesionalan. On ozbiljan, lista knjigu snimanja i obja_njava o _emu je re_ u drami. Skre_e pa_nju na replike za koje nije siguran kako se izgovaraju. Ona klima glavom, gleda ga pa_ljivo. Potom, kad deluje kao da je zavr_io, pita ga da li ho_e sa njom na _a_u vina. Ka_e, _ula je da se on razume u vino. A i bolje poznaje Beograd od nje. Odlaze u restoran. Ne nalaze _ak ni pristojno vino, samo konfekciju, pa ona naru_uje toplu _okoladu, on _aj. Ona pri_a politi_ke viceve. On nije ni _uo za vi_e od polovine aktera u vicu, ali se smeje od srca, jer se pred kraj ona uvek tako lepo osmehne... Terra incognita Andrej mi pi_e da u Pragu ima restorana s natpisima Zabranjen ulaz Jugoslovenima. Sednica Vrhovnog saveta odbrane SRJ. Podizanje borbene gotovosti. Ovih dana _eka me epistolarna delatnost. U zaostatku sam s pismima ve_ dve tri nedelje. Sutra prekosutra treba da stigne scenario s lekture. Verovatno sa_vakan, pa ispljunut. Lektorka je fina devojka, zabavna, osmehuje se stalno, ali ispod mire sto _avola vire... Prime_uje, uostalom, _ak i u svakodnevnom govoru, da sam jezik zaista po_eo da zaboravljam. Onda sve to ponovno prekucavati... Sad, _ekaju_i, nemam volje ni pisma da pi_em U pola _etiri izjutra _itam sebi Bajrona, naglas, ali tiho. Mo_e to da deluje i previ_e sladostrasno... Na kraju krajeva, moj _ivot revue des bevues. U_im se stranim jezicima. Kako vidim u knjizi koju listam ni sam ne znaju_i za_to, Il y en a une chez moi et l'autre se trouve chez toi ka_e se na nekom tamo jeziku Tella yat g-dar-i ta-yad tella g-dar-ek. Mo_da _e mi i zatrebati, ko zna. Vozim se potpuno novim autobusom. Pa crknu vrata. _itav dan, pognut, nad pisa_om ma_inom. Od deset do dvadeset tri sata. Nesanica. Ve_ danima, no_ima. Mleko 3.200 dinara. Ali ga nema nigde. Psihijatar na televiziji ka_e: Nije meni tako te_ko kao novinarima. Ja sam za_ti_en u ordinaciji. Razmi_ljam ima li svrhe. Ima li svrhe i_ta zapisivati. u snegu / belom / zale_ene / lokve krvi / i cipela / puna ljudske noge / (ka_u preko radija) Sarajevo. Doga_aj sakralizuje teritoriju, i obrnuto, profanizuje je. U_estalo ponavljanje doga_aja uti_e na sakralizaciju mesta. Ipak, siguran sam da bi Sarajlije vi_e volele da _ive u nekom sasvim obi_nom gradu. Tek sam skoro, u inostranstvu, shvatio da su 40-tih, 50-tih i 60-tih godina po _itavoj Evropi postojali logori za izbeglice iz Jugoslavije. A onda su, 70-tih, jugoslovenske vlasti dozvolile privremeni rad u inostranstvu. Jedna nema_ka marka 4.100 dinara. Plata predsednika Republike petnaest puta ve_a od prose_ne radni_ke plate pi_e u novinama. bolje obavi poslove oblaci ne_e pobe_i bi_e uvek na nebu iako ne ba_ isti a to i nije toliko va_no ne _ekaj vi_e telefonski poziv ili ono zna_ajno pismo vi_e nema nikog ko bi te pozvao bolje obavi poslove misli na budu_nost teeee_ku Uko_en, u krevetu. Fragmenti ne_ega. Zapisujem, probu_en, u tami, ne pale_i svetlo, ne gledaju_i u papir. Mrak. San: Imam utisak kao da uranjam u bazen ispunjen fluidnom zelenkastom te_no__u koja najvi_e li_i na _ampon za kosu, naravno da nije _ampon, deluje isceljuju_e... Ponovo sneg, mraz, poledica. Na prinudnom odmoru u Srbiji je osam stotina hiljada radnika. Od sutra po_inju ponovne restrikcije struje. No_. Radim. Uobi_ajeno, skoro do kraja. Onda praznina. I_lo je kao i uvek, samo od sebe. Ispada besmislena pri_a, bez kraja. Ne. Mo_da sutra. Sad samo valja zaspati. Radio - Parlez plus bas, parce que les murs ont des oreilles! - Molim te ponovno: ja to, _to sam rekao, nisam rekao za sebe, ti si to slu_ajno _uo! Ja sam, dodu_e, berspannt, ali ja ne _elim tu forme radi ispasti kao klevetnik u tvojim o_ima, a pogotovu ne zbog jedne meni savr_eno indiferentne _ene! - A ti ne mo_e_ pojmiti da se tu ne radi o nekoj indiferentnoj _eni? - Za mene je ta _ena potpuno indiferentna, da ne ka_em mnogo negativnije! Rez. Sa_a, molim te: Stavi ta_ku nakon za mene je ta _ena potpuno indiferentna. Napravi kratku cezuru, dve sekunde, pa tiho reci pribli_i se za to mikrofonu, malo, ne toliko, e tako Da ne ka_em ne_to mnogo negativnije. Dakle, kao da to ka_e_ sebi u bradu. Da _ujem. - Da ne ka_em ne_to mnogo negativnije. - Molim te, _itavu repliku. I budi razgovetniji. Nemoj stvarno da govori_ sebi u bradu, ni_ta nismo razumeli. - Za mene je ta _ena potpuno indiferentna. Da ne ka_em ne_to mnogo negativnije. - Dobro. Hajde da slikamo. Poslednje re_i su a ti ne mo_e_ pojmiti da se tu ne radi o nekoj indiferentnoj _eni. Posle tvoje replike ide grmljavina. Dajte joj vremena da se razma_e. Glembaj, gledaj moju ruku. Kre_e_ tek na moj znak... Idemo na crveno... - Za mene je ta _ena potpuno indiferentna. Da ne ka_em ne_to mnogo negativnije. - Grmljavina, odmah! ... Sad! - Da, to si ti! Pravi Danijeli! - Meni je li_no drago da nisam Glembaj! - Da. Uvijek je tako bilo! Kad god sam ja pristupio jednom od vas, u bilo _emu, bilo s kakvom molbom ili namjerom, uvijek, da, uvijek se dogodilo jedno te jedno: uvijek se preda mnom javila ova va_a Danijeli grimasa, s jednim vi_im prezirom za sve, _to niste vi! Gospoda! Gospoda Danijeli, venecijanski grandi! A ja, tko sam ja? Nekakav me_imurski parveni. - To ste vi rekli... Vidite, po_ela je ki_a. Terra incognita San: Koncentracioni logor. Ali moderan. Sav u staklu, _eliku, plastici. Zatvorenici sami _uvaju jedni druge, kako je _esto slu_aj. Stra_ari samo stoje i gledaju. Na televiziji pri_e o privrednim uspesima. Grad je uzbu_en zbog de_aka od _etiri i po godine, kojeg su vr_njaci pretukli u vrti_u. Grebali su ga, boli olovkama... Videli su na televiziji kako se to radi. Tako_e, sino_ na televiziji _ena koju su ostavili na porodiljskom stolu. Rodila sina sama, dete se ugu_ilo. Umrla Desanka Maksimovi_. Uve_e u pozori_tu. Humor ovom narodu vi_e ne treba. Niko se ne smeje, osim na psovke i banalnosti. Posle, u pozori_nom bifeu iza scene. Najtu_nijem pozori_nom bifeu mog _ivota. Iako su glumci sjajni, ose_a se da je sve ostalo druge klase. I repertoar, i vino, i razgovori koji se vode... Onda ne nekoj slikarskoj zabavi skoro _itavu no_. Potom le_im, mamuran. Nije to lo_e, kao eksperiment. Piti i drati se cele no_i. iz moderne metalne stolice gledam odsjaj zalaska na sve_e opranom prozoru a moj prijatelj gleda nekako preko mog ramena u zid verovatno o ne_emu misli u daljini u magli u sumraku grade se nova naselja Na ulici: Dvoje ljudi (mu_ i _ena?) hodaju pod ruku. U jednom trenutku _ena se okre_e k mu_karcu, glasno ga pljuje u lice. On se samo malo trgne, ne reaguje, _ak se i ne obri_e... Hodaju i dalje. Laku no_. Spavaj mirno. vetar danas miri_e / na zumbule / otkud zumbuli / usred grada Podne. _ujem zvono s crkve. Jedna od crkvenih zapovesti je i moliti se za one koji su na vlasti. Bizantinizam, rekla bi na_a zapadna bra_a. Odlazim u samouslugu i vra_am se, prazne torbe, osramo_en. A ne treba mene da bude sramota. Uve_e _itam Homera, neko staro Tojbnerovo izdanje i jedem narand_u. Dobio sam dve narand_e i dva kivija od prijateljice. Zvu_i stra_no. I jeste. Prispava mi se, bonom za deterd_ent ozna_avam stranicu u knjizi gde sam stao. Lazar. Sofija. Posmatra mladu lektorku (samo dvadeset godina, moj Bo_e), vidi ne_to _udno, ne_to poznato u njenim o_ima... Ali ga osmeh privu_e i on na o_i zaboravi. U_iva u osmehu jednog deteta. U osmehu jedne mlade _ene. Terra incognita Dani su prekratki, umor (moja granica) br_i je. Loading. Poslednjim ostacima viskija iz podruma. Ima i ne_to dalmatinskog vina, ali i ono je pri kraju. Radim. Te_ko i naporno. Shvatam da je ono stanje retkost. Ne_u ga vi_e olako shvatati i prestajati da pi_em kad sam umoran, makar na nos pao. I eto, sad valja dora_ivati. Prvi deo, napisan u magnovenju, nema veze s drugim, pisanim razumom. San: Stanujem u dubokoj d_ungli, susedi su mi porodica majmuna. Skriveni smo od pogleda planinama. Shangri-La. _ivimo od _aja i mramornih kola_a. Prijatelj mi donosi na poklon dve trake za pisa_u ma_inu. Jednu sasvim malo kori__enu, drugu potpuno novu, u plasti_nom omotu. Da _udne radosti! Pijemo neko belo vino iz Dalja, Erduta. Pi_e Gra_evina, no, nije. Najvi_e li_i na nezreli _ampanj. Otkud sad to? A umesto pampura, poklopac kao s boce antifriza. Adekvatno. Danas zavr_en novi pravopis srpskog jezika. 1. Kremacija, bez verskog obreda, bez ikakvog religioznog znaka. 2. Pepeo da se prospe. Izuzetno sna_na granica: ni_ta zaista vredno ne mogu da prenesem preko nje. Sve zbrkano, pome_ano... A uskoro o_ekujem novu pri_u... no_as... slede_e no_i... Osnovan Me_unarodni tribunal za ratne zlo_ine po_injene u nekada_njoj Jugoslaviji. Pada sneg, ve_ tri dana. Nema ni goriva, ni soli, tako da su ulice zatrpane. Nemam zimske cipele (jo_ uvek hodam u proletnjim cipelama iz Njujorka i se_am se Knuta Hamsuna u pritvoru, sa njegovim plitkim cipelama iz Dubrovnika), pa se kli_em, blatnjav sneg kvasi mi noge... Nema veze. _ekam red u banci, sav sre_an jer prona_ao sam sijalice od 100W u radnji preko puta. Jedna ko_ta 8.123 dinara. Nakon pet minuta, s novcem, dolazim da ih kupim. 16.400 dinara komad. Kupujem i sto grama duvana za lulu, i gotovo. Novca vi_e nema. Lazar. Sofija. Posle posla, _etaju besciljno po gradu. Danima. Obilaze Kalemegdan, Ta_majdan, Ko_utnjak, Top_ider. Povremeno, kad imaju novca, sede uz kola_ ili _a_u vina u restoranu, razgovaraju o literaturi. Ona _esto uspeva da ga navede da pri_a o sebi. Terra incognita evo ovde dotakao sam te prvi put blago da ti skrenem pa_nju na jednu lepu fasadu na terazijama zgrada osiguravaju_eg dru_tva asikuracioni _enerali za tu firmu radio je i franc kafka po_etkom dvadesetog veka u pragu na uglu vaclavskih namjesti i jind_i_ske ulice vidi prolaznici be_e od susne_ice a prodavci suvenira zatvaraju tezge a nama ne smeta Uve_e, u novinama tekst o ranjenim bebama u Bosni, bez ruku, nogu... Sa fotografijama. Sa_a donosi Pinot Blanc 1990. A i nije neko vino. Al' je godina bila skoro lepa. Mirna. U_im Sofiju da pije vino: _a_u dr_i za no_icu, da ne ugreje_ te_nost. Pogledaj k svetlu: vidi_ svetlozlatasto, uz malo zelenog. Sad promu_kaj celu _a_u, ne tako, ne_nije, laganim krugovima. Pomiri_i. Miri_e na vo_e, cve_e? Sofija ka_e da ne budem bedast. Sa_a se smeje, ka_e: On to meni radi ve_ godinama, pa sam oguglao. Po_ela padobranska isporuka humanitarne pomo_i. Calvin: I feel I have an obligation to keep a journal of my thoughts. Being a Genius, my ideas are naturally more important and interesting than other people's. So, I figure the world would benefit from a record of my mental activities. Hobbes: How philantropic of you. Calvin: Well, the world isn't going to get it cheap. Hobbes: So, what are you writing today? Calvin: I couldn't really think of anything. So, I'm drawing some Martians attacking Indianapolis. Jedna nema_ka marka 14.000 dinara. Lazar. Sofija. Ovako: torero stoji napregnut, leva noga mu se, zategnuta, ukopava u vru_i, _uti pesak, desnom nogom podrhtava. _eka. Isto tako: ljubavnik o_ekuje odgovor na neizre_eno pitanje. Podrhtavaju mu ruke, usne. Ipak, poku_ava da ne poka_e da ga je strah. Kao, pitanje nikada nije ni postojalo. Terra incognita Divan dan. U _etnji parkom. Pa opet bolovi u grudima, ruci, nozi. Umoran sam vi_e, umoran. Umoran od bolova. Jutro nekako sivkasto. Zima. Blato i pra_ina. Smog. Valjalo bi raditi, nekako nemam snage. Sad u sobi, uz kafu i gomilu tu_ih knjiga. Potro_a_ka korpa za pro_li mesec bila je _etiri i po miliona dinara. _est puta vi_e od moje plate. _trajkuju rudari, radnici fabrike automobila, prosvetni radnici. Lazar. Zbunjen sam. Zbunjen, mator i upla_en. Bojim se, kako se _ini, sopstvene strasti. Jer, strast se zadovolji i pro_e. A ne _elim da ovo tako brzo pro_e. L. Terra incognita Sino_ opet mali sr_ani udar, kako izgleda. Nitroglicerin lingvalete. _itav dan od lekara do lekara. Neugodno. Svetli trenutak: kardiolog, dok me pregleda, recituje Pu_kina. Radio - Dajte, gospodo, malo pa_nje: ova scena mo_e vama biti smrtno ozbiljna, mo_da bi je Krle_a i zamislio tako, da ju je napisao, ali bih ja ipak voleo da je izgovorite bez toliko patosa. Ako nije problem. Da _ujemo. - Der Sensemann, der Sensemann, der arbeitet przis! Jawohl, der arbeitet virundzwanzig Stunden tglich! A sada _e do_i ovi siromasi, _to smrde po luku i znoju, i odnijet _e gospo_u Tajnu savjetnicu Njegova Veli_anstva kao _to se nose sve te_ke stvari: klavir i kredence! Jo_ oni masivni koraci, one neugodne te_ke _kornje na parketu, onda na stubama i bilo pa nije. - Kao _to glupo _ivimo, isto tako glupo i umiremo! Ve_ me dugo mu_i ideja, kako su zapravo, na_i pogrebi barbarski primitivni i neukusni! Ta me misao ve_ dugo mu_i! Niste li primjetili jednu stra_nu stvar: kako na_i mrtvaci sami, potpuno sami putuju gradom od stana do mrtva_nice? U ku_ama _uje se jo_ i pla_, tu ljudi jo_ lamentiraju, vi_u, _aloste se iskreno. Na groblju, to je ve_ vi_e-manje predstava, ali, zapravo, pravi sprovod, poslijednja _etnja izme_u postelje i mrtva_nice... - Rez! Presko_io si _itav red. Posle ali zapravo pravi sprovod ide posljednja _etnja mrtvaca po gradskim ulicama... i tako dalje. Idemo od po_etka tvoje replike, kao _to glupo _ivimo. Idemo novinarski: na ruku. Pazi, mikrofon je dignut! - Kao _to glupo _ivimo, isto tako glupo i umiremo! Ve_ me dugo mu_i ideja, kako su zapravo, na_i pogrebi barbarski primitivni i neukusni! Ta me misao ve_ dugo mu_i! Niste li primjetili jednu stra_nu stvar: kako na_i mrtvaci sami, potpuno sami putuju gradom od stana do mrtva_nice? U ku_ama _uje se jo_ i pla_, tu