DU_AN GOJKOV GRAND HOTEL ILI PRI_E NE O LAZARU _ETVRTO PRERA_ENO I DOPUNJENO IZDANJE PRVO ELEKTRONSKO IZDANJE ÇGrand Hotel... people comes, people goes... and nothing ever happened.È V. Baum, The Grand Hotel ÇOtkako sam umro, _ivot mi se potpuno promenio.È Sv. Evan_elje po Sofiji, 14:10-16 LJUBAVNA PRI_A Lazar je u_ao u veliki, poluprazni autobus. Dva mladi_a glasno su razgovarala o fudbalskoj utakmici. Jedna starija _ena je gr_evito dr_ala torbu u krilu. Iz torbe je virila _arena marama i venac belog luka. De_ak na zadnjoj platformi je pu_io kradom. Padala je ki_a. Lazar je osetio _udno ti_tanje u stomaku. Glad? AUTOMOBIL Lazar je kupio automobil. Lep, jak, crveni auto, sa radio Ð kasetofonom. Nekad, dok je na posao i_ao autobusom, gledao je lepe devojke kako se dr_e za _ipke i na svakoj krivini podrhtavaju pod ko_uljama ili majicama. Sad, svako jutro Ð samo semafori i _andarmi. Pokatkad se uhvati da _e_njivo gleda ka pretrpanom, smrdljivom i znojnom autobusu, punom lepih devojaka. PESNIK Pesnik, Lazarev poznanik, za _ivota je bio stalno pijan. Jednog dana je, potpuno trezan, iza_ao iz svoje hladne sobice na mansardi (svi pesnici _ive u hladnim sobicama na mansardama) i na pe_a_kom prelazu ga je pregazio pijani voza_ u Bugattiju, i pobegao sa mesta nesre_e. Na kraju je Pesniku alkohol do_ao glave Ð kako su mu, uostalom, svi i govorili. TERAPIJA Lazar ima prijatelja Muhameda. Muhamed ima hobi. Sakuplja hotelske biblije. Ima ljudi koji prave kolekcije hotelskih pepeljara, onih malih sapun_i_a za dve Ð tri upotrebe, escajga, _oljica, no_nih lampica... Muhamed sakuplja hotelske biblije. Kad je tu_an, Lazar do_e u posetu svom prijatelju, uzme nasumce neku bibliju iz police, ode u kupatilo i, sede_i obu_en na ivici kade, prelistava stranice, ispisane nekim stranim, nerazumljivim jezicima i pismima. Od toga mu, nekako, bude lak_e. KARIJERA E, a onda sam se zaposlio kao semafor. IZLO_BA Iznad Lazarevog pisa_eg stola pri_vr__ena je ekser_i_em na zid jedna rasko_na, secesionisti_ka slika Madone sa malim, puna_kim Isusom. Oboje su obavijeni stilizovanim cve_em. Sli_ica je _tampana na _utom, tvrdom kartonu. Oka_io ju je prethodni stanar Ð _ovek koji je _iveo u ovoj sobi pre nego _to je Lazar doputovao Ð i koji je ostavio u uglu jednu bu_nu gumu za bicikl. Lazar nije bacio tu gumu. Oka_io ju je na zid, pored Marije i Isusa. Sad, pre spavanja, Lazar posmatra svoju malu izlo_bu: Mariju, Isusa i bicikl Ð gumu. Zatim ugasi svetlo, i ako nije ve_erao prejaku hranu, zaspi odmah. THIS IS YOUR LIFE Ruke mu ne drhte ina_e. I ni_ta se ne prime_uje. Osim izjutra, kad prinosi prvu _a_u usnama. PRIJATELJSKI RAZGOVOR - Ne moram da te mrzim da bih te udario Ð rekao je Bokser. Lazar je drhtao. U trenutku mu je pro_lo kroz glavu da uop_te ne zna kako stoji, koliko su mu se tresle noge. Pitao se da li je njegov strah vidljiv Ð sujeta ga je ipak terala da se pretvara. A onda ga je Bokser lupio. GOLUBOVI _1 Lazar je pu_io na terasi. Po balkonu preko puta _etao se jedan sivi golub. Lazar je gledao pticu i pomislio: - Zavidim ovom golubu. Ugasio je cigaretu i u_ao u sobu. GOLUBOVI _2 Dva siva goluba sa crvenim no_icama _etaju po krovu. Lazar sedi na terasi, gleda u susedni krov, vidi dva goluba. Golubovi