ljudi jo_ lamentiraju, vi_u, _aloste se iskreno. Na groblju, to je ve_ vi_e-manje predstava, ali, zapravo, pravi sprovod, poslijednja _etnja po gradskim ulicama, to je ta samotna _etnja izme_u postelje i mrtva_nice... Potpuno ostavljeni i sami, putuju ljudi iz svoga stana u nepovrat. - Ja, das haben Sie sehr gut bemerkt, Herr Doktor! Bei den Leichenbegangnissen geht's immer lustig zu! Das ist immer eine Art Vorstellung: tamo se dr_e i govori, pale se baklje, ljudi nose ki_obrane. I jo_ ne_to, haben sie nicht bemerkt? Ljudi su na sprovodu uvijek vicig! Alle Menchen erzahlen Witze, sind geistreich! A vi imate pravo: pravi sprovod je ovaj put kroz grad do mrtva_nice: hier afu diesem Wege ist der Mensch vollkommen allein! - Tot kann der Mensch nich allein sein Ilustrissime, To je savr_eno ateisti_ki Einstellung, Ilustrissime! Mrtvaci ne mogu biti vi_e sami poslije svoje subjektivne smrti! U smrti _ovjek se spaja s posljenjim razlogom sviju stvari: kao _to se sve vode vra_aju moru, tako i na_a du_a poslije smrti utje_e natrag u Boga. Causa efficiens, formalis et finalis! - Da ste u _ivotu ikada secirali samo jednu jedinu _abu, vi ne biste tako o_ajno gnjavili, dragi Zilberbrant! S ovim svojim kapelanskim na_inom vi mi kakikad idete doista na nerve. Smrt nije ni_ta drugo nego jedna sasma logi_na izmjena materije! Smrt, kona_no, sama po sebi, to je prosta mehani_ka pojava. Posljednja kontrakcija izvjesne muskule poslije _itavog niza kontrakcija te iste muskule po nekoj dubokoj zakonitosti, i isto tako: zastoj gibanja, smiranje. Da. To je mehanika! I njihalo se nji_e pa poslije izvjesnog broja njihanja stane. To je sve mehanika, i ustvari, sve je to mnogo jednostavnije no _to se na prvi pogled _ini. I to se sve zbiva po jednoj duboko nevidljivoj zakonitosti, logi_no i zapravo vrlo jednostavno i mudro. - Ako se ne varam, Ilustrissime, ja sam to upravo i rekao. Samo sam ga drugoja_e definirao. Ali, nemojmo se prepirati. Vidjeste li oglas u novinama povodom smrti Tajne savjetniceNjegovog Veli_anstva? - Svakako. Ipak, ovaj ton tih pla_enih oglasa o smrtima iz dru_tva, _to je to pre_lo kod nas svaku granicu ukusa, to ve_ postaje direktno neukusno. Te_ak udarac sudbine, neumoljiva smrt, uglednom rodoljubu i javnom radniku na polju privrede i narodnog blagostanja na_e iskreno suu_e__e! _ovjek danas plati tri hiljade i sam sebi izra_ava javno u novinama svoje iskreno suu_e__e! U pla_enom oglasu! Ipak monstruozno! Sofija. Lazare, Jesi li siguran da je ovo samo strast i da ona prolazi? Pa _to i ako pro_e? Bolje je da na kratko imamo sve, nego da do_ivotno skupljamo mrvice i kajemo se zbog ne_ega kaj nismo u_inili. I kaj se, mene, uop_e, ti_e _to si ti stariji? Kak' mo_e_ suditi o tomu, o bilo _emu, ak' me ne poznaje_? A osje_am da ne_e pro_i. Tvoja Sofija Terra incognita _itav dan kucam. Od ranog jutra do kasne ve_eri. Ali, premalo teksta. Nazirem potku. Ali samo nazirem. Ne vidim je. Kao kroz zavesu. Ne. Kroz draperije, svetluca ispod, povremeno se pomeri, pa po micanju tkanine shvatim da je tu... izme_u zidina / debelih / sedim / patiniran / sme_a muzika / stapa se / s trenutkom obamrlosti o, kako su lepi / _empresi uz groblje Lazar. Sofija. Ona ustaje, prilazi mu s le_a. Ti_ina. On ose_a njenu blizinu. Njen miris. Ne sme da je dodirne, iako to _eli. Samo govori, govori... sve, tako, nekakve gluposti. I onda: On i ne zna gde ga je poljubila. Ose_a taj poljubac _itavim telom. Terra incognita Gubim vreme za trenutke lucidnosti _to tu i tamo probijaju kroz moje kardiolo_ko ludilo a ta lucidnost mi je tako potrebna! Ina_e, po_e_u da pi_em previ_e hermeti_no, metahermeti_no, ma _ta to zna_ilo... Opet, jebe_ erudiciju: vidi samo borhesovce _emu oni uop_te slu_e? (Jereti_e, jereti_e... Heee, heee...) Ki_an dan. Le_i_ u krevetu, a _umno udaranje ki_e po krovu kolibe kao da je usmereno protiv tvojih ro_enih grudi. Po ivici isturenog krova, kapljice se pojavljuju mehani_ki kao svetiljke kad se pale du_ jedne strane ulica. Zatim padaju. Odjednom, poput divlje zveri, jurne neki starac preko livade da se okupa u ki_i. Dobovanje ki_nih kapi u no_i. Sedi_ kao u kutiji za violinu. Ujutru, meka zemlja pod nogama. Lazar. Sofija. - Nije re_ o kukavi_luku, draga moja. Imaj u vidu da to je neizbe_no stalno vidim svoju sliku, kao iz sentimentalnog pateti_nog popodnevnog _tiva za doma_ice: urednik koji se udvara mladoj saradnici. Fuj. I sve se, na happy kraju, desi upravo onako kako treba: ona prona_e nekog mla_eg, zdravijeg, lep_eg (ako ti je to uop_te, bitno a tvoj ukus, za sad, dokazuje da nije), koji je posmatra ve_ dugo, ali nije smeo od urednika da joj pri_e... itd. To je melodrama koju smo i ti i ja i _uli i videli ve_ toliko puta, sve o proma_enim _ivotima, o navikama, o obavezama. Verovatno, _im oboje naizust znamo tu pri_u, mora biti da je istinita. Nekako, kad sam prevalio tu, za mene prokletu tridesetu, osedeo, skoro onemo_ao, sve me je lupilo u lice, kao list novina _to se digne na vetru. I nije to momentalno: vetar u poslednje vreme stalno duva, i nosi otpatke. Sve je to pateti_no i sme_no. Ti, ne zaboravi to, ima_ deset godina manje od mene. I to nikad ni_ta ne_e promeniti. - _uj me sad dobro: na_a veza ne li_i na popodnevno _tivo za doma_ice. To nije hertz-roman. To je _ivot. Mo_da nisi primjetio? A ja svoj i tvoj _ivot ne smatram pri_om uz laku glazbu iz Arene. Sram te bilo. Radio - Mo_emo re_i, da je na_a crkva, i ne_u samo da ka_em crkva, nego i na_e su _kole njena... Joco, Joco, Wie heist man das... um Gottes Willen! zadu_bina! Da, da, zadu_bina, mo_emo re_i. Laka joj crna, laka joj crna zemlja! - Daj da vidimo kako _emo da napravimo taj zvuk grudvi _to padaju na sanduk. - Prvo se valjda _uju nov_i_i kako udaraju dole. - Da. Mo_e i to, pa onda grumenje, tek onda a_ov... - Lazare, bojim se da je to preteran zahtev za ovaj studio. - Misli_? Onda _emo uzeti Nagru i snimiti dokumentarno. - Ja na groblje s magnetofonom ne idem. - _ta je, frka? - Nego? Al' ne od vampira. Od rodbine. - Daj novine. Vidi: sutra je sahrana ovog. Neki kriminalac, ili privrednik, politi_ar, _ta li je. Bi_e i televizija, verovatno. _ta te briga. Nabavi_u ti akreditive. Do_ao si da kobajagi tonski slika_ govorancije, samo ga na kraju ostavi uklju_enog. Ako ho_e_, idemo zajedno. - Tako mo_e. Lazar. Sofija. - Prepoznaj ovo: kad spu_ta se no_ a duboke sjeni pokriju polja i pute ko krila velike, crne ptice tad smreke u parku za_ute... - Mihovil Nikoli_. - Bravo! Sad ti, Lazare? - I ose_am tada da, k'o nekad, sama, nad nesre_nom kobi _to ste_e sve ja_e, nad plemenom koje obuhvata tama, stara crna gospa zapeva i pla_e... - Ne znam. - Raki_, sram te bilo. - Mi Raki_a u _koli nismo u_ili. - Eto ti ga na. Lingvista. A _irilicu znate, gospo_ice? - Ne budi bezobrazan. Uostalom, ni ti ne zna_ sve. - Dobro. Znam pone_to o vinima, francuskoj kuhinji, poeziji, pomalo o svom poslu... Znam da kucam naslepo na pisa_oj ma_ini. Veoma brzo. Znam da promenim gumicu na _esmi, da ise_em luk na sitne komadi_e... Eto. Sve neke bezna_ajne stvari. Ali, kao ljubavnik sam o_ajan. Dokazano. Sve _ene do sad su mi to rekle. - Nisi ti uop_e tako lo_ ljubavnik. One koje su ti to rekle, nisu imale pojma. Samo se bojim da mi ne krepa_ u krevetu. - Ba_ si ljubazna prema meni. Kakav diplomata. I ne_u ti capnuti u krevetu. Moje srce je u boljem stanju nego tvoje. - Pri_aj mi nekaj vi_e o tomu. - Nije to vic. Ja zaista nisam dobar ljubavnik. Samo te volim, mislim. To je sve. Ona ne sti_e da odgovori, jer gost u sobi pored navija sat. Sve se _uje savr_eno, kao da je pored kreveta u kojem le_e. Smeju se, tiho. Ko je mogao da pretpostavi da su zidovi tako tanki? Terra incognita Jedna nema_ka marka 26.000 dinara. Pojavio se neki fantomski _asopis s prevodima hrvatskih pesnika na srpski. Uporedno: Tako _e oni koji znaju hrvatski, mo_i jo_ jednom da u_ivaju u lepoti originala, a i da poprave eventualne propuste u srpskom prevodu. Fuj. Sadim cve_e. Sofija Veli_, nikad ti nisam rekla... ono. Dobit _u slom _ivaca ak' ti ne ka_em. Znam da rije_i nisu ni_', ali volim te! Puno te volim. Osje_am da te volim. A tebi kak' drago, prihvati ili za_miri, presko_i ovaj redak. A imam dojam da _e ti prijati da zna_. Dakle: volim te. Mirno, lijepo, pripitomljeno. Kao lisica iz Malog princa. Mislim da bi mi trebao _e__e pisati, iako _ivimo u istom gradu kad god dobijem tvoje pismo, koje me podseti kakav je Lazar, uhvati me period raspame_enog obo_avanja. Ju_er sam ti pisala cijeli dan. Istina, pismo se malo smo_ilo od ki_e. Sjedim u tvojoj Jazzbini, _ekam da se pojavi_, iako znam da ne_e_, no... Tjelesno, fiziolo_ki mi nedostaje_. Mislila sam da sam neovisna, samostalna jedinka, koja mo_e pre_ivjeti u raznim uvjetima. E, nisam. Ti bokca, ja ludim. Pijem koka kolu, jer vi_e ne slu_e crnu kavu. Kasno je. I smija_e_ se pu_im mentol cigarete. Zna_ da ne volim ni miris duhana, osim mirisa tvoje lule, priznajem, ali su se kod moje majke na_le neka _panjolske Fortuna cigarete, i ne znam ni sama kako, zapalila sam jednu, drugu... Tak' se, vjerojatno, postaje ovisnik. Maloprije je bio Gospar, pijan kao i obi_no, ubije_en da mi mora re_i nekaj lijepo o tebi. Pa me ugu_io govore_i kak' si ti osje_ajan _ovjek. Ja, ina_e, pojma nisam imala da si osje_ajan, zamalo da padnem u nesvijest kad sam _ula. Tko bi to rekao? A li_i_ na nekakvog okorjelog grubijana, _asna rije_. _im te _ovjek vidi, odmah zna da _e biti i tu_e i frke i sva_e. Pospana sam. Idem doma. Voljela bih da me sutra probudi_ telefonom. Sofija Terra incognita nesanica gledam te no_as tvoje kovrd_e rame _to proviruje ispod kose spava_ trzne_ se pokatkad u snu ne mogu da poverujem ne znam _ta bih ne znam da te nema nemoj Bolovi. Sad mi je ve_, konstantno, muka od bolova. A sve se to _uje, dok sedim pred mikrofonom. Drhtanje u glasu nemam daha. Na tramvajskoj stanici ispred moje ku_e jedna baka prodaje korpu jaja i par _enskih cipela, ne mnogo no_enih. Putujem gradskim prevozom dva sata. Relacija od tri kilometra. Bolje bi bilo i_i pe_ice, samo kad bih mogao. Sad se ve_ zadi_em i na obi_nim stepenicama. Najte_e je _to se stalno pravim da mi nije ni_ta. U Narodnoj kuhinji u Lominoj ulici dnevno dele sto ru_kova. Vi_e hrane nemaju. A na zidu visi velika slika predsednika Republike. Kao ona, Ho _i Minova slika na zidu u Lovcu na jelene. Dok se igra ruski rulet. O bolu. Usmeravanju bola. Drhtim. Sofija Hej, L! Cijelo popodne zurim u zid sobe. Ti obi_no ka_e_: odlutala si negdje. Ja bih rekla: odlutala sam nigdje. To je jako fino osje_anje, sigurno ga zna_. Skidam staru, zimsku ko_u, postajem jaka i razumna. Hm. Netko mi je popio _aj. Do malo prije _alica je bila puna, sad je prazna. Obzirom da sam sama u sobi, _ini se da sam ja to uradila. Mada se zbilja ne sje_am. _udna, bela bi_a zvana Mumijevi. Ti nikad nisi bio na mojoj terasi. Osim onog prvog puta u hotelu, uvijek se vidimo ili kod tebe, ili u nekim restoranima. Ono na poslu ne ra_unam. Dakle, ta terasa ima predivan pogled na drve_e u susednom dvori_tu, duga_ko _etali_te uz Dunav, bez ljudi, kao iz onog filma o Gustavu Mahleru ili Achenbachu, ne znam Smrt u Veneciji?... Ima pogled i na teretni kolodvor, ali to nema veze. Uop_e, ti si bio svega par puta blizu mog stana, i to kad si me pratio doma, uvijek u nekakvoj _urbi, bez vremena... Voljela bih da osjeti_ neke opu_taju_e atmosfere koji ima tu i tamo u ovom divnom, iako iznajmljenom stanu. U svakom slu_aju, voljela bih da ti ovo mjesto ne bude strano, da te ima vi_e ovdje, da mogu da osjetim pone_to od tebe i kad nisi tu. Da, mi imamo malo zajedni_kih uspomena, mislim, bilo kakvih zajedni_kih uspomena. Kratko. _teta. Sofija Terra incognita Shvatam Imam ve_ odre_en broj godina, a skoro ni_ta pod milim bogom nisam uradio. Toliko toga sam propustio. Nemam vi_e vremena da po_injem ponovo. Tu sam gde jesam. Nemam vremena. A tako bih voleo Uve_e, razgovaram sa B.A.: Jutros mi David ka_e ''shvati ve_ jednom da bolje ne_e biti, samo gore'' ali ja jo_ uvek ne mogu. I ovo dvoje dece... Posle, film na televiziji. Jeftini ameri_ki horor. Demoni, _avoli i te stvari. Razmi_ljam. Stvarno ne_e biti bolje. Nego kao u ovom o_ajnom filmu strave i u_asa. Stra_an, gust mrak se spu_ta. A mi, nespava_i, nesani_ari, bedno i budno zurimo u tamu i ni_ta ne mo_emo da u_inimo. Najstra_nije ljudsko ose_anje je bespomo_nost. verovatno do_e normalno / da ona / dok sprema moj stan / slu_a neke stare pesme / sve neke stare / ba_ stare pesme / o zemlji koje vi_e nema / ma mo_e_ da misli_ / _ta god ho_e_ / ja uop_te nisam ovde / sve mi se _ini da smo oboje / daleko / daleko / (plavo nebo, more, palme, bla, bla, bla) / i bos sam / praznih _aka / uostalom / koja je budala / ostavila ovde / lorkinu knjigu Uzgred, ponovo poskupele cigarete. Dvadeset _etiri sata u krevetu, ne rade_i ni_ta. Grizodu_je. Radio - Kre_e_ na dvanaesti takt muzi_ke podloge. - Kako da brojim taktove, bogati? - Dobro, da_u ti znak rukom. I idi lagano. Daj sebi vremena, slobodno. - Ja _ivim u svetu u kom mogu da posmatram sve, ali da izmenim, ni_ta. Niti mene ko pita, niti ko slu_a. Sve _to se doga_a, ovih godina, ovih dana, sve _to _e se dogoditi idu_ih meseca, zavisi od nekih kraljeva, prin_eva, generala i _to se pre_utkuje od njihovih _ena i drolja. Se_am se kako jedan politi_ar poru_uje u testamentu, svom sinu, da _e do_i dan kad _e uvideti sa koliko se malo pameti dr_ave upravljaju. Prema tome, treba i kroz ovu stra_nu varo_ da pro_emo. Treba i mi da odavde odemo. ''I morti, i morti'' ustaju samo u venecijanskom pozori_tu, ne u na_em _ivotu. Uostalom, mi nikog ni me_u _ivima ni me_u mrtvima ovde vi_e i nemamo. Sve je romanti_no i glupo, kao neki roman, koji pi_e neki, gorostasni, Aleksandar Dima. Terra incognita Nakon povratka iz du_ana, obeshrabreno pitam sam sebe, izgovaraju_i re_enicu u praznoj kuhinji, preturaju_i po ra_unima: a _ta _e_ sad, Lazare? Ne_to _e ve_ iskrsnuti. Valjda. U 14:45 registrovani prvi avioni UN nad Bosnom. Telefonski ra_uni poskupeli 1.000%. A u tramvaju se dr_im za istu _ipku sa srpskim patrijarhom Pavlom. Demagogija? Otrovan sam, o_igledno. Stalno imam gri_u savesti, kao da sam ne_to zaboravio, propustio da uradim. A ne mogu da se setim _ta. _ak i snovi, nejasni, nepamtljivi, ostavljaju taj ukus u ustima. Kao da je ne_to zaboravljeno, ne_to va_no. Pulsiram. Popodne prijatelj, s pola kilograma trebinjskog _utog duvana, bocom izvrsnog vina. Postup. Kao nekad. Uve_e pi_em i pored sve ja_ih bolova. Sve je bli_e. _trajk lekara. Nisam verovao da _e prole_e zaista do_i. Situacija u zemlji je takva da sam imao utisak da _e zima, kao i sve ostalo, trajati ve_no. Ni_ta ne traje ve_no. Samo dovoljno dugo da nam se svima smu_i. Zamotavam kratku i tanku cigaretu. Trebinjski duvan, rije_ki Halo-Lulu papir, stare zalihe. A cigareta taman dovoljna, kao one lisabonske, male, za pet dimova... ba_ taman. Popodne _etnja sa Sofijom po toplom Starom Dor_olu, uz masu sveta, kao da je nedelja, ne _etvrtak, uz klipne avione nisko i mlazne visoko na nebu... Ljudi _etaju decu, ku_i_e, penzioneri iza samoposluge igraju _ah, domine, karte, opkoljeni gomilom sme_a. Gledam sve pa_ljivo, kao da mi je prvi put. Stojim sam u crkvi. Sve_tenik i _akon izvode nejasan ritual, bez publike, bez vernika. Paljenje sve_a, tamjan, mali i veliki vhod, kora_anje od ugla do ugla, oko oltara... Kazali_te, pozori_te, gledali__e, teataar. (Show must go on...) Vra_am se Mommsenu. Tek _emo, za desetak, dvadesetak godina, _itati u nekim memoarima i feljtonima _ta se, zapravo, de_avalo ovih dana. Sumnjam da _e me to tada interesovati. Ako budem _iv, uop_te. Sad, u ovom trenutku, vi_e me zanima Vergilijeva smrt. Jedan od lep_ih dana. _etnja uz reku. Sve vi_e pecaro_a. Vadim letnje stvari iz kofera, tek sad. Od pono_i pritegnute sankcije. U pet izjutra zove Bogoljub. Kad _e_ ve_ jednom natrag u _ikago? Ovde uvek ima posla za tebe. Lak_e mi je. Jedna nema_ka marka 70.000 dinara. Radio - Daj mi vetar. Iz fejda! Tiho, tiho! Polako... Dobro... Dr_i ga malo... jo_... jo_... Spreman za studio... tri, dva, jedan! - Ich sehe aber nicht ein, wozu das ganze Herumreden um die Sache? Jedenfalls mein' ich, dass man dem Kerl (ich mein' den betreffenden Journalisten) eins auf die Fratze hauen solte! Schwere Kavaliersabel sind dazu ein ganz besonderes Mittel. - Rez. Daj mi ga. Sa_a, slu_aj me: imam utisak da _e_ ga tu_i. O'ladi bre malo. Daj mi malo rezignacije, prefinjenosti. Neka se oseti tenzija, ali nemoj vikati na Zilberbranta. Jo_ uvek nisi do_ao dotle. Idemo od po_etka. Vetar ovaj put malo du_e. I nek sporije ulazi. - Ich sehe aber nicht ein, wozu das ganze Herumreden um die Sache? Jedenfalls mein' ich, dass man dem Kerl (ich mein' den betreffenden Journalisten) eins auf die Fratze hauen solte! Schwere Kavaliersabel sind dazu ein ganz besonderes Mittel. I ba_ me briga za novine, na koncu konca. Ako imade u _ivotu uop_e ne_to _to je vulgarno, onda je sigurno lepoglavskog robija_a psovati ne samo vulgarno nego jo_ i gore od tog: bezdu_no! Jawohl, direkt herzlos... - Skini ga. Cezura... Pripremi se za M4... Pretapanje s vetrom... Tri, dva, jedan... Di_i studio! - Nada mnom igrati gospodina, sa mnom govoriti von oben, to je vrlo jednostavno! Mene, popljuvanog mad_arskog _pijuna, mene, oberslajtnanta baruna Lenbaha, mene su pljuskali obi_ni srbijanski _andarmi, a ja sam stajao: Habt acht und kusch! - Bedas prvi... Pun nivo! Studio! - A ovdje, ovdje govorim s vama kao s inostrancem same gluposti. Ta vi niste u stanju da shvatite ni jedne moje rije_i. I jo_ me udarate _akom po zubima, pu_tate mi litru krvi. To je _itav rezultat: moja krvava usta. I _to je najgroznije: ja sam u toj graji potpuno, savr_eno prazan! Nikada nisam osje_ao kako je sve to bilo besmisleno kao upravo sad! - Kreni blendu... Terra incognita Jedna nema_ka marka 90.000 dinara Ba_ta u Vr_cu procvetala, olistala. Jorgovani, lale, ru_e... miris s Brega. Odmah bih se doselio ovde da mogu. Tvrde mi da bih se ose_ao kao u _abokre_ini. Ako. _abokre_ina mi i treba. Dodeov mlin. Opet, ja previ_e volim taj radio da bih tako lako odustao... Ponosno sam izvukao na le_ima kofer pun knjiga i zimskih stvari od autobuske stanice do Ku_e jablanova, sam. Lepo. I ruka me uop_te ne boli. Ve_e ipak prohladno, rosi ki_a, povremeno. Sedim u _utoj sobi, uz vatru, _aj, knjige. Uvek, kad god do_em ovde, razmi_ljam o preure_enju Ku_e, prilago_avanju za _ivot. No, nedostaje novca. Opet, iza_em povremeno na terasu, naslonjen na balustradu gledam zelenilo, slu_am ptice. Imam sre_e. A Shelter. Oko podneva ki_a. Sna_na, brza. Veselim se, kao (bar genetski) zemljoradnik. _ovek od prirode. Kain? Kratko traje, a onda dijamanti s grana _empresa ispred ulaza. (Gle malu vo_ku poslije ki_e, puna je kapi pa ih nji_e...) Sedim na terasi, uz poj ptica, zuzukanje bubica, miris vla_ne zemlje i cve_a. Kako je _ivot lepo ure_en! pokatkad izgleda. Kako _iveti svoj _ivot, ne _ivot nacije? U tome je umetnost, mislim. Lazar Vr_ac Jo_ jedno tmurno jutro. Dr_im obema rukama _olju _aja, zurim u kro_nje jablanova, ki_u _to promi_e. Onu dosadnu. No_as sam te, naravno, ponovo sanjao. Lepo je to. Sve ovo je malo tu_no. Ti i ja ne_emo mo_i uskoro (danas, na primer) da se vidimo, a da ne govorim kako najverovatnije nikad ne_emo mo_i da _ivimo kako bi se, u snu, moglo. Imam ja strpljenja, iako to, ponekad, ne izgleda tako. Samo ako ti bude_ imala volje. Ti su u Beogradu, ispravlja_ moje brljotine u knjizi snimanja, ja sedim ovde i ose_am gri_u savesti. Vi to lepo ka_ete grizodu_je. Ba_ volim tu re_. Koristim je _esto, u poslednje vreme. _ta ako uskoro shvati_ da si napravila gre_ku? Da sam ja gre_ka? _ta ako shvati_ da si me precenila, da tvoja o_ekivanja nisu ispunjena, da sam ipak dobar samo za povremeno dru_enje, odla_enje u ovu na_u tako sme_nu i tu_nu operu, na balet i ispijanje pokoje boce vina? Ne ka_em da ne bih prihvatio i takvu tvoju odluku. Ne ka_em. Iako bih to radije presko_io. Kako formulisati ono za _ta ni sam nema_ obja_njenje? Mislim da naslu_uje_ do koje mere _itava stvar vi_e nije pod mojom kontrolom. Ali samo naslu_uje_. Nemogu_e je da zna_. Bojim se da te ne ugu_im svojom ljubavlju. Da te ne upla_im. Kako bih voleo da si ti i prva i poslednja _ena u mom _ivotu! Ipak, treba da zna_: ja ve_ sad nisam isti _ovek. Ne_to unutra se promenilo. I za sad, to novo je dobro. Divno. Voleo bih da tako ostane dugo, dugo. Laku no_, Sofija. Sanjaj ne_to lepo. Lazar Terra incognita Valja priznati samom sebi: nijedna, nijedna, _ak ni N., nije mi zna_ila kao Sofija. Mo_da ba_ zato... naprsla / te_ka / praznina / unutra / pla_im se / da ne pukne / odjednom *** Mo_i _u da pi_em dok bude ovog iznutra. Kad to prestane da postoji, onda ne_e ni biti va_no da li imam vremena ili ne. Sofija Lazare, Bit _u tu. Prihva_am te kao dar. Moja prijateljica, Kara, jednom je rekla sigurno je to negdje pro_itala: ako _ivite s nekim mu_karcem, vremenom upoznate i sve _ene koje je voleo. Ja nisam luda. Znam da je bilo _ena (Anderes Stdtchen, Anderes Mdchen). Ali ih ne vidim. U tvojim o_ima, u tvom osmehu vidim samo sebe. I sretna sam zbog toga. I nema potrebe da ti ponovno govorim... Zna_. Sigurna sam da zna_. Tvoja Sofija Terra incognita Poku_avam da se setim kad sam po_eo da se privikavam na to da nemam novca. Ne znam. Ali znam da sam se navikao. I spreman sam i na ostalo. Na sva uskra_ivanja. Jer, nije to _ivot. _ivot je ovo sedenje na terasi uz pesmu ptica, i ose_anje da su tu, na krevetu u Plavoj sobi ro_eni skoro svi moji preci iz pet _est generacija, da su mnogi tu mirno i umrli... A dr_ave su se menjale, carstva nestajala... I nikom ni_ta. Dobar je to krevet. Uve_e, po stra_nom pljusku, odlazak u pozori_te. Sjajno. Mandragora, Makijaveli. Na pola predstave nestaje struje. Glumac izlazi na pozornicu s fenjerom. I nastavljaju komad. U Banjaluci sru_ene Arnaudija i Ferhad-pa_ina d_amija. Uli_ne borbe u Mostaru. Baba Soka se buni: Za_to _ifonjere u bud_ak? Tebi je svraka mozak popila? Pa lepo je kad u_e_ i vidi_ dobre i zdrave _ifonjere, a ne stela_e s knjigama... Malo ti je knjiga ovde bilo, morao si iz Beograda jo_ da donese_? Ku_na ma_ka, kojoj su oduzeli sve osim jednog ma_eta, pronalazi mi_a, donosi ga u svoju kutiju i brine se o njemu kao o svom ma_etu. Ja razne_en. A baba ka_e poje__e ga kasnije, ne boj se. Sofija Ne mogu se koncentrirati ni na _to. Vjerujem da je barem tebi krenulo s pisanjem. O Vr_cu si mi uvijek govorio kao o kakvom azilu, zgodnom za pisanje.. i tak'... snatrenje. Voljela bih da sam s tobom. Nedostaje_ mi. Nedostaje mi tvoj glas, tvoja pri_a, tvoj miris. Zna_ da sam danas, prvo u automobilu, potom u liftu, potpuno bez veze, osjetila miris tvoje lule? Haluciniram. Bo_e, kak' sam te po_eljela vidjeti... Zami_ljam te kak' sjedi_ u onoj svojoj naslonja_i u studiju, iz d_epa na sakou vire ti dvije lule, u ruci dr_i_ _a_u vina i povremeno re_i_ na ton majstora, glumce, lektoricu (ovo posljednje bi mogao i prestati)... Ipak, nedostaje mi sve to. U me_uvremenu si pozvao. Divno! A _to se ti_e onog pazi _to radi_, zaboravi. Imaj povjerenja u mene, molim te. Najgore su ve_eri. Ve_eri bez tebe. Zna_ da nemam niti jednu tvoju fotografiju, osim one _to sam ti je ukrala i na kojoj ima_ sedamnaest godina a to ba_ (izvini) i ne li_i na tebe danas. _ovje_e, ja sam jednostavno opsjednuta tobom. Kad se ujutro probudim, prva si mi misao ti. Hodam ulicom, lupam se u parking satove (pa im se pristojno ispri_avam), jedva _ekam da do_em u studio, da stavim na magnetofon neku tvoju staru vrpcu, da ti bar slul_am glas. Ho_e li me to ikada pro_i? _to je najstra_nije, i ne _elim se boriti protiv toga. Prija_ mi. I pi_i, fakin. Sofija Terra incognita Lep dan, na terasi. Pijemo kafu iz pre_ivelih _olja sa slikom dvorca Vindzor. Baba Soka sr_e, govori o godinama. U snu: lepa smrt, ka_e. Jorgovani u ba_ti su, kao i lale, jo_ pre dva dana precvetali. Poslednji tiho venu u _utom salonu. Lazar Vr_ac Pro_lo je jutro. Nebo iznad jablanova pod mojim prozorima je tamno plavo i srebrno. Nisi ovde. Voleo bih da ti napravim svoju _uvenu jutarnju kafu s cimetom, pred doru_ak. Voleo bih da zajedno sedimo u biblioteci (to se ovde zove _uta soba), slu_amo vatricu kako pucketa, lep_u od one u mojoj ku_i na Dor_olu kamin je ve_i, a i drva su suvlja, starija. Da _utimo i da te gledam. Da mi se osmehne_, ponekad. Neverovatno, ali _itavo pre podne imam utisak da nisam ovde, u Vr_cu. Sve me podse_a na neke lepe dane u mom stanu u Londonu, iako je ovo ipak blatnjavo crna provincija. Pio sam neki srednjeevropski Teemischung, _itao beogradske, temi_varske i pe_tanske novine (ni_eg novog pod kapom nebeskom, kako re_e Propovjednik) i shvatio da samo gubim vreme. Voleo bih da jednom zajedno odemo ne u London, to je grad pun divnih, ali i prepun neugodnih uspomena za mene. U Pariz. Bio sam tam, svojevremeno, samo godinu i po dana (sa _ozefin, kao _to, uostalom, zna_, _to je ipak, veruj mi, na neki na_in zna_ilo potpuno sam). Sad bih voleo da budem tamo s tobom. Da mi taj grad ostane u se_anju na vreme provedeno s tobom. Voleo bih da imamo dovoljno vremena a bojim se da ga ne_e biti, kao ni para da ti poka_em leto u _vajcarskoj, po_etak ki_ne sezone u Bankoku, zimu na nekom gr_kom ostrvu, prole_e u Avinjonu... Voleo bih da su stvari _ivoti bili druga_iji. Da su sve to na_e zajedni_ke uspomene. U pravu si. Mi smo do sad imali premalo zajedni_kih trenutaka. Zami_ljam kako ti i ja nemoj da se upla_i_, molim te s decom, svojom decom _etamo Kor_ulom. Ili, ako je to, za sad, nemogu_e, recimo pla_om kod Brajtona... Zami_ljam kako ih u_im da ja_u, da pecaju na brzacima, da ih odvedem u one divne pejza_e kod Bleda, Jezerskog.. Jebiga. (Izvini). Pusa, Lazar PS. Izvini, ova Hermes Baby ma_ina nije _i__ena ve_ trideset godina. Nadam se da _e_ de_ifrovati krma_e i fleke na papiru. To su slova, ina_e. L. Terra incognita Zapravo, najbolje bi bilo kad bi Sofija mogla da do_e ovde, u Ku_u jablanova. I da ostanemo tu. Lazar Autobus Povratak u Beograd. Uvek ru_an dan. Lepo vreme, no, od ranog jutra mene hvata nervoza. Ne od puta, od bolova. Popio sam dve _ake lekova vi_e ne smem i nije mi nimalo bolje. Bojim se malo, i onoga _to me _eka u Beogradu. Od odla_enja u studio, od nastavka rada na drami, kome danas uop_te trebaju Crnjanski i Krle_a... La_em. Bojim se toga _to ni_ta ne mogu da radim. _to ne mogu da mislim, kad znam da nisi tu, pored mene. A ko zna kako _e_ me do_ekati: A, to ste Vi, gospodine uredni_e! Izvolite skript, vidjet _emo se ovih dana... Jebote, pla_im se. Ipak, molim te, kad do_e taj dan, mora_e_ da mi ka_e_. _to br_e, _to jasnije, _to kra_e. Bi_e i tebi bezbolnije. Ne _elim da u tvom se_anju ostanem kao neko s kim si se razvla_ila do bola, jer nisi imala hrabrosti da ga otera_ u tandariju. Voleo bih da iza mene ostanu samo one lepe stvari, koliko god je to mogu_no. Rusi, pred polazak na streljanje, ka_u: I ne pamtite me po zlu. (Na povratku, pred samim