gugu_u, Lazar se pravi da ih ne prime_uje. Lagano vadi cigarete i upalja_ iz d_epa, pali cigaretu, ste_e upalja_ u _aci. Odjednom zamahne i baci upalja_ na golubove. Oni naglo odlete, a Lazarev upalja_ se razbije o betonski krov susedne zgrade. Lazar polagano ustane, u_e u sobu i navu_e zavese. GOLUBOVI _3 Lazar je sedeo na terasi i gledao jato golubova na susednom krovu. Jedno vreme ih je samo posmatrao, a onda je ustao, po_eo da ska_e i vri_ti, mlatara rukama i nogama. Golubovi su odleteli, a iz stana se za_uo maj_in glas: - _ta je, opet golubovi, a? Ostavi ih na miru ve_ jednom, jesi li _uo? LAZAR SE _ETA Lazarev pas se danas otimao vi_e nego prethodnih dana. Cimao je povodac kao da je pomahnitao. LIFT Lazar je sedeo u restoranu i _ekao prijateljicu. Za susednim stolom sedeo je _ovek obu_en u liftbojsku livreju i pio kafu. Lazar je zami_ljeno gledao obod svog _irardi Ð _e_ira. Bilo je mirno, tiho i sun_ano jutro. _ovek sa susednog stola se polako, veoma polako okrenuo ka Lazaru i tiho, skoro _apatom rekao: - Znate, za ovih petnaest godina koliko radim, niko mi nije rekao prizemlje. Samo tako Ð prosto Ð dole. Zanimljivo, zar ne? A onda je Lazareva prijateljica u_la u restoran. OSMEH Lazar je _itao knjigu, stoje_i u tramvaju i ovla_ se pridr_avaju_i za _ipku. Tramvaj je naglo zako_io, Lazar je izgubio ravnote_u i pao na pod. Jedna debela _ena ga je ne_no pogledala sa svog sedi_ta i sa osmehom _apnula: - Tako ti i treba. DINO'S Gloster Roud, London. Sredina je marta, pada ki_a. Dva _oveka hodaju ulicom, polako. Prvi _ovek se saginje: - Vidi, prona_ao sam funtu! Gledaju dugo u mali, debelju_kasti nov_i_: pleidiol wyf i'm gwlad. Prvi _ovek pogleda drugog _oveka u o_i (ili tako nekako, u tom smeru Ð ne mo_e ba_ da fokusira pogled). - Popi_emo po kafu u ovom italijanskom restoranu. Drugi _ovek se osmehne, skine nao_are, iz d_epa izvadi potpuno prljavu maramicu i obri_e ih njom. Dva _oveka ulaze u italijanski restoran, piju kafu sa sme_im _e_erom. Jedna kafa ko_ta pedeset penija. Izlaze iz restorana. Prvi _ovek ima sako i _al, drugi ima mantil. Ni jedan nema _e_ir. Polako _etaju po ki_i. PTICE NO_U NE PEVAJU Oko pono_i, ki_a je prestala da pada. Lazar je le_ao na krevetu i pu_io u mraku. Odjednom, verovatno sa drveta ispod prozora, za_uo se cvrkut ptica. Lazar je zadovoljno, sa osmehom na licu slu_ao ptice petnaestak minuta. Ta divna pesma ga je toliko okupirala da je pustio da mu tri cigarete dogore u pepeljari Ð samo ih je palio jednu na drugu. Nakon izvesnog vremena, cvrkutavi zvuk postao je mnogo ja_i nego _to bi bilo normalno. Lazar je uklju_io lampicu pored kreveta. Iz sigurnosnog ventila na radijatoru, uz klokot, pisak i cvrkut, kapljala je vru_a, prljava voda. Pravo na parket, koji je ve_ po_eo da bubri. - Gde u ovo doba da na_em majstora? Ð Lazar je uzdahnuo, ustao i oti_ao u kuhinju, po veliki lonac za vodu. LAZAR IZJUTRA (GODI_NJA DOBA _1) Danas je sunce ja_e zasjalo. Lazar je prolazio pored zgrade Ministarstva. Sa krova se otka_io veliki, _iljati, poluistopljeni komad leda i pao Lazaru na rame. Udarac je bio jak i rame ga je veoma zabolelo. _iste_i rukavicom kaput, Lazar je pomislio: - Izgleda da nam je najzad stiglo prole_e. Valja podmazati i pripremiti