Beogradom, autobus zaustavljaju mladi_i u maskirnim plavim uniformama. Izbacuju, zlurado, uz re_enicu mo_da _e biti vi_e mesta - Rome, neobrijane mu_karce. Moja li_na karta je u paktregeru, u torbi. Pitam policajca koji mi je tra_i obra_aju_i mi se na ''per tu'' da li da idem po nju. Odgovara razmisli_emo) Terra incognita Beograd. Tu_no je _iveti u ovoj socrealisti_koj insuli. To vidim tek nakon dolaska iz Ku_e jablanova. Treba pod hitno iza_i iz ovog depresivnog stana. Stana u kojem sedim sam. _ekam Sofiju, da se javi. (Teoreti_ar knji_evnosti donosi svoj rad: Uticaj tuberkuloze na literaturu, pokazuje ga Lazaru. On, zbunjen, prelistava, ne razumevaju_i ni_ta. Teoreti_ar, sipaju_i pivo u visoku _a_u, ne gledaju_i u Lazara, ka_e: Ja znam da vi nemate tebece, Bogu hvala, ali i va_e iskustvo bi mi koristilo... - Moje iskustvo u _emu? - Pa, kako je tuberkuloza bila problem devetnaestog i po_etka dvadesetog veka, kardiovaskularne bolesti su problem kraja dvadesetog... - Pogre_no ste obave_teni. Vi mislite na AIDS. A to nemam. _ao mi je.) Posle jedne kafe, prevr_em se po pola no_i. Kao da nisam odlazio ni na trenutak. Posao me strahovito brzo vrati u _ablon, na _ine. (Dr_avnici na Istorijskoj XXX Sjednici Skup_tine Republike Srpske, sa stiroporskim dvoglavim orlom iza...) Godi_njica Radija, sve_ana dodela plata. Li_i na milostinju. Oko deset nema_kih maraka. Peludna groznica. _trajk Nezavisnog sindikata. Kako je lepo ustati rano, pre vru_ine, gu_ve... Stanica mi, uz Traminac mirisni, _ita svoju novu poemu. U gu_vi, okru_eni razbacanim stvarima od njene selidbe, slu_amo poeziju. U jednom trenutku ka_e: Ja sam svesna da _e moje pesme biti vrednovane kako treba tek post mortem. Ja, za sebe ne znam. Mislim da nisam zainteresovan. Ali stvarno. plu_a puna dima izbezumljene o_i pada pada zbijene du_e ispod strehe nebo eksplodira de_ak _to se gu_i u trolejbusu punom senfa Gotovo je i sa Dobricom _osi_em. Na Mitingu debelih nosim transparent: Ja sam bio mr_av i pre sankcija. Tu_a u Saveznoj Skup_tini. Tu_a ispred Savezne Skup_tine. Hap_enja. Tu_a u policijskim kolima, u Urgentnom centru, u zatvoru... Izjutra: jedna nema_ka marka 390.000 dinara. Popodne: jedna nema_ka marka 630.000 dinara. A ja bi preko Radija trebalo da govorim o pozori_tima, bioskopima, koncertima, novim knjigama i _asopisima... Ra_a ka_e ne obaziri se, radi svoj posao. U autobusu se izderem na _oveka koji se gura malo vi_e nego _to je uobi_ajeno. Iznena_ujem samog sebe koli_inom nagomilanog besa. U restoranu hotela Moskva ve_ tradicionalni kakofoni_ni orkestar. Za stolom pored, stariji gospodin, razgovara sa zami_ljenim protivnikom. Govor, koji je propustio da ka_e nekom u mladosti, sad upu_uje praznoj stolici. Grupa dobrovoljaca u maskirnim uniformama glasno komentari_e restoransku muziku. Jedan od njih iz d_epa vadi _uti tranzistorski radio aparat i pu_ta narodno kolo. Niko se ne obazire. Uz oluju kao i sino_, _itam, sistematski. Pisanje i _itanje, kao magijska radnja. Po_tovanje, strah, u_as. Pisanje i _itanje kao potreba. Ne moja potreba, ve_ liturgijska potreba. Potreba civilizacije. Uticaj knjiga, svetih knjiga, politi_kih knjiga, lo_e pisanih pamfleta, falsifikata istorije, dana_njice... Poznavanje (znanje) je prava mo_. Mudrost to nikad nije bila. Bolovi. tamna pruga na svetloj pozadini lelujavo prilazi pribli_ava se sve vi_e ljudima _to sede posmatraju svoje utrobe kako sluzavo smrde s poda gledam iz prikrajka stresam se od zadovoljstva Bolovi. Kako je bitno imati za sebe bar komadi_ prirode. Bar terasu. Kako to da sam potpuno zdrav uvek kad sam van ovog grada? Dvonedeljna plata, koju sam danas dobio je jedanaest miliona dinara. Danas je pojeftinio hleb, 1%, ali ga nema u prodavnicama. Od po_etka rata do danas vrednost na_e nacionalne monete smanjila se 960.000.000 puta. Lazar. Sofija. Ona ustaje, pali cigaretu, odlazi do prozora (voz u daljini prolazi, trubi). On uzima cigaretu iz njene ruke, povu_e dim (mentol, fuj), gasi je, ka_e hajdemo, le_u u krevet. Poljubi je, ona se okre_e le_ima i odmah zaspi. Do jutra, on razmi_lja. Ona spava, otvorenih usta, kao beba. Kad je pomazi, ona ne_to progun_a, bolje se pokrije. On misli: takva se ljubav, takva pripitomljenost (o, da, da, dobar je to izraz), ne mo_e napisati, pokazati... I to je dobro. I onda, ona se, za trenutak, budi, osmehuje se, gledaju_i ga kroz trepavice. Bo_e. On zna za_to mu se sve ovo desilo upravo sada. I ne krivi sudbinu. Zahvalan je. Bar tako misli. Kad se probudi, krevet je prazan. Arhetip francuskog (trivijalnog) romana. Fransoaz Sagan mu se me_a u _ivot. Okre_e se k jastuku, udi_e njen miris... No, to je glupo. Knji_evno op_te mesto. Uostalom, ovo je njen stan, ne njegov. Ustvari, ona _ita novine u kuhinji, goli_ava. Terra incognita Dana_nji dan prolazi u potrazi za duvanom. Na sre_u, ugrabio sam 200 grama trebinjskog crvenog nije za lulu, no, nema veze. Po prvi put na Dor_olu izjutra _ujem vrane, svrake, _avke... Nisam siguran, ne_to kre_ti. _ta se de_ava s mojim snovima? Kao da sam potpuno pre_ao na ovu stranu ni_eg se ne se_am. To verovatno ima veze s mojim trenutnim ose_anjem ga_enja prema bilo kakvoj literaturi. Dosada. Pro_la su ona vremena kad sam se divio. Sad samo mogu da ose_am ga_enje, dosadu i nemo_. Na kraju _u se pretvoriti u pisca lake knji_evnosti. Vele da sam uobrazio neki Weltschmerz, ali otkud nama taj Weltschmerz u Banatu? No_as Verkor: Les animaux denatures. _ta nas to, zaista, razlikuje, od, recimo, mahovine u _umi? Uop_te, civilizacije, druga_ije od evropejske, na koju smo navikli, po_tujemo, ali ih ipak smatramo divljim, varvarskim. Orijent i Indija su prljavi. Ne funkcioni_u na na_ na_in. Nemogu_nost komunikacije je posledica humanoidne logike, ne uzrok. Naizgled otvorena za nove stvari, ona, zapravo, di_e zid oko razuma. Zid preko kojeg ne mo_e da pre_e ni_ta nezamislivo. Tako i zapadna Evropa gleda nas, naravno. Nama, s jugoistoka, nama, s _irilicom, to je sve mnogo jasnije. Naro_ito sada. Razmi_ljam o Galeriju, pastiru, seljaku i vojniku s Balkana. U jednom momentu, kolega iz Rojtersa osvetli porfirnu glavu, snimaju_i, s leve strane, i vidim: lice s Prokletija, mo_no, hrabro, ali dobro i blago, ljudsko. Razmi_ljam o ljudima koji danas vode narode i dr_ave, o njihovim licima. O njihovim postupcima. O idejama, zamislima koje sprovode: zamisao je kao trava i_te svetlost, voli gu_vu, napreduje ukr_tanjem, bolje raste ako je zga_ena ka_e na jednom mestu Ursula. Zvani_na devalvacija dinara. Tugaljiv dan. Lenj. Sve zbog rada. Ne radim. Ne pi_em. Ve_ danima. Mesecima, godinama, kako mi izgleda. Jedna marka 786.600 dinara. Kod lekara. Krvni pritisak 220/130. To, kanda, nije dobro. Popodnevna dremka i ne mogu da se probudim. Vrti mi se u glavi, okre_e mi se soba, vidim dvostruko, nemam vazduha. Ustanem i padnem pored kreveta. Ali mi brzo bude bolje. Ipak, poni_avaju_e je le_ati tako, na podu, sam u sobi. San: Borim se u areni, dr_e_i rogove neke izumrle _ivotinje u rukama, gr_evito, kao oru_je. Be_im. Ja_i su. Moja dvonedeljna plata sad je ve_ _ezdeset miliona dinara. O grejanju slede_e zime: Temperatura ne_e smeti da padne ispod tri Celzijusova stepena u stambenim zgradama. Vlasti predla_u spajanje doma_instava, _ivot u zajedni_kim prostorijama ili skloni_tima. Periodi nesanice. Takvi da _ak ni pi_e pred spavanje (night cap) ne poma_e. Potom, periodi pi_a. Ne zbog nesanice. Svrab iznutra. Negde u glavi. Rupe u vremenu. Rupe u se_anju. Rupe, iz kojih tu i tamo izviri pone_to. Kao ostrvca. Ostrvca pretrpana otpadom. Ipak, da nije Sofije... Jedna nema_ka marka 1.400.000 dinara. Lazar. Sofija. - Sve zlo dolazi od civilizacije. Pogledaj kak' su sretno _ivjeli, recimo, Indijanci, prije dolaska Evropljana. Oni su im donijeli rezervate, glad, bole_tine. - Nije sve tako. I krompir i kukuruz i sifilis i triper su do_li u Evropu iz Amerike. To su ameri_ki izumi. - Nije istina. To smo sve mi njima prenijeli. - Nemoj, molim te, da mi pri_a_. Znam da sam pro_li put triper dobio od Amerikanke. Zna_i... Terra incognita San: Sve vrline su individualne, svi poroci socijalni. _to va_i kao socijalna vrlina, na primer ljubav, nekoristoljubivost, pravi_nost, po_rtvovanost, to su samo za_u_uju_e oslabljeni socijalni poroci. ona tu_no pakuje zimske stvari u orman poku_ava da se seti gde je izgubila pro_lu godinu pro_lu godinu koja je prva i poslednja za mnogo toga on nalak_en na krevetu pi_e bezna_ajne pateti_ne stihove koji se _ak ni ne rimuju a ustvari poku_ava da se seti kako i gde je do_avola izgubio pro_lu godinu prilazi prozoru prole_e je ulica je mra_na i vi_e nema one svetlosti zlatne i zrnaste s drvene bandere one svetlosti _to miri_e na sve_ vru_ hleb i na zimu se_a_ se da smo pre nekog vremena planirali da otputujemo u pariz a jo_ uvek nismo otputovali zajedno ka_e_ kafa ti se hladi dobro je pisati poeziju uvek pri ruci ima_ papiri_ na koji mo_e_ da spusti_ ko_tice iz knedli sa _ljivama Jedna nema_ka marka 2.500.000 dinara. Breht je radije trpeo sovjetske tenkove nego nacizam. Bio je protiv slobodnih izbora u DDR jer bi na njima pobedili nacisti. Nije verovao svom narodu. A kad se govorilo o ponovnom ujedinjenju dve Nema_ke rekao je To zna_i emigracija. Ponovo. Jugoslavija? Frejzer mi pravi dru_tvo. Ovi, revolucionarni dani uti_u na _ivce. Svi _emo po_iv_aniti, na kraju. Zato i Zlatna grana. U tom sistemu ima logike, lep_e i prijem_ivije od ove, kojom se rukovode ljudi koji nas maltretiraju ve_ godinama. Slu_am Revolution _ 9. Vi_e me ne pla_i, postala je samo interesantan audio eksperiment, muzi_ki fi_er nekoga ko ima dovoljno novca da tra_i studijsko vreme, i nekoga ko je pre toga probao sve drugo. Tonac ka_e: Slu_ajte, ovo kao da ste vi snimali! Ta_no prepoznajem va_ rez! Meni, naravno, kompliment prija. Bolovi u grudima, ruci, i u obe noge. *** Ne postoji ni_ta takvo kao Duh grada. Naro_ito ne duh ovog grada. To su mistifikacije i uop_tavanja. Ipak, vidno je da Beograd vi_e nije onakav grad kakav je bio pre ju_noslovenskih ratova. Ima na jednom mestu kod Crnjanskog: ...svaki _ovek, u ratu, nema slobodnu volju, nego ima neku, geografsku, sudbinu.... _alim nove Beogra_ane, svejedno. Sre_ujem papire. Izgleda da toga ima vi_e nego _to sam mislio. Ali, to je dobro. Ve_ sam se bio upla_io da nemam vi_e _ta da pi_em. Sad vidim da nije tako. Bogu hvala, sad _u morati da radim satima. Misli, ina_e, dolaze i odlaze brzo. Dok izvu_em blok i olovku iz d_epa, ve_ ih nema. Ne sti_e plata, _ista_ica u Radiju me potiho pita: Nema_ ba_ ni_ta novca? Ho_e_ da ti pozajmim? No_. Jedno _tene, na Gunduli_evom vencu, pla_e. Umiri se _im ga dodirnem toplom rukom. Ni_ta, ni_ta nije tako va_no kao pla_ bebe. Napu_tene, same, upla_ene, gladne, smrznute. Ku_ni dan. Dolazi moj otac na ru_ak, bistrimo politiku, kao svaka dobra porodica u Srbiji. Ja sam anarhista, kao i moj pokojni deda, shvatam. Podse_am ga na sudnicu u Dalju, improvizovanu u nekada_njem obdani_tu, gde sudija, biv_i pravnik zemljoradni_ke zadruge, u maskirnoj uniformi sudi narodnim neprijateljima. A iznad njega vitra_ sa Sne_anom i sedam patuljaka. Sudnica. bosa noga na goloj zemlji / kao da stopalom milujem / neku toplu / ne_nu _enu / ose_am / da su mi sva mora / planine / svi divni ljudi / divne _ene / ptice / blizu Moj prijatelj se vratio s odmora, oti_ao u podrum i obesio se. Na_li su ga tek za nekoliko dana, po mirisu. Uvek je dobro vratiti se ku_i. Zaklju_ujem ja. Banke obustavile isplatu novca. Na_a Narodna Skup_tina: lapidarium nekog suludog sakuplja_a. Jedna nema_ka marka 18.000.000 dinara Narodna banka Jugoslavije pustila u opticaj nov_anicu od 50.000.000 dinara. Dnevna potro_a_ka korpa 177.000.000 dinara. U Hrvatskoj uvedena kuna. _trajk NIN-ovih novinara. Jedna nema_ka marka 43.000.000 dinara. Radio - Ovako: prvo sa M2 kre_e pesma. Kad otpevaju prvu strofu, ide_ u laganu blendu, sve do tre_eg. U pun nivo ulazi ko_ija s praporcima, M3. Kad dignem ruku, idu Crnjanski i Dilen Tomas. Jasno? - Radimo. - Tiho! - We shall overcome, we shall overcome, We shall overcome someday. Oh, deep in my heart, I know that, I do beleive, oh, we shall overcome someday. - I tako, posetio sam grobnicu svojih dedova. Bilo je dosadno. Ka_em, _asni propadaju. Vladika je ure_ivao tamo mad_arski katihizis, a ba_te su bile pune korova. Kod nas je rodoljublje u modi, kako ga se ne bih setio. Ja volim moje dedove, oni su znali da ubijaju. Uop_te mi se ubistvo sad jako svi_a. Zvona su zvonila, jer sam ja udesio da stignem kad zvona zvone. A ja sam u_en _ovek: znam, da se sve mora lepo namestiti, i da o Bo_i_u nikad mi nije Bo_i_- bata, nego na_a slu_kinja, turala u cipelice orase, srebrne i zlatne. Posle, na grdnoj _a_avoj stanici, opet sam po stoti put _uo, da u Moskvi te_e krv, da su Bosanci no_em prodrli u neprijateljske jarkove, da je u Srbiji umrlo milion ljudi i da _e do_i jedno bolje stole_e. _ene su le_ale po zemlji, sestre _to nisu na_le brata i _ene _to nisu na_le mu_a, pa su se ljubile i _tipale sa nekim mu_kima pod senkom mra_nih hodnika. Uplakane majke, _to su tra_ile svoje _edo, kad ga ne na_o_e, podeli_e bele hlebove, nekim odrpanim vojnicima, _to su se vrzli u mraku i dimu i pljuckali. Pro_ao sam kraj vozova i pitao sam za brzi za jug. Hteo sam da se penjem, kad mi pri_e neki _ovek s gajtanima i zapita kuda _u. Na jug. On mi re_e da _e taj na sever. Ja ga pogledah i zapitah: Zar to nije svejedno? On me je za_u_eno gledao, nije znao da ja ve_ davno teram _egu sa samim sobom. To se tri'esta godina ka nebu probudila za mene _ujno iz zaliva i susedne _ume... Do_ao sam doma. Za_to?... Terra incognita Rupa u pisanju. Rupa u pam_enju. _ta bih sve mogao da ka_em o dimnjaku crnom koji se vidi sa terase _ta bih sve mogao da ka_em o pokisloj skadarliji o monoklu kod kojeg se sedi dok eto ne do_e vreme da se ide jer bi i konobari i_li ku_i _ta bih sve mogao da ka_em o cve_u ukradenom pa poklonjenom nekom Koki, moj stari prijatelj iz Radio Beograda: Svakog jutra zovu neki dalji ro_aci, i _ale se na skupo_u. A ja, po_to sam radio cele no_i, poku_avam da spavam. Najzad sam se setio ka_em im, onako, usput ''re_io sam da se ubijem'' odmah, uz neki izgovor, spu_taju slu_alicu, i ne zovu vi_e. Ulica Knez Mihailova, pre podne: Slepo sam lice 100%, molim za pomo_, fala. - natpis na grudima jednog _ovek _to sedi na asfaltu pred Slu_bom dru_tvenog knjigovodstva i peva sevdalinku, dugu, dugu, dertnu, otegnutu. Dve mlade devojke nose torte na poslu_avnicima. Tri prijateljice piju sok u kafeteriji i glasno komentari_u sve mu_karce _to prolaze. San: Dru_im se s malom, crno belom ma_kom. Prijatelji. Gde god idem, ona me prati. A onda idemo u goste kod nekog ne se_am se ta_no kod koga, i taj neko joj, prave_i se da _e je pomilovati, skrha vrat, dok ona poku_ava da pobegne k meni. Se_am se ma_kine re_enice Nemoj me tamo voditi. U mom snu ma_ke govore. Zvuk dok joj se lomi ki_ma, kao tuckanje buba_vabe cipelom. Posle, u_asnut, izlazim u hodnik, dug, uzan, prolazim pored jedne sobe, izgleda trpezarije, u kojoj stoji ljubi_asti konj osedlan malim, galopskim sedlom, pogleda me i otpljune. Zna. _etiri i _etvrt. Budan, le_im i slu_am sekundaru velikog, zidnog sata. U kupatilu izbegavam da se pogledam u ogledalo. Ne brijem se. Posle, pijem kafu, poku_avaju_i da prevedem pri_u iz poslednjeg New Yorkera. Kroz otvoren prozor _uje se ki_a, automobili _to prozuje i poprskaju okolo, prolaze_i kroz bare. Ne izbija mi iz glave zvuk lomljenja ma_kinog vrata. Znam _oveka koji, iako _ivi nekoliko hiljada kilometara od rodnog mesta, telefonom zove svoju babu da je pita za zna_enje snova koji ga pla_e. Koliko smo puta, dok smo le_ali u snajperskom gnezdu gledali kako na velikim daljinama prolaze balije i usta_e a ne mo_emo im ni_ta zato _to su nam van dometa. _esto smo izme_u sebe komentarisali da su nam pu_ke, ina_e vrlo kvalitetne i precizne, kratkog dometa. Tada, na po_etku rata, nismo ni znali za postojanje pu_aka namenjenih za ga_anje ciljeva na velikim daljinama... ''Veteran'' br. 1, str. 14. (Sledi opis i savet za kori__enje dalekometnih snajpera.) U _etrnaestoj godini upoznao sam devojku koju sam pre toga sanjao _est meseci, skoro svake no_i. Sutradan je otputovala u Australiju i nikad se vi_e nije vratila. Onaj koga tra_i_, obi_no stanuje pored tebe. San: Silazimo sa stene, Prijatelj i ja, d_epova punih duvana. U stenu use_eno stepeni_te. Visina. Stepeni_te usko, bojim se. Prozori mog stana tako su okrenuti da ne vidim u potpunosti ni izlazak i zalazak sunca. Samo crvenilo. Smrt pre vremena. Uticaj dugove_nih i onih _to su umrli mladi. Na vreme? Li_i na selekciju pri pisanju. Ipak: non serviam! Preko veze dobio sam iz Mesne zajednice bez _ekanja bonove za bra_no, ulje, _e_er, deterd_ent. Kako ono be_e? Mesna zajednica pro_irena porodica? (Bevc?) Gospodo, sme_ite se! Mo_da _e neko na Sumatri osetiti! Uve_e, na Zelenom vencu, _ovek na plo_niku, le_i potpuno mirno. Mrtav? Iz desnog uha krv, gusta, crna. Curi po asfaltu. Ki_a, petnaestak minuta, po suncu. Leto je skoro pro_lo. Li__e ve_ _uto po uglovima. Radio - Hajde da probamo jo_ jednom, ali ovaj put, molim te, nemoj deklamovati. Bitno mi je da ne bude pateti_no. I na kraju, kad ka_e_ li__e, li__e, idi u intimniji balans, bli_e i bli_e. Ono drugo li__e ho_u da bude maltene pro_aptano. Ali ne potpuno. Pazi. Ide_ na crveno. - Svi smo jednaki. Svud je moja otad_bina. Svud ima ljubavi, jer svud ima trave i _ila i li__a uvenula. S jablanova _u_ti li__e, a kad prevu_em rukom preko _ela hladna i vla_na, meni je gorko _ao, ne ljudi, nego li__a, li__a. Pro_la je mladost, nje mi nije _ao. - Polako di_i hol, ulazi muzika... iz fejda... - Da. Znam da sam sme_an, pa ipak ja znam, da nas ima milionima _to ne volimo vi_e ni_ta, do samo li__e. Li__e. - Muzika, pun nivo! Terra incognita Jesen. Pored ne straha, nego nelagodnosti od zime i svega _to nas _eka, pored toga _to ne volim vetar, ki_u, sneg, ipak ose_am neku lepu mirno_u jeseni. Na Dor_olu miris platana, mokrih tramvajskih _ina, pekare i prodavnice svilenih bombona. Dunav, s belim, velikim kristalima pene _to prskaju uzvodno vetar duva s istoka. Moja jesen. S nov_anica izbrisano _est nula, tako da su milion puta vrednije. Jedna nema_ka marka nije vi_e skoro tri milijarde, ve_ samo 2.700 dinara. Koje li je moje mesto u prirodnom lancu ishrane? San: Sedim u kineskom restoranu sa Henrijem i Anas. Ja, sa svojim mozgom (ako je sve to obrazovanje, principi, sve u mozgu)... Uvek, brate, tako. _etnja, uz _vercovani Gauloise, po keju. Da pijemo po skitski! Celo. Predsednik Republike raspu_ta Narodnu skup_tinu. Opet izbori. (L'istesso tempo.) Zastava ove godine prodala jugoslovenskim civilima 200.000 pi_tolja i revolvera, deset puta vi_e nego ranijih godina. Stoti ro_endan Milo_a Crnjanskog. Narodna banka Jugoslavije pustila u opticaj nov_anicu od 500.000 dinara. Inflacija je, zvani_no, samo 2.000%. Izjutra, marka 75.000 dinara, uve_e 90.000. Najsiroma_niji gra_ani imaju pravo da kupuju dnevno 400 grama hleba po osobi i pola litra mleka po detetu trideset procenata jeftinije. Sru_en Stari most u Mostaru. Zatvoren Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu. Jugoslavija je za nepune tri godine _tampala 39 nov_anica razli_ite vrednosti. Radio Deutschlandsender: Achtung, Achtung, wir geben Ihnen eine wichtige Mitteilung... Daj, ugasi taj radio. Slu_aj, majke ti, _to pi_e ovaj buzdovan: Karavane mlijeko toplo u grad djeci nose... Pucaj! Rata-rata, mitraljezi kose. Otrovno mlijeko sipa metalna ptica. Brusevi _ute. Sve manje kosa _uti otkos kosi. Po mlakoj rosi ljudi tr_e bosi. Pomo_! Don Kihot je pla_eni ubica! Vidi_ ti to: pti_jeg mlijeka, i to jo_ otrovnog, tromotornog, rata- rata, prosuo je Don Kihot po karavani, koja opet djeci nosi toplo mlijeko... E, bogati... Krvo_edni Don Kihot! Pazi zvonkost ovih rima: razgara samara. Otkose nose. Oru zoru. Bije _panije. Moje stoje. Rosinanta santa. Pticu ubicu. Nose kose. Kosi bosi. Ptica ubica. Vrvi krvi. Peri ruke svagda prije jela, peri nakon ispra_njenja tijela. Poezija. Uf! A za_to se ti uzbu_uje_ toliko? Jedna knji_evnost nije sastavljena ni od _eg drugog nego isklju_ivo od dobrih knji_evnih dijela. Sve ono ostalo oko toga nije ni_ta drugo do ono ostalo oko toga. Terra incognita Jo_ jedan Dan Republike. Jedna nema_ka marka 50.000.000 dinara. Kao da ju_i. S _e_irom u ruci idem kroz Studentski park do Seleni_eve ku_e, ne obaziru_i se na blato po asfaltu. Nakon intervjua, u radiju preslu_avam traku: snimak neupotrebljiv. Traka nova, ali kupljena od _vercera. U autobusu tu_a. Jedna _ena pla_e i zapoma_e. Posle, _ovek s vunenom kapom na glavi peva neku pesmu o izvoru, poto_i_u, beloj ov_ici. Tenor. Prili_no glasan. Kad zavr_i s pesmom, ka_e: Mogli biste i malo para da dodate. Smeh u autobusu. Decaying corpse. Prvo izjutra idem po novine, prolazim pored zgrada s prozorima u_u_kanim u krpe i stari papir. Poneki automobil pro_e. Na tramvajskoj stanici bar stotinu ljudi. U trafici, jasno, cigareta nema. Jedan pas prelazi ulicu, u zubima dr_i pa ne bih se ba_ mogao zakleti, ali _ini mi se neka rebra... Posle, podela humanitarne pomo_i na Trgu Republike ljudima _to dr_e otvorene torbe, cegere, kese, prolaze pored stolova i _ekaju da im se ne_to ubaci. Hleb, jabuke, deterd_ent, jedna boca ulja. Red skroz od Trga do Gr_ke kraljice u Knez Mihailovoj ulici. Kilometar, mo_da vi_e, mislim. Pla_u ljudi. Uostalom, _ta je Evropa? Tradicija netolerancije... Engleski _ak? _ta ste o_ekivali? Nevila _emberlena s ki_obranom? I komadom hartije s Hitlerovim potpisom? Kafka je 1911. gledao u pozori_tu Dubrova_ku trilogiju, pi_e u Dnevnicima. Sve _to je mogao da ka_e o Ivi Vojnovi_u, na kojeg smo svi tako ponosni je: I komad i predstava bili bedni. Uostalom, i legenda da su poslednje Bizmarkove re_i na samrtnoj postelji bile Srbija, Srbija... Radio - Svi vi igrate brid_, svi vi hr_ete i pu_ete, i _mrcate, i trube_i svojim tjelesnim rupama sna_li ste se u svemiru, a _ini se da je to jedina ispravna metoda snala_enja u svemiru: da _ovjek pu_ta vjetrove kroz sebe kao kroz sviralu, a uz to ispunjava prostor oko sebe svojom visokom dru_tvenom funkcijom. U snu ili na javi, _ovjek hr_e, i to je jedini na_in kako se mo_e re_iti svemirska zagonetka. Treba dakle hrkati i biti zadovoljan dostojanstvom svog vlastitog hrkanja. A ja ne hr_em, ja patim od besanice! Ne. Vi predstavljate, kako _ujem po kavanama, sintezu od sedamdeset sedam hiljada ukrasnih pridjeva, te, ako sam dobro shvatio, vi i niste ni_ta drugo do jedan veli_anstveni epiteton ornans, koji je samo prividno uzeo lik obi_noga _ovjeka, a zapravo je tajanstveno ostvarenje platonskog sna o idealnom nad_ovjeku: dobar, skroman, dobro_initelj, pobo_an, nabo_an, graditelj _rtvenika, donator crkveni, altruist, mecena, itd. Nego, dozvolite vi meni da vam ka_em: ovo va_e kverulantsko fraziranje nije ni_ta drugo, nego jedna vrsta samobluda, onanija relativno sitog i relativno dobro situiranog besposli_ara. To je papagajsko fraziranje savr_eno bespredmetnih bedasto_a. Kakva Evropa? Htio bih, ipak, oprostite, jednom da _ujem _to je zapravo ta Evropa? _to bi trebalo da bude ta, toliko razvikana Evropa? Gdje je ta Evropa? I u kakvoj naro_itoj relaciji stojite vi, molim vas, naspram te Evrope, da ste stekli nekakav naro_it privilegij, te se vi li_no, u svoje ime, mo_ete pozivati na Evropu, kao da ste isklju_ivo vi njen pravni i moralni zastupnik, a ja nisam? Gdje sam se ja ogrije_io o tu Evropu? Kada? Za_to? - Sjajno! Izuzetno izgovoreno! Okej, _uvamo ovaj snimak, ali, ako ti nije problem, daj _itav monolog ponovo. Dok si jo_ vru_. Terra incognita San: Podignem pogled povremeno. N. sedi u fotelji, _ita jednu od knjiga koju je prona_la na polici. Snovnici Laze Kosti_a, pisani na francuskom. Dolazi do pasa_a pisanog na mom jeziku, zamoli me da ga prevedem. Kasnije, uz _aj, ve_ rasanjen od literature pri_am o Lazi i Lenki, pokazujem stare fotografije, imam ih odavno, i Boga pitaj za_to ih vu_em sa sobom. Ka_e Mora da je lepo u Be_eju. Be_ej izgovara neobi_no pravilno. Budim se i shvatam da ni lica ne mogu da joj se setim. Jo_ uvek nema grejanja, krijem se u kuhinji, sedim pored uklju_ene i otvorene rerne. U sedam izjutra jo_ uvek je no_. Mrkla. Preturam po glavi: koji poslovi me _ekaju. Historia est proxima poetis et quoddamodo carmen solutum. Ipak bih, intimno, vi_e voleo da _ivim u vremenu koje nije ovoliko istorijsko. Rien. (_alim se.) San: Jedan mi_ s krilima, ne _i_mi_, ve_ mi_ s krilima, krilati mi_ da upotrebim pridev veli_ine starog nov_i_a od dva britanska _ilinga, leti po ku_i, poku_avam da ga izbacim kroz prozor. Sofija ka_e: Ubij ga! ali ne mogu, ipak je to mi_, pun mesa, krvi i kostiju, nije komarac kako da ubije_ mi_a na kraju me ujede i pobegne. Pojavljuje se N. i savetuje me da odmah idem u bolnicu, ujedi lete_ih mi_eva mogu biti opasni. Tamo mi daju injekciju od koje gubim razum. I budim se. Danas, nakon istorijske distance, shvatam da sam u London 1992. do_ao da se ubijem. Ne_to sli_no Bohumilu Hrabalu, ni_ta pateti_no. Pogre_an grad, dakako. Trebalo je oti_i u Kairo, ili Abu-Dabi. A i na_in koji sam odabrao... put natenane, _to ka_u kod nas u Banatu. Dugotrajan. Uz ljubav koju _ovek ose_a prema sopstvenoj smrti... Morbidna budala, ni_ta vi_e. Sve u svoje vreme. Ne znam vi_e na koji na_in se dopire. Kako sam to izgubio? Na kraju uvek ostanem sam. S glupavim izrazom na licu mogu misliti. Ne znam za_to, padaju mi na pamet devoj_ice _to skupljaju salvete... Sve je ovo jedna opereta sa stavovima: Bolno, Hladno, Umereno dosadno. Tradicionalna kolektivna egocentri_na paranoja. Kao mali, mislio sam, zahvaljuju_i _koli, naravno, da je Drugi svetski rat po_eo 6. aprila 1941. godine, kad je bombardovan Beograd. Oduvek su nas u_ili da je ovo _vori_te svih svetskih puteva, da smo geopoliti_ki i kulturno izuzetno bitni (da ne govorim o onim vilju_kama na srpskom dvoru)... Otud i pomisao da neko mo_e da se zaveri protiv srpskog, hrvatskog, muslimanskog ili albanskog naroda. Ne znamo svoju istoriju. San: Pratim je do ku_e. Ona, visoka, prelazi ulicu bez gledanja na desno i levo, skaku_e dok hoda. Onda dugo stojimo pred ulazom u njenu zgradu, ona govori, uvek ne_to va_no, zna_ajno, ja razmi_ljam kako da se propnem i da je poljubim. Ipak, ne znam ko je ona. Njen lik mi je potpuno nepoznat. Ne pi_em. Razmi_ljam o Nekome _to sedi u ba_ti Tri _e_ira i ma_ta o Parizu. Andri_ev izve_taj iz Berlina privrednom odeljenju Ministarstva spoljnih dela Kralj. Jugoslavije od 23. januara 1940. o nacionalsocijalisti_kom finansiranju rata: - gra_anskom _tednjom; - porezima. Bacam kutiju cigareta, _uvam dve poslednje, pakujem ih u foliju i stavljam u gornji d_ep sakoa. Kao moj pokojni deda, dok je bio pu_a_. Po povratku iz emigracije napisao sam tekst o bezrazlo_nom strahu od muslimanske dr_ave u srcu Evrope, u smislu i stilu Sartrovog Jevrejskog pitanja, potom jednu kratku tv igru o bra_nom