bicikl. LAZAR IZJUTRA (GODI_NJA DOBA _2) Jedva je do_ekao da se otvore vrata tramvaja. Izleteo je napolje, usput gurnuo ili nagazio par ljudi, do_ao do drveta, jednom rukom se naslonio na njega i povratio sve _to je doru_kovao: _aj, kukuruzne pahuljice s mlekom, tost s buterom i _eleom. Iz d_epa na sakou izvadio je maramicu, obrisao usta, lepo je slo_io i ponovo vratio u d_ep. Pogledao je u nebo i pomislio: - Danas _e biti lep dan. CALAMVS FORTIOR GLADIO Lazar i Prijatelj su iza_li iz juvelirnice. Lazar je pokazao Prijatelju svoju novu iglu za kravatu. Calamus fortior gladio Ð pisalo je na igli. - Latinski? I _ta zna_i? Ð upitao je Prijatelj. - Pero ja_e od ma_a. - Nemoj samo jo_ i da poveruje_ u to! - _ali_ se? Ð rekao je Lazar, pogledao u jednu lepu _enu, koja je prolazila ulicom. Odmahnuo je glavom, i vi_e za sebe kazao: - Da. Da. U KRUGU PORODICE Le_ao je na krevetu. Oko njega se okupila _itava porodica. Otvorio je o_i i pogledao u figure, raspore_ene po sobi. Kao na nekoj staroj flamanskoj slici: sve u sfumatu, zlatasto braon, osvetljeno suncem kroz spu_tene roletne. Sunce u trakama. Njihovi pogledi: _enin upla_en, sinovljev hladan, skoro zlurad, _erkin prazan. _vrsto je zatvorio o_i i ponovo ih otvorio Ð da izo_tri pogled Ð pridigao se na laktove, rekao: - Vrati_u se ja! Ð i umro. EMOCIJE Uvek bi ga ne_to steglo u grlu kad sviraju himne. Bilo kakve, bilo _ije. Ratne i revolucionarne horske pesme, masovke Ð _ak bi ga i rasplakale, ponekad. DAN KOJI SE ZVAO _ETVRTAK Odlo_ila je knjigu na pod pokraj fotelje, naka_ljala se i kazala: - Mislim da Vam je jasno da posle ovoga vi_e ne mo_ete da ra_unate na na_e gostoprimstvo. - Platio sam do kraja meseca. - Novac _e Vam biti vra_en. Ð rekla je hladno. - Ali ja ne _elim novac natrag! - Dobro, onda ga ne_ete dobiti. Svejedno, mora_ete da napustite stan jo_ danas. - Nisam prona_ao ni_ta drugo... ovo je bilo neo_ekivano... Bilo je uzalud, o_igledno. Nije _elela vi_e da razgovara. Ponovo je uzela knjigu, otvorila je tamo gde je bio crveni pleteni podsetnik. Ustao je, rekao: - Pa, onda, gospo_o... zbogom. _utala je. Lazar je iza_ao, tiho zatvorio vrata za sobom. Osvrnuo se, po_ao uz stepenice u svoju sobu. Na krevetu je bio spreman kofer i nekoliko knjiga, vezanih u paket kanapom. Oti_ao je kupatilo i stavio pribor za brijanje i _etkicu za zube u d_epove sakoa. Pogledao je jo_ jednom po sobi. Prozor je bio otvoren. Zavesa je lepr_ala. Krenuo je ka izlazu, nose_i stari i izgu_vani ki_ni mantil preko ruke. Bilo je jutro, sve_e i prijatno. Prodavci sladoleda sa slamnatim _e_iri_ima na glavama gurali su svoja kolica preko ulice. Ispred restorana je bio mali mlekarski kamionet. Lazar je zastao i pogledao na sat. KI_A Lazar je zgazio u baru. Cipela mu se napunila vodom. _ETNJA Pro_la je pono_. Lazar je iza_ao iz stana. Pre_ao je ulicu, uz _kripu snega pod valjenkama i po_ao trotoarom pokraj parka, ka mostu. Svetlo je bilo poga_eno svuda, osim na jednom uli_nom fenjeru, koji je slao zlatno_uta zrnca svetlosti na sneg u koncentri_nim krugovima. No_ je zimi uvek tiha. Putem, Lazar srete stra_ara, koji ga pogleda i nezainteresovano podi_e kragnu koporana, okre_u_i se na drugu stranu. Vetar je postao ja_i i Lazar je po_urio. Pri_ao je ogradi