paru _to se penje u posetu prijateljima stepeni_tem neke visoke zgrade i sva_a se, nikako ne sti_u_i gore. Boga pitaj gde sam izgubio i taj esej i tu dramu. Ko zna za_to je to dobro. Potpuno sam svestan da Nema_ka nije jedini krivac za Drugi svetski rat. Pa _ta? Da li je ikad iko pomenuo sve ostale razloge i okolnosti? Dobra knjiga o ovom ratu morala bi da bude kombinacija HBM- a i Do_ivljaja dobrog vojnika _vejka. Ne Hemingvej, ne daj Bo_e. Po_ela podela besplatnih u_ina _acima osnovnih _kola. Ne_u da se me_am. Ne _elim da u_em u istoriju kao Dantes: ubio Pu_kina. Iz _kole: kad je do_la s puta, u toaletu, dok smo pu_ili kri_om od profesora, dala mi je poklon: ljubi_asti bed_ na kojem je malim slovima pisalo I hate school. Lazar. Sofija. - Nisi ti tak' star. Samo deset godina vi_e od mene. A to je ni_'. Zna_ tko je star? Na_ glavni urednik. Pogledaj ga dobro: trudi se, prokleto se trudi da se to ne vidi... zato se i vu_e s onom curicom... izme_u njih je trideset pet godina razlike, izme_u tebe i mene samo deset. To nije ni_'. To_no mo_e_, promatranjem njegovog lica zamisliti jednu mlohavu, pjegavu, bubulji_avu stra_njicu kak' centrira wc _koljku. Stari prdavac. E, da: javila mi se danas tajnica redakcije. Pita ho_u li danas dolaziti u studio i kak' si ti, uzgred. Pa onda No, a _to je bilo s Lazarom? Jeli se dogodilo? Veli da si joj ti rekao da ni_' ne zna_, da _u joj ja ve_ sve ispri_ati. Lopove! Da, i rekoh: Da, dogodilo se. Ali i mnogo vi_e od toga. I kaj misli_ da mi je na to odgovorila? Pa on je lav, ti si vaga, to je dobra kombinacija. Glupa guska. Lav i vaga, mo_e_ si misliti. Rekla mi je da zna kak' se osje_am i da te pozna mnogo bolje od mene. Samo to mi je kazala. _uj, da nisi ti tu ne_to... nekad... ranije...? Uostalom, briga me. Da ne zaboravim: tajnica mi je rekla da _e_ ove godine mo_da u invalidsku mirovinu. Znam da ima_ samo trideset, ali ak' smatra_ da je to dobro i da _e ti bit' korisno da ode_ iz Beograda, podr_avam te. Nadam se da _e_ me onda primiti u Vr_ac, da zajedno u_ivamo blagodeti tih silnih novaca. Ne boj se, radila bih i ja nekaj. Bit _e. A ono cvije_e iza ku_e, o kojem smo telefonom razgovarali, mo_emo lijepo prebaciti na terasu, u lonce, a tam' posaditi mrkve, raj_ice, luk, _e_njak, krumpir... Samo ak' me prima_. Iskreno, ipak mislim da jo_ uvijek nisi za mirovinu. No, to je tvoj izbor. Po_tiva_u ga. Zna_ kaj, a da te ja prestanem gnjaviti? Kaj veli_ na to? On je posmatra. Ne govori ni_ta, jer je i ne slu_a. Zaista ima ne_eg u njenim o_ima, _to ga nepodno_ljivo podse_a na ne_to _to je zaboravio. (Znao sam ali nisam obra_ao pa_nju na to da pod tvojim prozorom prolazi voz polagano teretni _uje se no_u kao pre nekoliko godina u iznajmljenoj sobi u nekom gradu preko okeana kad sam gladan brojao no_ne vozove sedmi je zna_io da _e jutro uskoro do_i da _e mrzovoljna gospo_a poslu_iti doru_ak eh kako su stvari danas druga_ije di_e_ duboko okrenuta le_ima da li uvek okre_e_ le_a svom ljubavniku posmatram sebe kako se bojim da te dodirnem ovaj put jutro _e sigurno do_i Ali te_ko je doru_kovati) Sanatorium Odmah su me stavili na dijetu, prepisali mi lekove i naredili _etnje. Pa _etam. Svakog jutra utapam se u polaganu struju bolesnika i penzionera _to, pri_aju_i o svojim tegobama, klizi uz obalu od Igala do Novog. Poneki idu _ak do Bijele. Ja se zaustavljam u Novome, doru_kujem pristojno da bih s osmehom na licu kasnije mogao da izdr_im ono _to u Institutu zovu obrokom za sr_ane bolesnike. Osim uniformi raznih vojski, vojnih i policijskih vozila po ulicama i neke potmule psihoze, od koje su svi oboleli, ne prime_uje se da ne_to nije u redu. Ljudi _ive, kao i bilo gde. Mladi se ljube po ulicama, sede u kafi_ima uz more, roditelji _etaju decu, glumci igraju predstave u pozori_tu... Predve_e, s one strane zaliva, tutnji. _uju se topovi, ali to sve kao da je negde daleko, negde u literaturi, ne desetak kilometara od mojih prozora. _itam Pavla. Poslanice. Tu_na pisma tu_nog _oveka. _oveka, iz _ijeg svakog retka promi_e strah da njegova politi_ka vizija ne_e uspeti. Politi_ka, ne religijska, naravno. Posle, ne znam za_to, setim se svoje pete godine, letovanja na moru, kad sam, da se napravim va_an, sko_io u vodu sa skakaonice, iako nisam znao da plivam. Pa me pola pla_e vadilo napolje. Sofija Hi, L! Ponedjeljak jutro. Sprema se ki_a. _uju se ptice, odnekud. Blagi vjetar. Tek si ju_er oti_ao, a izgleda tak' davno. Nevjerojatno, ali moja penkala je kak' izgleda trajno naparfimirana. Non stop zra_i taj miris iz nepoznatog pravca i tek sam sad otkrila da je to upravo ovo moje neugledno kinesko ki_ pero (koje se tebi nimalo nije svidjelo) a moje omiljeno (zbog lako_e pisanja) uporni oda_ilja_ mirisa na sve strane. Skriveni talent. Gledala sam sino_ tvoje fotografije iz Pariza i Brisela, s Josephine. Naravno, prepoznavala mjesta i zgrade koje sam posje_ivala kao dijete i tak', malo se rastu_ila. A da emigriramo ipak u neku zemlju gdje bi bili manje stranci? Uostalom, za kaj se ti i ja ipak ne bi lijepo smjestili u Londonu? Ti si tam' u_io _kolu, ne? Na tv nekakva sve_ana akademija (uskliknimo, uskliknimo, pojte mu, pojte, popovski horovi, obili_i, kolibri_i, glumci, _itav resital, izvijanje obrva, mr_tenja, ceranja, pogledi u maglovite beskraje ohohohohotad_bine sobestranedrine, bekeljenja itd.). Kaj li se zbilo s onim lijepim _kolskim programom na televiziji prije podne? Eh, dragi Tito, oni su svi skup ponoreli... Ionako moram na posao. Cijele no_i sanjam da se pakujem da do_em do tebe, ali da je problem u nekim ormarima koji nikako da se otvore i neke grede stoje poredane okolo bez veze i smetaju, ne znam ba_ kak' i ja nekaj pakiram, i dosta mi je tog, ho_u kod tebe, ali ne mogu dok se ne spakiram. Onda sam se Gospodinu hvala, probudila, pila malo vode, pa opet sanjala kak' tr_im nekim mra_nim ulicama. Zagreb, mislim. Rez. (Tvoj izraz.) _ekam vlak, ali nikog da mi ka_e gdje to trebam i_i, nikog ne poznam. Rez. Sre_em tebe u sivom odijelu od tweeda, ti samo _uti_ i gleda_ me i nisam sigurna da me prepoznaje_, onda ja nekaj vi_em, jer je okolo buka, i nanovo se probudim. I u krevetu prona_em pod le_ima tvoju knjigu koju sam sino_ poku_avala _itati, sa tvojom bijelom, paperjastom _istilicom za lulu zataknutom na mjestu gdje sam stala i tak se raznije_im da sam sad nasmije_ena cijeli dan. Samo mi je _ao _to nisi bio tu da te cokim za dobro jutro. Ne volim sebe zbog onog caberneta iz tvog podruma, dan pred tvoj polazak. Jest' me naglo opustilo, ali pona_ala sam se i osje_ala bezvezno, stalno sam se borila protiv tog glupog alkohola, puno bih vi_e voljela da nisam ni pila. Izvini. Tvoja Sofija Radio - Je, kak bi vam objasnil, kaj je zapravo infarkt, das ist eine Art Anschoppung, razmete, to je nekak kakti kroni_na upala, to su kak nusprodukti jednog zapaljenja, kajne, zapravo samo posljedica najobi_nije upale, a na_ organizam, taj je furtifurt eksponiran influencama, a tu su jo_ i, kagbirekli, ospice, pak _arlah, pak hunjavice i angine, kajne, celi jen mali _pital, eine ganze Serie ansteckender Infektonskrankheiten, i onda, prosim lepo, tu dojde jo_ eine Art ablagerung von Salzen, und dann kommt es zur Infiltration duch Verstopfung kleinster Endarterien der Organe, kajne, tam u tim arterijicama kakti v nitima ili pak _ilicama te_eju, kagbirekli, bol_e plivaju, prosim fortgesplte Venenthromben, i tak dojde do krvne ekstravazacije ili pak, jo_ bol_e, do zavuzlavanja _ilicah zu einem Blutknotem, infarctus haemorrhagicus, tak, prosim, a to je ba_ klasi_an slu_aj... Sanatorium Slike: Opra_tanje na ku_nim vratima: svi govore u glas. Jato vrabaca tridesetak njih prekriju dvori_te. Slavuj na _empresu, kljuca. Uve_e _ekam zvezde. Uz mirise, zvukove, opipe: te_ina skoro zrele kru_ke _to visi s grane; blaga bra_njavost lista i hrapavo stablo, dok noge ose_aju zemlju i travu pod sobom. A onda ra_unam koliko je kojoj svetlosti bilo potrebno vremena da stigne do Zemlje, do ove ve_eri, do mog pogleda. Volujski rogovi, zabodeni u zid koko_injca. _uvaju blago. Ovako je verovatno izgledala ova zemlja i u neolitu. Ki_a i ljudski rad. Stojim, dugo, na ki_i, posmatram. (Sokrat, u bici kod Potideje...) These matches are designed especially for damp climates but they will not light when wet, or after long exposure (several weeks) to very damp air. (Maslinasto zelena kutija _ibica koju sam kupio na pijaci u Herceg Novom.) Mnogi pisci vr_ili su samoubistvo kad su prestali da pi_u. Izgleda da jo_ nisam stigao do stadijuma kad pisanje postaje kao disanje, voda, hrana (i vino, i vino)... Dakle, jo_ uvek nisam samoubica. Priznajem, lep_e je kad se pi_e. Nedostaje mi taj brzi rad mozga. Nizanje re_i. Zadovoljstvo zbog lepe re_enice. Iznena_enja sopstvenim tekstom. Opet, vi_e mi nedostaje Sofija. Mnogo vi_e. Uz nju... Kokaj se narode natpis na kiosku za kokice na promenadi. U izlogu knji_are u Igalu posmatram globus. Se_am se kako sam, kao mali, gledaju_i televizijski Dnevnik, od Zaliva i Tihog okeana mislio da je _ovek s podignutom rukom.... Sofija Odu_evljena sam knjigama koje si mi dao. Pro_itala sam sva tri manifesta i mati_ev Andre Breton iskosa. _ak sam smislila i jednu nadrealisti_ku pri_u. _to se Homo fabera ti_e, jedna cura s fakulteta (ne zna_ je, Sarajka) ka_e mi da ga ne voli. Ka_e, previ_e joj je racionalan. Kad vidi stijenu, on ka_e: mineral, ni_' vi_e. A sad, sjede_i u parku, gledam gore, u drvo, ka_em sebi: grana. Ne dajem joj druge oblike, skriveni smisao, ali to ne zna_i da ne vidim da je ta grana lijepa, nezamjenljiva. Sude_i samo prema rije_ima koje ljudi ka_u ili napi_u, lako se donese sasvim pogre_an sud. O svemu. A onaj veliki i va_an dio koji je istovremeno s rije_ima ostao u njima, nikad ne saznamo. Ne znam. Na mene je Homo faber ostavio dojam savr_enog _ovjeka. Ne _ovjeka bez mana, mislim da to nije savr_enstvo, ve_ _ovjeka s pravom mjerom vrlina i mana. Ili sam ga ja tuma_ila onako kak' mi je odgovaralo. Lijepa knjiga. I tu_na. Jedan psi_ mi se pridru_io, obo_ava imitirati sve _to radim. Ja na klupu on na klupu. Guram ga, pri_am mu: idi, igraj se, nju_kaj, pi_ki, kakaj, na_i si kakvog cucka, na_i kakvu kost, juri ptice... Ali, ne da se on zbuniti. Za kaj bi se on _etao i zamarao, a ja sjedila i sun_ala se? Za kaj ja ne idem juriti ptice? O.K., pobjedio je. Po_to imam samo jednu penkalu pa ti nismo mogli pisati pismo skupa, iako smo se po_teno otimali oko pisa_eg pribora, zaklju_io je da _e biti najbolje izbalaviti hartiju i potpisati se blatnjavom _apom. Po_la sam u _etnju, on za mnom. Sve do doma. I sad je, vjerojatno, ispred ulaza. Eto, imamo psa. Ku_imo se, polako. Kad se vrati_, mo_emo i macu izabrati. Pij lijekove, slu_aj lije_nike i ne pipaj medicinske sestre! Razumio? Voli te tvoja Sofija Sanatorium Sedam krava, jedno magare, dve sapete kobile. Svi s klepetu_ama oko vrata. Da_di. De_uje. Ki_i. Po_inje ki_a. Haiku ki_a. Cele no_i polako je rominjalo. Uz _a_u kuvanog vina s karanfili_em, na jutarnjem suncu, sedim slu_aju_i pesmu ptica i morske talase. ne paperjasto / ne ne_no / ba_ _vrsto / uz ogledalo / nanosi _minku na lice / bez ode_e na sebi / samo s cipelama na _tiklu / i logi_no / bez i jednog pogleda unatrag / _ta _elite pogre_na soba / izvinite Uve_e, u dvori_tu, vatra, zapretena sve_im li__em i vla_nim gran_icama. Grozdovi drenjina. Odjednom, u svetlosti farova vidimo lisicu s dugim, rundavim repom kako pretr_ava put nose_i belu koko_ku u zubima. Na ivici druma je ispu_ta. Vrati_e se po nju, _im mi zamaknemo za krivinu - ka_e moj suvoza_. Potom kafana Port Said. _etvrtasta pe_ u sredini prostorije, kockasti stolnjaci, rogovi na zidovima, punjene _ivotinje petao, patka, dva srnda_a, vidra, ameri_ki rakun dve uramljene plakete srebrni lova_ki orden. Ve_era savr_ena. Na putu natrag spavam, u automobilu, s pisa_om ma_inom pod glavom. NATO bombarduje srpske polo_aje oko Otoka u Bosni. Jutarnja _etnja po promenadi. Ma_ke, kao na Kor_uli, veoma lepe. Jedan galeb na steni. (Ovo ipak nije Njujork, ovo je Igalo.) Dve devojke _iste _etali_te, dugim metlama, prolaznici prilaze jo_ zatvorenom kiosku, ostavljaju novac i uzimaju Pobjedu iz razvezanog paketa novina, mladi_ stavlja jastuke na pletene stolice kafea (''kave jo_ nema, ma_ina nije zagrijana''), dva ribara se vra_aju s pu_ine... Sofija Evo, upravo tro_im jo_ jedan ponedjeljak, tisu_u _etrdeset i neki u _ivotu, ne_u da znam ba_ to_no. Dovoljno je i ovak' za orijentaciju. Puno oblaka nad kolodvorom. Sivih. Vrlo va_no, slu_am jednu od kazeta koju si snimio za mene. Tak' me odmara, smiruje. Kad zatvorim o_i, ima puno sunca, _ini mi se da sam jako mala i pospana, da sam uvijena u onu pjenasto mekanu deku za bebe, da sam sigurna, mogu mirno sanjati, sporo disati, neznatno se osmjehivati u snu kao bezbri_na klinka. Odavno nisam bila ovak' opu_tena. Svi mi_i_i, svi zglobovi... osje_am nadmo_ Zemljine te_e u svakoj ko__ici. Ponekad je tak' prijatno osjetiti tu gravitaciju, zna_ da bar Zemlja nije ravnodu_na prema tebi. Voljela bih ovak' _ivjeti. Mirno, tiho. Mrzim dane s puno sadr_aja, nisu u mom stilu, hm. (Moje hm ne zna_i isto _to i tvoje hm.) Izgleda da imam previ_e vremena, kad mogu tak' do mile volje razmi_ljati o glupostima. Ende. Voli te Sofija. I vrati se. _im prije. Zdrav, molim te. Sofija Sanatorium Na obroncima Orjena iznad Igala planinsko odmarali_te. Nekad najlep_e mesto za odmor, danas je puno stranih posmatra_a. Posmatraju granicu, trome_u s Hrvatskom i Republikom Srpskom, paze da Srbija i Crna Gora ne _alju oru_je i ratni materijal hercegova_kim Srbima. Nisam ni znao, bogati, da je tu granica. Otkrivam da u magacinu restorana Levanger u Igalu jo_ uvek _uvaju nekoliko desetina boca dalmatinskog vina, i dva tri kutjeva_ka Klikuna. Pokazuju mi _efa policije, koji _uva granicu na Prevlaci. Mlad, natprose_no visok, simpati_an. Perspektivan, ka_u ro_ak predsednika vlade. Upoznajemo se. U toku razgovora uz smeh govori: Crnogorcu mo_e_ da otme_ _enu, ali nemoj ljubavnicu. Mo_e_ se ope_i. Ali ja takvih problema nemam, jer iza mene stoji dr_avna represija. Ako po_ne da se buni, naredim da ga ve_u i odvedu u podrum_e... Pa da vidi_. Posle _e sam da mi je _alje, bar jednom nedeljno. Sofija Vani, najzad, sipi nekakva kao-zimska-ki_a. Le_im po_teno okupana. _elim spavati dugo, duboko. Slu_am sasvim tih i miran klavir tvog D_oa D_eksona. Mislim, kak' je tebi u Igalu. Voljela bih da si u Beogradu. Voljela bih da sam u tvojoj radnoj sobi na Dor_olu, sje_am se kak' vrijeme tam' stoji dok opu_teno _utimo u udobnim starim naslonja_ama uz toplu, ukro_enu vatricu, ti_inu i mir. Prosto osje_am miris tvoje lule, _aja, ukus karamela... Palim svjetlo, samo da bih ti rekla: du_o, pojma nema_ koliko te volim. Pusa. Laku no_. mo_da _u mo_da _u jednom mo_da _u jednom le_i s tvojom ko_uljom u svoju sobu i bit _e mi lijepo kao u grobu _ekam da do_e_. Bit _e to stra_no neobi_an osje_aj znati da si tu, pokraj mene... Ali, _to se mo_e, morat _u se i s time pomiriti. Sofija Terra incognita Na povratku u Beograd u pokvarenom autobusu. Sedimo u drumskoj kr_mi, ve_ od pet izjutra, svi s fi_okom rakije pred sobom. Poneko i s kafom. Potom, klipni avion, onaj s propelerima. Na elisi nalepnica: Hamilton Standard ATR 72. Zaspim u avionu, i sanjam: Sofija, gola, svira violon_elo na krovu neke ku_e. Iz polule_e_eg stava gledam kroz malo razmaknute zavese na krov susedne zgrade (dimnjaci s petlovima, televizijske antene), ulicu. Pada sneg, ljudi idu sredinom kolovoza, s ki_obranima. Nema struje. Pahulje velike, kao krpice gaze... U Klubu Radija, dok jedem, okrenut le_ima ljudima sa kojima radim, _itam knjigu, i izuzetno se zabavljam _injenicom da me uop_te ne zanima o _emu moje kolege razgovaraju. _ujem njihove glasove, ali ne razaznajem re_i. Kroz glavu mi prolazi samo: This is not sport, sir. / This is not good weather. / This is not blue and green. / This is home. / Travel anywere in a year, five years, and you'll end up here. (Kad iza_e iz Jazzbine, polako kora_aju_i uz stepenice, dru_tvo za stolom po_ne da komentari_e. Milena ka_e: Zar vam se ne _ini da izgleda bolje otkako je bio u Igalu?, na _ta Tajtjana, neupu_ena, odgovori: Za_to, pa on sjajno izgleda za svoje godine! Tu se Gospar uvredi njih dvojica su vr_njaci i pita: A _ta misli_, koliko godina ima Lazar? - na _ta ona naga_a, _etrdeset pet, pedeset. Kad Gospar ka_e trideset, svi dugo _ute. Kasnije, sipaju_i sebi novu _a_u vina, s nekom rezignacijom u glasu Gospar ka_e: To _to on ima, samo ilova_a le_i.) Harmonika_ u crkvenom i mrtvenom odelu u Knez Mihailovoj ulici svira Budi se istok i zapad i slovena_ke polke. Dobija najvi_e novca od prolaznika. i ptice i oblaci narand_asto crveno plavi i reka _to te_e i deca _to se igraju u parku pet spratova ispod i ti nervozna zbog nekih tamo gluposti a evo vidi ima jedan prozor _to tako lepo baca poslednje zrake sunca ima li i_ta toliko va_no _etnja pored groblja. Vetar. Iz dvori_ta pas. _ena u_i bebu da kora_a. Jutra: Kor_ula: strme, uske uli_ice, izgla_ane skaline, trg sa stubom srama, crkve _to zvone svaka u razli_ito vreme nijedna ta_no grede koje vire s fasada (ostaci balkona, koji su u XVIII veku odlukom gradskih vlasti zabranjeni zbog nemorala i svi poru_eni). Jutarnja ti_ina, francuska kafa i Slobodna uz neku ma_ku _to mi se mazi oko nogu u Gradskoj kavani, slane srdele u maslinovom ulju, crni hleb i lumbardski Grk za doru_ak... Vr_ac: ptice na jablanu, detli_, i neka mala, sivkasta, _to lepo peva: _empres pred ulazom u ku_u. Ne_no, _u_kasto braonkasto svetlo u Plavoj sobi izjutra, uz kafu s cimetom, New Yorker iz 1960 i neke godine, klasi_na muzika s radija kojem jo_ uvek rade samo srednji talasi... Zagreb: Kavkaz, za stolom uz prozor, s pogledom na kazali_te. _lag u malim turskim fild_anima. Potom _etnja do Trga Republike, Kamenitih vrata, Gornjim gradom, novine uz fine i _u_tanje drve_a na Gri_u. U Njujorku, prozor, automobili duboko dole ljudi idu na posao, pu_im i poku_avam da nazrem nebo od zgrada koje ga zaklanjaju. Ulazi momak da promeni posudu za led, da doda novi... Dok peru ulicu, pekara na Bajlonijevoj, sad sru_ena. Tri kifle, miris puckavog sve_eg hleba i doma_eg kiselog mleka. Potom, pe_ke, lagano, uz Skadarliju, do Radio Beograda. Penzija, koje nikad ne_e biti. (Rip Van Vinkl: bio jedan, zaspao u _umi, i probudio se za dvadeset godina.) U dana_njoj Politici tri fotografije s naslovom Anatomija jednog samoubistva. Na prvoj, _ena preska_e ogradu terase na tre_em spratu, na drugoj slici visi s ivice terase, tre_a fotografija prikazuje njeno, ve_ mrtvo telo na plo_niku. U izmaglici: dve devoj_ice hodaju parkom, jedna komanduje: Leva! Desna! Leva! Grad osetno smrdljiviji od jutros. Po_eo je period _a_i, prljav_tine, smrada, zime. A tri ve_eri ranije, samo tri ve_eri ranije, nepojamno lepa, topla, meka jesen. Ne zima. Proust. Sav sam bio u mladosti. Tek sad, s trideset godina, shvatam neke stvari. Shvatam koliko je va_an miris pekare u koju me je majka slala svakog jutra, tamo negde krajem _ezdesetih, koliko je zna_ajna _u_kasto braonkasta svetlost s drvenih bandera, opalo li__e po dor_olskim ulicama... propos muza: za_to nadahnu_e uvek dolazi na brdima? Parnas, Sinaj, Pijemont, Zaratustrina pe_ina na planini... Dakle, da ponovimo: otkud nama u Banatu taj Weltschmertz? San: Ljudi koje poznajem, pesnik kojeg volim, s Unisovom pisa_om ma_inom, narand_astom, pred sobom; dva tri muzi_ara; jedan slikar, hoda po ki_nom Sarajevu; nekoliko ljudi _ijih se lica se_am sa _elezni_ke stanice, dok su me pijano pratili s knji_evnih susreta, mahali, plakali, smejali se, obe_avali da _e do_i... ljudi s pijace, Ba_-_ar_ije... Da je Beograd potpuno uni_ten da ga vi_e uop_te nema, da li bih ga sanjao? Pitam se. Kad razmislim, moram re_i da mi je vaspitanje u mnogom pogledu nanelo velike _tete. Nekad stvari dobro funkcioni_u. Kao: brodovi prolaze rekom, galebovi lete iznad, na remorkeru Kalemegdan tri brodara sede za stolom, igraju domine... Lazar. Sofija. Telefon: - Majka odlazi na put. Na pet dana, u Hrvatsku, po neka dokumenta. Ho_e_ li do_i? Voljela bih da provedemo to vrijeme u mom stanu. - Ho_u. Kad? - Danas. No, ne znam jo_ uvijek u koliko sati. Zvat _u te u studio. - Dobro. Ako nisam tu, ostavi poruku, molim te. - A kaj bum rekla toncu? Ka_ite mu da mo_e do_i da me tuca od pet popodne? Terra incognita Jedan tugaljiv radni dan. Zbog Nat King Cole Quarteta iz 1949, koji mi je nekad toliko zna_io... U desetoj godini ubedio sam sebe da su mi jedan _kotski karirani _al i d_epno, stratfordsko izdanje _ekspirovih Soneta amajlija. Svuda sam ih nosio sa sobom. I pomagalo je, _to je naj_udnije. _al sam izgubio u vr_a_kom parku, pa su i Soneti polako izgubili svoj magijski zna_aj. Nekoliko godina docnije, do_epao ih se Mali_a, pas moje najbolje prijateljice, i potpuno ih uni_tio. Na isti na_in, polumagijski, svake jeseni skupljam opalo divlje kestenje. Prvi kesten ove jeseni. Neke, osobito lepe, dugo dr_im po d_epovima. A neke poklanjam prijateljima. Lazar. Sofija. (Petra.) Spremaju se da legnu, on, obu_en, zuri u uklju_en televizor, _eka, dok se ona bavi po kupatilu, razmi_lja o sekvenci koju treba da snimi sutradan. Ona prilazi, mokre kose, umotana u pe_kir, obgrli ga s le_a: Daj mi pusu, ho_e_? *** Pisak prvog jutarnjeg voza kroz prozor zati_e ga budnog u krevetu, dok ona spava, poluotvorenih usana, le_e_i preko njegove leve ruke koju on od ju_e ponovo ne ose_a. *** Ubacivanje klju_a u bravu trgne ga, ali sad je kasno skakati, obla_iti se. Dok ona i dalje mirno spava, njena majka ulazi u spava_u sobu, zastaje iznena_eno videv_i ih u krevetu. On neko vreme _uti, onda polako izvu_e svoju sad ve_ pulsiraju_u ruku ispod tela njene _erke, uspravi se i ka_e: Dobro jutro, Petra. Terra incognita Jednog prole_a laste su svile gnezdo nad prozorom moje sobe. Majka je zvala hauzmajstora. _ovek stoji na simsu, _pahtlom odlepljuje ne_iju ku_u sa zida, ja gledam, razmi_ljam da li u gnezdu ve_ ima jaja, ili malih pti_ica. Prvi razred: prepoznao me je jedan klinac iz parka. Mali, najmanji de_ak u razredu, s krupnim crnim o_ima. Devoj_ice su me vodile da me pokazuju po susednim odeljenjima. Po_etak pu_enja: terasa na Dor_olu, poljana, zarasla u travu i _kalj, kasnije na tom mestu podignuta telefonska centrala. Ferdinand Bajer mi se smu_io. I Karl _erni mi se smu_io. Tri sata dnevno. Ipak, klavir je imao svoju funkciju: u njemu sam krio cigarete. Jednom sam zadremao na kanabetu, kod drugarice. U _utoj ko_ulji, pozajmljenoj od njenog oca. Se_am se kako je pri_ao i tiho rekao: Vidi, vidi gde je zavr_ila moja ko_ulja. Jebiga, bolje mu stoji nego meni. A ja sam se pravio da i dalje spavam. Za sve novce kupio sam klikera. Puna _aka klikera. Dugo smo brojali i novac i _pekule, nosio sam ih ku_i u maloj providnoj kesici... I sve ih, vremenom, pogubio. A nikad nisam nau_io da igram. Fudbal: na stranu _to je to igra koja me apsolutno ne zanima. Ipak, u _koli me nikad, _ak ni na _asovima fiskulture, nisu zvali da se pridru_im timu. Po_etak pi_a: prolaz iza dragstora u Nu_i_evoj, danas _umi_evo soka_e. Prostori izme_u zgrada, ostaci ru_evina seoskih ku_a na _ijim temeljima je kasnije podignuto novo, socrealisti_ko naselje. Ona je stanovala na tre_em spratu nove zgrade. Nosio sam gitaru, predve_e, da nezainteresovano sviruckam pod njenim prozorom. Serenada. Onda je stanar iz prizemlja jedne letnje ve_eri otvorio svoj prozor i pru_io mi, bez re_i, komad lubenice. Nikad joj vi_e nisam svirao. Autobus broj 13, sad je to valjda 31. Konjarnik Studentski trg. Kad su uveli automate za poni_tavanje voznih karata u autobusu, napravili smo nalepnice koje smo ka_ili na njih: ubacuj samo sitan novac. Tad nam je to delovalo izuzetno duhovito. - devojka koja me je u_ila francuski, engleski, gr_ki, klavir kupala me kad roditelji nisu bili tu, stavljala u krevet, svoj, kad je grmelo; - nekoliko devoj_ica koje sam posmatrao, bez _elje da im pri_em, samo sa nekom _udnom prazninom u trbuhu; - jedna koja mi je sama rekla da joj se dopadam, _to je mene tako upla_ilo da sam je slagao da, na_alost, volim mu_karce; - onda, na _kolskoj ekskurziji, devojka s ukusom na jagode, zaboravio sam joj ime; - slede_e dve tri su u nekakvoj magli (ne se_am ih se najbolje, ni sam ne znam za_to); - prijateljica, starija, kojoj sam popunjavao vreme - nikad je nisam ni poljubio, ionako je bila vi_a od mene za glavu; - pa Grkinja, koja je volela da je gledam; - jedna crnka, s kojom sam, dr_e_i se za ruke, _etao pored reke celo leto; - sestra mog poznanika, koja je tvrdila da voli samo grube mu_karce i da ne zna za_to je sa mnom, jer uop_te nisam njen tip; - devojka koja je palila cigaretu na cigaretu i dok vodimo ljubav, ponekad mi _ak tresla pepeo na le_a; - nekoliko _ena koje su imale zvani_ne veze, a vi_ale se sa mnom kad ih pozovem; - recimo, ljubavnica mog najboljeg prijatelja, koja je, posle sastanaka s njim, kri_om dolazila u moj stan; - ili mlada, crvenokosa politi_ka aktivistkinja, koja je pisala topla pisma; - ili najbolja prijateljica moje devojke, koja je volela da se mazi kao ma_e i da _uti; - tri _etiri samosvesne, koje su mi otvoreno kazale da im je potrebna samo defloracija, a ja sam ba_ pogodan za tako ne_to, jer iza mene ne ostaju nikakve emocije; - visoka, vitka devojka koja je, le_e_i uko_eno, kroz neki grleni uzdah govorila bo_e, bo_e, _ta ja tebi dopu_tam da mi radi_; - d_ez peva_ica, koja je plakala po _itave no_i od sre_e, kako je govorila ja ipak mislim da je bila samo histeri_na od preterane upotrebe narkotika; - jo_ jedna, poblesavila od tableta, ha_i_a i alkohola ona se samo osmehivala; - dve sestre, kojima nije smetalo da me, u isto vreme, ravnopravno dele; - crna Amerikanka iz _enskog koled_a preko puta; - majka mog fakultetskog i klupskog kolege, koja je prerano ostala bez mu_a; - _ena poru_nika koji je komandovao mojom baterijom u vojsci, kojem sam bio slu_beni kurir; - Petra; - jedna slu_ateljka radija, kojoj se dopao moj glas, no, ona me je brzo ostavila; - koleginica s posla, kod koje sam odlazio u Tonski arhiv; - devojke koje sam upoznavao po Aziji i Bliskom istoku, dok sam radio kao dopisnik Radija; - studentkinja francuskog jezika (pour cultiver votre difference), koja je divno kuvala; - zaljubljenice u literaturu, nakon knji_evnih ve_eri, po provinciji, katkad i u Beogradu; - godine i godine (tako mi sad izgleda) u vezi koja je neobi_no li_ila na brak, ako ni po _emu drugom, ono po navici zbog koje smo bili zajedno i potpunom pomanjkanju ljubavi; - dugotrajni, besmisleni period promiskuiteta, kad je ta veza bila gotova; - _ozefin, u Parizu, dok se nije udala i odselila u Belgiju; - mlada lekarka, posle prvog sr_anog udara, ali to je bilo nekako _ivotinjski, bez trunke ose_anja, ne bih voleo da se zaista toga se_am, iako je trajalo skoro godinu dana; - _itav niz slu_ajnih susreta, na putovanjima: putnice s fotoaparatima i bedekerima, sobarice, konobarice, jedna