mosta. Odjednom, u_inilo mu se da vidi ne_to u vodi. Stao je da bolje pogleda. Nagnuo se preko ograde malo vi_e, da vidi o _emu je re_, okliznuo se i pao dole, u vodu. Jedan veliki ledeni blok ga je udario u teme i smrskao mu lobanju. Stra_ar nije ni_ta primetio, iako je trupkao u mestu da se zagreje tek dvadesetak metara dalje. Bila je to veoma hladna zima. POPODNEVNI RAZGOVORI Ve_ godinu, mo_da i dve, Lazar spava samo sa tu_im _enama. Nisu ba_ sve udate, ali su uven na neki na_in vezane za druge mu_karce. Veoma brzo, one upoznaju svoje mladi_e, verenike ili mu_eve sa Lazarom, ovi ga 'odobre' i okarakteri_u kao bezopasnog. ÇUz Lazara, jednoj _eni se ni_ta ne mo_e dogoditi.È Ni tra_ka ljubomore. Jedna devojka, koja je veoma vezana za svog verenika _ak mu je rekla: - Kad spavam s tobom, ne varam ga. Neko drugi bio bi prevara, ti ne. Njen verenik, ina_e, voli da povremeno svrati do Lazara na _a_u vina. Tad razgovaraju o politici, literaturi, muzici. Ima u tome nekog perverznog zadovoljstva, ponekad. EKSPRES RESTORAN Lazar je naru_io kroasane i belu kafu. Kroasani su bili tvrdi, a bela kafa hladna. PR_ENICE Lazar svako jutro pravi pr_enice. Zamota ih onako tople u _arenu hartiju i nosi u d_epu od kaputa na posao. _im stigne u kancelariju, oka_i kaput na ve_alicu, i zaboravi na pr_enice u d_epu. Oko podne ogladni i si_e u kafeteriju preko puta na omlet i _a_u vina. Kad po_e sa posla, otkrije pr_enice u d_epu i baci ih, jer su tada sasvim hladne i stegnute. NA PLA_I Tri de_aka se _etaju po pla_i. Razgovaraju. Lazar le_i iza stene, sun_a se, prislu_kuje njihov razgovor: - A kad se pojavi crna ptica, tri puta obleti oko nekog, tri puta grakne i nestane... to zna_i... - To zna_i da _e taj neko umreti. Ð nastavio je drugi de_ak. Lazar je re_io da se zabavi. Pretvorio se u crnu pticu, poleteo, i oble_u_i tri puta oko de_aka, tri puta zagraktao. Te ve_eri sva tri de_aka su dobila proliv, verovatno od zelenog vo_a _to su ga jeli kri_om, iz susedovog vo_njaka. TIRKIZNI KONAC Majka je poslala Lazara u robnu ku_u da kupi tirkizni konac. Putem, Lazar je sreo starog prijatelja, jo_ iz rata, i po_ao s njim u bistro, na _a_icu pastisa. Uve_e, kad se vratio ku_i bez konca, majka ga je ga_ala drvenim ulo_kom za cipele. Lazar se zaklju_ao u kupatilo i plakao. JUTRO Po tre_i put Lazar je ugasio tek upaljenu cigaretu. Uzeo je _a_u i hteo da naglo popije svo vino, ali videv_i da je boca ve_ prazna, re_io je da tih poslednjih nekoliko gutljaja popije polako. Posegnuo je za paketi_em cigareta, ali se setio da mu se zapravo ne pu_i i spustio ruke na stolnjak. Zagledao se u svoje nokte. Zatim je pogledao njene ruke, koje su dr_ale _oljicu za kafu, blago drhte_i. Ovi nokti bili su druga_iji: jarko crveno obojeni, duga_ki, prete_i. - Za_to boji_ ro_nate izrasline na vrhovima prstiju? Ona je pogledala u svoje ruke, pa u Lazara: - Molim te, ne budi takav glupak u rano jutro. Lazar je za_utao. Bi_e to jedan od onih dana. _E_ER U restoran je u_la jedna veoma visoka _ena sa natapiranom i nalakiranom frizurom. Lazarev Prijatelj je otpio gutljaj kafe, dodao jo_ ka_i_icu _e_era Ð _estu, koliko je Lazar uspeo da prebroji Ð i me_aju_i kafu rekao: - Lak za kosu je proizvod ljudskog otu_enja. Njega koriste _ene koje ni ne pomi_ljaju da _e ih neko pomilovati po kosi. NEDELJA POPODNE Sparno je. Prozor je otvoren. Spolja dolaze toplota, mirisi i buka. Susedi sa sprata ispod pripremaju kari. Iz neodre_enog pravca _uje se francuska _ansona. Jedna ista plo_a meseacima. Na sredini preska_e, pa nevidljiva ruka ponekad gurne gramofonsku iglu koji milimetar dalje. Neko gleda televiziju. Spiker ka_e da se popodne o_ekuju pljuskovi, mo_da _ak i malo grada. Sve u svemu, lepo vreme. Samo sparno. Lazar prilazi prozoru. Pod u njegovoj sobi je o trulih dasaka koje krckaju i sablasno se klate kad stane_ na njih. Hoda polako. Svaku dasku prvo opipa prstima pre nego _to stane svom te_inom. Kao onomad u mo_vari, kad su i_li u lov na patke, kod Veneta, a nisu imali novca da iznajme _amac ili bar plate vodi_a. Sa prozora se vide krovovi stambenih zgrada, dimnjaci neke fabrike, sivo nebo (neko re_e kao boja televizijskog ekrana postavljenog na pogre_nu frekvenciju). Ako se nagne, Lazar vidi ulicu, na ulici automobile, parking satove, kontejnere za sme_e, jedno crveno sandu_e za po_tu i ponekog _oveka. ECCE DEVS FORTIOR ME, QVI VENIENS DOMINABITVR MICHI _itavo selo je, i pored strahovite vru_ine bilo okupljeno oko spomenika Revoluciji. Mu_karci su igrali balote i triktrak u ba_ti kantine, _ene su ne_to _aptale, pokazivale, smejale se pokrivaju_i usta rukom, deca su tr_ala levo Ð desno, umazana vo_em. Lazar je sedeo na verandi Casina de la Silva u stolici za ljuljanje, pio topao Anis del Mono sa _e_ernom trskom, bezvoljno terao muve i gledao preko malog trga na vulkan u daljini, vrha prekrivenog snegom: Quauhnahuac. Lekar i pijani biv_i britanski konzul oti_li su jo_ pre dva sata, nose_i rekete za tenis. Zna_i, o_ekuje se jedno dosadno popodne. Odjednom, iza ugla, pojavio se Jovan, ra__upan i u krpama, kao i obi_no, i uzviknuo: - Ego vox clamantis in deserto Ð parate viam Domini qui est per omnia saecula benedictus! Sve se uti_alo, _ule su se samo muve, kako zuje. Trg je netremice gledao u smeru koji je pokazivala Jovanova ruka. Odande se najzad dovukao mali, rundavi pas, ispla_enog jezika. Lazar je uzdahnuo, pogledao u svoje pi_e i rekao, vi_e za sebe: - Eh, kad bi bar bilo malo leda... PROLOG Sunce je za_lo. Lazar zakop_ava poslednje dugme na prsluku, pred ogledalom proverava _vor na kravati i po_tapaju_i se, polako ide ka Al Aktaru Ð malom baru u Sulejman-Pa_inoj ulici. Vru_ina pritiska i u mraku. Lazar sedi za svojim stolom u uglu, sa _a_icom araka od mastike Ð koji pije jer ga podse_a na uzo, i tankom indijskom cigarom me_u zubima. Man_ete od kau_uka mu, kao i obi_no, smetaju, i on ih u pomr_ini neprimetno otkop_ava. U restoran svako ve_e dolaze studenti, lu_ki radnici, berberin od preko puta Ð turski _pijun, ina_e, i penzionisani policijski komesar Ð kabalista. Sede, _ute, _ekaju. Da se ne_to desi. - Garon, kam wahŽd... i donesite mi jo_ jednu... Poginuo je glupo, u jednom nepotrebnom dvoboju. Ubio ga je neki natporu_nik Koen iz _e_kih Bu_ejovica, sin rabina, koji je pre_ao u katoli_anstvo i prijavio se u vojsku da ga roditelji ne bi o_enili. ARHETIP, PARAFRAZA, STIL, PLAGIJAT (NAPOMENA AUTORA) Zbirka pri_a Grand hotel napisana je na neuobi_ajen na_in. Naime, sede_i u Kamenoj sali Radio Beograda, opkladio