policajka, saobra_ajna, _to me je zaustavila zbog prebrze vo_nje, devojke s kojima sam radio po kuhinjama u Nema_koj, Austriji, onda ponovo _ozefin, na kratko; - N. - Sofija. danas / kad poku_avam da se prisetim / gde sam sve bio / koja sam sve mesta / u _ivotu / video / kakve sam crvenoplave zalaske sunca / posmatrao / u kojim sam se morima / kupao / kojim _umama / hodio / ne mogu glupo / ali ni_eg se ne se_am / _teta / bilo je tu puno lepog verovatno ipak pamtim (degutantno, no _ta _u) / skoro svih mesta / i svih prilika / kad sam povra_ao / u automobilu / _to je vozio serpentinama oko konjica / jo_ pre ovog najnovijeg / rata / preko svoje usnule sestre / ona je bila besna / a meni / iako mi je bilo lo_e / meni je ipak bilo zabavno / jer uvek je ona bila ta koja je meni sme_tala zvr_ke / u bolnici / kad su mi vadili krajnike / pa je i medicinska sestra / neka mlada / (mislim) / i lepa / (volim da mislim) / sedela na ivici mog kreveta / plakala / jer je detetu / meni / tako stra_no lo_e / pa neka ekskurzija / kad sam se trezan / pravio da povra_am / u veceu bungalova / jer svi povra_aju / to mu valjda do_e neki znak zrelosti / buffet brioni / u ulici ive lole ribara / ta_no preko puta kr_me boka / sad sru_ene / _u_avac / eh da / u toaletu finog francuskog restorana / negde u aziji / u vojsci / kad smo opet kolektivno povra_ali / jako sunce / i lo_ ru_ak / a kuvara nigde / da ga priupita_ / u svom krevetu kad sam / no to nije ni va_no / osvestilo me je / pa sam prestao / kad me je neki momak / onako / reda radi / lupio u stmak / nasred ulice u po bela dana / ba_ bez razloga / a nisam ga ni poznavao / kad sam posle boce vina / oti_ao u podrum / gde je bilo puno ljudi / i muzika svirala glasno / pa na povratku / s kratkog slu_benog puta / po pantalonama kolege iz borbe / u autobusu punom novinara / e tad me ba_ nije bilo sramota / tad sam pokvario stomak eto ovo me je podsetilo / ne znam kako / na _ebe na kojem smo / prostrtom po podu / prvi put vodili ljubav / a koju godinu kasnije u njega zamotali psa / kad je uginuo / mrtav pas u na_em _ebetu / to mu do_e normalno eto i crvenoplavi zalasci sunca / sigurno ih je bilo ma sve su to / smrdljivi pikavci u pepeljari / ispijeni limunovi u _a_ama od sino_ / zgusnuti dim po sobama / dosada / (jutarnja kafa s malo mleka) Pad s konja, lom ruke. Jo_ uvek me zaboli, kad se menja vreme. Uskrs: Ajde da se tucamo! - _arenim jajima. Uzvik u _kolskom dvori_tu. Slatki_i sakriveni u bokorima cve_a zasa_enog oko ku_e. Jednom _okoladni zeka. Hteo sam da ga _uvam, pa mu se polomilo uvo. Pa sam ga pojeo. Jagnje_a _orbica kod pokojnog dede, na _uburi. Jutrenje u polupraznoj, hladnoj crkvi. Mogao sam da gledam kako mi iz usta izlazi para, pravim kolutove, kao s dimom cigarete. Ostrige: bio sam mali, bolestan, le_ao u krevetu, otac je _itao pri_u u kojoj neko govori o ostrigama. _ehov, verovatno. No, nije ni bitno. Uglavnom, taj neko je mislio da su ostrige nekakvo divno, toplo jelo... kasnije je shvatio da nisu, da se slu_e sirove... Majka me je, dok smo slu_ali pri_u, hranila hladnom palentom u mleku verovatno nisam mogao da gutam ni_ta drugo. Danas, naravno, znam _ta su ostrige. Ali opet, kad god ih neko pomene, moja prva asocijacija je mali, zamra_eni podrum u kojem svi _ute i jedu hladni ka_amak. I mala, kerami_ka vetrenja_a, _to svira Amsterdamske tulipane kad se navije klju_i_em, pozadi... Shvatio sam tek kad su mi pru_ili partijsku knji_icu. Uz aplauz. Dragi profesori, polaskan sam va_im poverenjem, ali ja ovu po_ast ne mogu da prihvatim. Vidite, ja ne poznajem ni Statut, ni ciljeve va_e stranke. Zato vas molim da... Pa sam dobio ukor razrednog stare_ine. Na grobu: slika li_i na Oskara Vajlda. Kad je kamion s betonom stigao, ve_ je po_ela ki_a. Voza_ ga je doterao do ulaza u ku_u i istresao meku masu. Brzo smo po_eli da lopatama i daskama ravnamo. Ki_a je padala sve ja_e. Bogoljub je iz _upe doneo najlon, pa smo ga, kao kakav _ator, rastegli preko vla_nog betona i nastavili da poravnavamo. San: Staljin pru_a otrovnu bombonu Maksimu Gorkom: S vi_njeva_om su... I to je, otprilike, sve. Lazar. Sofija. (Petra.) On ta_no zna gde na polici s knjigama u Plavoj sobi u Vr_cu stoji album s njihovim zajedni_kim fotografijama od pre deset godina. Se_a se: ona, lepa mlada _ena, dr_i za ruku mladi_a, gotovo de_aka, u _etnji Gornjim gradom do Palainovke. Dan ranije morala je da mu osobnom kartom dokazuje godine nije verovao da je udovica i da ima ve_ k_er od deset godina. Nekoliko no_i u Esplanadi, dok je bilo novaca. Kasnije je k_er s _kolom i_la na more, pa se preselio kod nje, u mali stan u Novom Zagrebu. Njegovih najlep_ih mesec dana u _ivotu, mislio je kasnije. Terra incognita Znam da je miris va_an. Miris poznatog tela je miris sigurnosti, svakodnevnog prijatnog ceremonijala, obreda udobnosti. Ali, sad ne ose_am ni_ta. Jutra: Te godine prole_e nikako nije stizalo. Njujork je bio hladan, pun susne_ice i nekog _udnog, bra_njavog mirisa na vanilin _e_er. Stigao sam avionom iz Afrike, samo u sakou, nose_i malu ru_nu torbu. Desi se, to, pokatkad, i iskusnijim putnicima... Pa sam jo_ na aerodromu kupio ovaj kaput, _e_ir i cipele. Kaput je jo_ uvek dobar, _e_ir bi mogao na _i__enje i fazoniranje, ali cipele su sasvim propale. Evo, vidi na _ta _onovi li_e. Tad nisam imao ni posla ni novaca, ali je bilo, nekako, lepo _iveti tu. Problem je _to ovde nema pri_e. Samo atmosfere tog grada, moje sobe na, ako se ne varam, _etrdesetom spratu, niskog opasnog prozora _to se otvara kao onaj u evropskim vozovima, malog kupatila, prostorije s ma_inom za led u hodniku, lifta s re_etkom iskovanom u stilu art deco, debelog, pra_njavog saga u predvorju, mesinganih kvaka... Na uglu Klinton ulice je Gourmet Deli restoran, _to oko sebe _iri mirise karija, kuvanih asparagusa, gnjecavog hleba i na brzinu smu_kanog holandeza. Autobusi staju direktno pred mojim ulazom, srebrni, dugi, s tamnim staklima i sjajnim reklamama sa strane. U njih ne ulazim. Nemam gde da odem. U Njujorku sam, priznajem sebi, zaista daleko od ku_e. Kakva je razlika oti_i jo_ koju milju dalje, autobusom? Ipak odlazim. Pe_ice. Rano izjutra budi me zvuk grada, hladno_a u sobi, i glad, verovatno, _etam do parka da posmatram ptice u jezercu, decu kako idu sa negovateljicama, policajce koji neprimetno osmatraju sumnjive prolaznike kao _to sam ja... To je sve dosadno i tu_no govorim sam sebi. Zbog toga nije bilo potrebno prelaziti okean. I tu sam u pravu. Trebalo je sedeti, duboko u evropskoj provinciji, u Beogradu, i _utati. Snimati drame, pisati lo_u poeziju. Danas ve_ znam: kako kakav Lord D_im, pobegao sam, sa svojom Patnom oko vrata u neku tamo d_unglu, tamo su me upucali i spalili. So, it served me well. Opet, nekako mi je jo_ uvek tu_no kad se setim onog divnog ose_aja opu_tenosti na splitskom Peristilu, uz dokazano najgore pivo na svetu O_ujsko, uz kolut tek kupljenog kozjeg sira u kesi na stolu, kartu u d_epu za trajekt do Kor_ule... Margerit je rekla jedne ve_eri: Nema tu razmi_ljanja i patnje. Ili pi_em, ili ne pi_em. Ako trenutno ne pi_em, pisa_u. Ako trenutno pi_em, kasnije _e do_i period kad ne_u pisati. Re_i, re_enice, _itavi sklopovi neizgovorenog, prolaze mi kroz glavu, ali ne zna_e ni_ta. Samo bol ima zna_enje. Lazar. Sofija. (Petra.) U kuhinji _ute. Petra me_a _aj ka_i_icom, nervozno. On, sad ve_ obu_en, gleda je i _eka. I ti si imala deset godina vi_e od mene kad smo mi bili zajedno - _eli da ka_e, jer to je istina. Ona je bila u svojim ranim tridesetim, on u dvadesetim. Sad je situacija obrnuta, ali nije to isto, Sofija je ipak njena _erka, do_avola. Sofija, potpuno gola, ulazi u kuhinju, uzima jednu od njegovih cigareta iz paketi_a na stolu, pali je. Pita ih _to su se tako smrkli. Nasmeje se i doda: Ovo mu, alzo, do_e kao nekakva vrst incesta na _ta joj majka tihim glasom ka_e da izvoli iza_i napolje i po_ne da pla_e. Kasnije, ve_ smirena, Petra gleda Lazara i ka_e: Lijepi, jako si mi ostario. Radio - Ti ne zna_ _to govori_! Molim te! Ako ne_e_ da se vlada_ pristojno, izvoli iza_i sam! Auf der Strasse will ich keine Szenen! - Svi vi skupa ste jedno bezobrazno dru_tvo! Ja sebi izmoljavam da me tu svaki _as vrije_ate! Ja sam ovdje nula, po kojoj svi vi pljujete kao u _puktrigl! Kojim pravom vi meni branite moje pravo? Kojim pravom vi mene ponizujete? Stvar je zapravo u tome, da ja zapravo mnogo vi_e mu_im sebe nego vas! U _emu ja vas mu_im? Vi mene silite da Auf der Strasse imam takta, a ja, iako tako pokatkad izgledam, nisam vi_e tako mlad, da bih imao jo_ vremena za taj va_ takozvani takt. Ako se pravo uzme, ja gledam na zelenom suknu svoj posljednji _eton, a nikalj brauninga je prili_no hladan, ja ga upravo osje_am kako me _esto zebe kroz d_epnu podstavu. I tko ima pravo da od mene u ovakvoj situaciji tra_i da imam jo_ neki naro_iti takt? - Ja sam pozvala ve_eras neke ljude k sebi, jer nisam ra_unala s vama! - Vi niste ra_unali sa mnom? A tko sam ja, da vi mo_ete ne ra_unati sa mnom? - Rekli ste da _ete se ustrijeliti u sedam sati! Mislila sam da _ete jedan put odr_ati tu svoju rije_! Sedam je sati minulo! Ja sam svoje goste pozvala poslije devet! - Sjajno. Hvala vam, oboma. Pauza pola sata, al' nemojte da vas jurim posle po celom spratu. Ispred re_ije _eka vas espreso. Okrenuo se ka snimatelju: - Slu_aj, ja idem da se nadi_em vazduha na terasi. Nije mi ba_ najbolje. Na kraj sekvence nalepi pucanj pi_tolja broj sedam. Bez ikakvog efekta, suvo. I premotaj na po_etak, da preslu_am, kad se vratim. Na to jo_ snimamo cezuru, pa odjavu. - Stvarno ste bledi, Lazare. - To je od svetla, nije mi ni_ta. Samo mi je malo muka, i nemam vazduha. As usual. - Ho_ete li da preslu_ate celu dramu? - Jesi li lud. Samo poslednju sekvencu. Nemam ni ja _ivaca da slu_am ovo sranje tri stotine puta. Sententia definitiva nemam ja ube_enja zna_i ni_ta sme_no uostalom la_em svi mi imamo predube_enja ipak autobus prolazi ispod mosta _to vodi k severu jedan crni mr_avi pas ispla_enog crvenog jezika (nema tu nikakve simbolike sirotom keru je vru_e) sunce to se be_e zove praskozorje odnekud miri_e crni duvan ose_am u grudima hleb i vino od sino_ ranije mi je veliki majstor dolazio u san pozivao da provedem dva tri dana u dru_tvu njegovih _ivotinja pasa ma_aka konja (fini su konji_i) jednog dana posadi_u drvo mislio sam u zavetrini zaliva_u ga okopavati ako treba i kad poraste veliko kupi_u klupicu za snatrenja pod kro_njom u letnje ve_eri a kod ku_e krevet tako prazan pust prosto evo slobodno mogu da stavim pored sebe _olju _aja knjigu nao_are i da jo_ ima puno mesta Lazar. Sofija. - Za kaj me zove_? - Hteo sam da te _ujem. - _uo si me. I? - Izvini. Nisam... - Ti nisi... Ne znam ve_ kaj. Lazar! Mo_e_ si misliti. Ne neki tam' pikavac, ve_ on... Lazar veliki, nanovo uskrsli... Hej, ti si prvi mu_karac koji me ostavlja zbog moje majke, a nju _ak ne_e_ ni jebati. Ne_e_. Razmisli! Ovo vi_e nije ni duhovito, ni zanimljivo, niti perverzno. - Izvini. - Mislila sam da si pravi. Da kad ka_e_ nikad vi_e da to i zna_i nikad vi_e. A ti si govno. Ma, tebi je samo trebala mlada pi_ka. Krepaj ve_ jednom. Daleko negdje. I boli me briga, idem danas u inozemstvo. Zauvijek. Ne vra_am se u Zagreb, nemoj ni misliti da _e_ me na_i. I rodit _u tvoje dijete, a ne_e_ ni znati. Crkni. *** idem, idem, odlazim, za sobom preko ramena bacam mrvice keksa, da ga ptice pojedu, pa da put natrag nikad ne prona_em Radio - Hajde, Lazare. Da vam _ujem glas. - Piscina plena virtutis, fons aeternae iuventutis, labris vocem redde mutis! - Dobro. Samo nemojte vi_e prilaziti mikrofonu, da ne puca. _itate oficijelnu odjavu? - Da. Slu_ali ste premijeru radiofonskog dela... - I to _e biti kraj? - Kraj. - Zna_i, blank? - Blank. - Crveno beli? - Petnaest in_a. Crveno beli. - Hvala Bogu. Ve_ mi je dosadilo. Knjiga tre_a SUMATRA REVISITED All the king's horses and all the king's men Couldn't put Humpty together again. Sumatra Revisited na zidu / obe_eni _ovek / sofija kako se _minka stoje_i / na stoli_ici u kupatilu / (ogledalo je previsoko postavljeno) / da bi plesala uz valcer / _openov / mora_ biti najmanje kontesa / deca crtaju / batu i seku / _to se za ruke dr_e / s ku_icom / drve_em / oblacima / pticama / tarabom oko ku_e / u pozadini / s druge strane zida / u kupatilu / curi neka cev / svuda po podu voda / stan miri_e na sve / osim na mene i nju / prebrzo / prebrzo / _itao sam negde pri_u o _oveku koji je pe_ice od jerusalima do rima nosio sve_u zapaljenu na hristovom grobu / pobogu pa kakvu sam ja to sve_u vukao sa sobom svo ovo vreme? *** Danas u pet sati prestao sam da uzimam lekove. _ivot se ne menja. On prolazi. Sve _to je ikada bilo ja, umrlo je. I sad, jo_ samo malo, radi ovaj besmisleni i uostalom pokvareni organizam. Bez mog svesnog u_e__a. Telo _oveka od trideset godina. Vreme je da i to nestane. No, non sono morto. Dietro me cadavere lasciai la prima vita. Doroti kucka potpeticama: There's no place like home... Idemo. Idemo. Na ju_na mora. Copyright by Du_an Gojkov, 2003. Du_an Gojkov, Beograd, 1965. Od istog autora: Grand Hotel, kratke pri_e, 1993, 1994; Slepi putnik, roman, 1994; Evropa ple_e, radiofonski eseji, 1995, 1996; Fotografije glasova i Utuljena ba_tina, dramatizovani radiofonski eseji, 1997; Une nuit (un jour) d'une vie, izabrani eseji, 1997; Passager clandestine, roman, 1998; Op_ta mesta jedan paraliterarni herbarijum, roman, 1998. U pripremi: Pisanje po vodi (In aqua scribere), roman; Senilia, roman. 143