sam se sa prijateljem da je mogu_e za kratko vreme napisati tridesetak kratkih pri_a, makar one bile i eksperimentalnog tipa. Za sat i po napisao sam sve pri_e koje se danas nalaze u ovoj knjizi, i dobio bocu kutjeva_kog Klikuna crnog, vina koje je _ak i tada, 1984, bilo te_ko prona_i. Tad sam imao devetnaest godina, manje znanja, iskustva, i mnogo vi_e literarne hrabrosti nego danas. Na kraju krajeva, sve to sada, nakon skoro dvadeset godina, nije ni bitno. Da budem iskren, Pri_e ne o Lazaru meni vi_e uop_te nisu toliko interesantne i duhovite kao ranije. Prepoznajem sve uticaje, mladala_ke gre_ke... Ipak, imam opravdanje za pisca: normalno je o_ekivati da _e _ovek, namerno ili slu_ajno, pokupiti tu i tamo, ako ni_ta drugo, ono bar utisak i atmosferu, koju je neko drugi ve_ napisao, naslikao, snimio, komponovao, izrekao. Dakle, u nemogu_nosti da to u_inim li_no i poimence, ovu priliku koristim da se u Lazarevo i svoje li_no ime zahvalim svima koji su uticali na na_ rast i razvoj. D.G. *** Pri_e iz ove knjige objavljivane su prvo na programima Radio Beograda, u nekoliko knji_evnih _asopisa, potom u _etiri razli_ite antologije savremene kratke proze, i kao literarna podloga za jednu grafi_ku mapu. Knjiga Grand hotel u integralnom obliku objavljena je prvi put tek 1993. Ovo je prvo elektroni_ko izdanje. OD ISTOG AUTORA: _ Grand Hotel, kratke pri_e, 1993, 1994; _ Slepi putnik, roman, 1994; _ Evropa ple_e, radiofonski eseji, 1995, 1996; _ Fotografije glasova i Utuljena ba_tina, dramatizovani radiofonski eseji, 1997; _ Une nuit (un jour) d'une vie, izabrani eseji, 1997; _ Passager clandestine, roman, 1998; _ Op_ta mesta Ð jedan paraliterarni herbarijum, roman, 1998. _ Album fotografija 1991-1993., roman, 2003. Copyright © by Du_an Gojkov, 1993, 1994. Renewed copyright © by Du_an Gojkov, 2003. Izvodi iz kritika "Grand hotela": "...Du_an Gojkov je, o_igledno, u _vrstoj 'kabalisti_koj' fazi koja se ne menja spoljnim okolnostima. Ima veoma mnogo od zgusnute, poetske atmosfere jednog postkomunisti_kog Kafke u ovim pri_ama..." Velimir _urgus Kazimir, Politika "...Pri_e govore o Lazaru - o trenucima, njegovim mislima i raspolo_enjima koja na prvi pogled, deluju sasvim obi_no da bi postali tema pri_e. (Dok ih opisuje, autor ne potiskuje po_tovanje prema Danilu Harmsu.)...." Sonja _iri_, Vreme "...Du_an Gojkov nam u svojim pri_ama kroz lik glavnog junaka sugeri_e da je _ovekov _ivot u savremenom gradu osuje_en, a njegovo postojanje neautenti_no. Pri_e o Lazaru su 'hladni snimci' iz filma jedne izabrane sudbine. Minimalizam oblika - ponekad Gojkovljevu pri_u _ine _ak jedna ili dve re_enice - i liri_nost ve_ine pri_a, presudno obele_avaju Grand hotel..." Vasa Pavkovi_, Kriti_ar "... Spretno koriste_i formalne odlike kratke pri_e - jezgrovit stil, dinamiku, specifi_an ritam, neo_ekivanu poentu - i kombinuju_i ga sa pravilima pisanja radijskih vesti, Gojkov ispisuje prozu vrhunskog kvaliteta u svom _anrovskom opredeljenju." Neboj_a _osi_, Novine beogradskog _itali_ta "...Grand hotel, mesto na kome se prepli_u raznorodnosti, mesto koje podse_a na ve_ znameniti ledeni breg iz Frojdovog u_enja, kome je samo najmanji deo vidljiv dok ostatak pluta skriven vodama..." Ilija Baki_, Ko_ava